Territory Of Metal & Hard Rock

srijeda, 20.09.2006.

And The Childen Of KoRn...

Nis javljam vam s imao sam skolu danas do 3,doso doma nesto ucio i izaso van..naravno nikog nije bilo (skoro) jer me glupi tuta zajebo...

Evo stavljam vam nesto o KoRnu i Mome najdražem pjevaču i uzoru Jonathan Davisu.


-Jonathan je škotskog porjekla.
-Jonathan i Fieldy su odrasli zajedno.
-Jonathan je prvi put nacrtao Kornov logo pastelom i to sa lijevom rukom(dešnjak je).
-Jonathan je razbio Marliyn Mansona na Big Day Out turneji zato kaj je Manson pljuvo po Jonathanu.(TO FACO)
-Jonathan je napisao 5 pjesama za Queen of the Damned soundtrack, ali ih nije mogao izdati na cd-u bez da stavi ne njega ime izdavačke kuče.(Savršen primjer kroz kakva sranja bendovi moraju prolazit jednostavno zbog toga jer njihove izdavačke kuće žele par miliona dolara više).
-Jonathan ne voli pisat tekstove osim ako instrumentalni dio nije završen.
-Jonathan je odlučio raditi u mrtvačnici jer je bio fasciniran hororima i rezanjem tijela bi izbacivao bijes iz sebe
-Jon odbija voziti auto jer je jedan njegov dobar prijatelj poginuo u prometnoj nesreći.
-Jonathanova mama je bila glumica.
-Jonathanov tata je bio pijanist u bendu i posjedovao je CD shop.
-Jonathanovi starci su ga izbacili iz kuče kad je imao 18 godina.
-Jonathanova omiljena pjesma grupe Duran Duran je "The Chauffer".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Follow The Leader je "Pretty".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Issues je "Dirty".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Untouchables je "No Ones There".
-Jonathan je imao tri godine kad su mu se starci rastali.
-Jonathan ima dvije gajde, na jednoj piše "HIV".
-Jonathanova omiljena boja je crna, ponekad iz zajebancije kaže ljubičasta.
-Jonathan je bio izabran za vođu mrtvačnice u svojoj osnovnoj školi.
-Jonathan grize nokte kad je živčan.
-Jonathan boluje od PTSP-a(zlostavljan u djetinjstvu) .
-Jonathan se prijavio za ulogu Isusa u mjuziklu Isus Krist Superstar, ali nije dobio ulogu.(Pitam se zašto)
-Jonathan je bio ovisnik o speedu.
-Jonathan je nazvao sina po svojem najboljem prijatelju, Nathanu Coxu .
-Jonathan je znao mjesečarit i grist ljude u snu.
-Jonathan voli širok spektar muzike,od Cannibal Corpsea do Justin Timberlakea.
-Jonathan je koristio rapid eye movement da bi liječio neke svoje mentalne bolesti.

KoRn - Falling Away From Me




PoZz

--
Seba†

četvrtak, 13.04.2006.

MUSIC BOX

LORDI DOBIVAJU TRG

Pobjednici "Eurosonga 06" grupa "Lordi" će dobiti trg u Rovaniemi, glavnom gradu finske regije

Pobjednici ovogodišnjeg "Eurosonga" održanog u Atini, heavy metal grupa "Lordi" će dobiti trg u glavnom gradu finske regije Laponije, Rovaniemi. Čestitke su im uputili i predsjednica i premijer.
Tomi Putaansuu pjevač grupe "Lordi" koji je iz toga grada od šesdesthiljada stanovnika, dobit će zemljište kao što obično dobijaju dobitnici olimpijskih medalja i nagrađeni atletičari.

Rovaniemi, inače službeni grad Djeda Mraza, koji se nada postati kulturnom prijestolnicom Europe 2011. godine, priželjkuje organizaciju finala "Eurosonga" sljedeće godine, ali zbog nedovoljnih kapaciteta u tom gradu "Eurosong 07" bi se mogao održati u Helsinkiju ili Turkuu.
Predsjednica Finske Tarja Halonen i premijer Matti Vannhanen čestitali su ovim heavy metalcima "Lordi" ,koji su zaliječili nacionalni ponos nakon osvajanja samo brončane medalje na svjetskom prvenstvu u hokeju na ledu, koje je završilo u nedjelju u Rigi.

TOP 10 ALBUMA U 2005. GODINI

Ultimate Guitar je objavio rezultate ankete za 10 najboljih albuma 2005 godine.
Top 10 albuma 2005 su:

01: System of a Down - Mezmerize/Hypnotize (940 glasova)


02: Korn - See You on the Other Side (617 glasova)


03: Slipknot - 9.0:Live (323 glasa)


04: Darkness - One Way Ticket to Hell...And Back (287 glasova)


05: Avenged Sevenfold - City of Evil (245 glasova)


06: Children Of Bodom - Are You Dead Yet? (213 glasova)


07: Static-x - Start A War (202 glasa)


08: Disturbed - Ten Thousand Fists (200 glasova)


09: Thrice - Vheissu (181 glas)


10: Bullet For My Valentine - The Poison (156 glasova)

Brian HEAD Welch

Kornovom bivšem gitaristu Brianu Welchu (Poznatijem kao HEAD),je vjera pomutila mozak.Kako?Pogledajte:
http://www.youtube.com/watch?v=dIp3vhvTEdE&search=korn

Detalje i nastavak njegovog života poogledajte na stranici: www.headtochrist.com

SEPULTURA - DANTE XXL DOŠAO NA TRŽIŠTA!

BAND: Sepultura
ALBUM: Dante XXI
GENRE: Thrash/death
LABEL: SPV
GODINA: 2006
TRAJANJE: 38:57
WEBSITE: www.sepultura.com.br

TRACKLIST:
01. Intro 4
02. Dark Wood Of Error
03. Convicted In Life
04. City Of Dis
05. False
06. Fighting On
07. Intro 2
08. Ostia
09. Burried Words
10. Nuclear Seven
11. Repeating The Horror
12. Intro 1
13. Crown And Miter
14. Intro 3
15. Still Flame

Iako je zapravo izdanje treba izaci na svjetlo dana tek u ozujku za sjeverno-americko trziste, zahvaljujuci piratima i ilegalnoj nabavci glazbe dosao sam u posjed novog albuma ovog legendarnog brazilskog sastava. Taj put kako sam dosao do albuma sad necu opisati jer je najmanje bitan. Bitno je kako zvuci ciji se naziv povezuje s Danteovim paklom. Po albumu kao bez ikakvog reda razbacani su Introoi, na samom pocetku album otvara Intro 4 iz kojeg se radja skladba . Dominantni bubnjevi govore kako Igor Cavalera jos uvijek drzi konstantu iz najsvjetlijih trenutaka ove grupe. Na ovom samom pocetku obuzela me radost koju sam osjetio na albumima i , sto dovoljno govori da nakon osrednjeg proslog albuma , Sepultura je opet onakva kakvu prizeljkujem. Vrlo agresivan pristup, energija kakva je nedostajala na proslom albumu, ako i on nije za baciti, vracaju me u Sepulturinu proslost.

Kratko vrijeme na pocetku europske turneje 13.01. s In Flames, za bubnjeve je sjeo nekadasnji bubnjar Soulfly-ja Roy Mayorga. Razlog tome je sto je Igor htio provesti vrijeme uz novu suprugu i prinovu u obitelji koja im se pojavila. To je kratko trajalo i Igor se vec 16.01. vratio se za bubnjeve. Prva sladba koja je najavila album i koju su postavili za on-line download je . Ubrzo zatim na myspace.com su postavili i slijedecu skladbu . pocinje dinacnim bubnjevima, D. Green je jako upecatljiv, a thrashiranje uz uocljive cinele, vec poznati Sepultura standard, pokazuje jako dobru sklabu jos iz vremena kad je Max dominirao na mjestu frontmana. je nesto drugacija, lici mi na eksperimentiranje jer se u skladbi pojavljuje celo sto nije bio slucaj do sada. Na pocetka malo ravna nad kojom se razvije gitarska melodija, pa onda dodje laganiji dio gdje celo s s duzim gitarskim rifom stvara neobicnu glazbenu sliku. Kasnije se sve otprilike vraca na isto s Greenom i zavrsnim tonovima. Veoma pohvalno. Sladbe su vecinom dvominutne ili trominutne, dok se samo par njih kao npr ili posljednja nalaze zarobljene u cetiri i nesto minuta. Ustvari to su jedine dvije cije je trajanje preko cetiri minute. Kad sam vec kod pjesme to je ujedno i meni najlosija na albumu jer nema nikakvih dodirnih tocaka s metalom i radom megapopularnih brazilaca. Nema bubnjeva nego je koristena vidljiva ritam masina, uz koju dio klasicne glazbe predstavlja opet pomenuto celo, a dodan je jos niz elektronskih efekata koje ne spasava ni gitarska solaza, pa se na kraju skladba i s time sam album epski zavrsava. Techno, industrijal? Tko ce ga znati, samo ovo ne lici na skladbu nego vise na salu nastalu na probi, i ako ima koja losa na albumu onda je to sigurno ova.

Sepultura je opet ona stara, bez nekih izmotavanja kao sto je to bio slucaj s kojeg nisam ni poslusao(smatram da nisam nista bitno propustio) ili koji me nije nesto posebno odusevio. Album je pravo osvjezenje na osnovu pomenutih uradaka ovog sastava i mogu ga preporuciti za obavezno preslusavanje.

In Flames objavio Come Clarity

BAND: In Flames
ALBUM: Come Clarity
GENRE: Melodic death metal
LABEL: Ferret Music
GODINA: 2006
TRAJANJE:
WEBSITE: www.inflames.com

TRACKLIST:
01. Take This Life
02. Leeches
03. Reflect The Storm
04. Dead End
05. Scream
06. Come Clarity
07. Mind Matters
08. Pacing Death's Trail
09. Crawl Through Knives
10. Versus Terminus
11. Our Infinite Struggle
12. Vanishing Light
13. Your Bedtime Story Is Scarin



Come clarity zasigurno oznacava prekretnicu u stilu sviranja In flamesa, ali opet takvih glazbenih prevrtanja smo se do sada, barem kod In flamesa, navikli. Zlobnici bi mogli reci da su se decki iz Gothenburga okrenuli popularizaciji svoje glazbe vec kod albuma Reroute to remain, obogacivajuci svoju glazbu sa raznim semplovima i melodicnim djelovima koji su zadnijh godina postali karakteristicni za osebujan gothenburski stil, koji uz In flamese vjerno sprovode Dark Tranquillity i Soilwork. I upravo je Come clarity jako slican Soilworkovom Stabbing the drama albumu.

No da krenemo u detaljniju analizu samog albuma. Ukratko Come clarity je zesci i po meni bolji nego zadnja dva albuma. Neke zasluge u tome ima i Pele Henricsson, covjek koji je bio zaduzen za mix i mastering albuma i koji je zaduzen za drugaciji zvuk gitare i pozadinu zvuka od one uobicajene. Novost na ovom albumu je i pojavljivanje zenskog vokala u pjesmi Dead end, kojeg je i vise nego dobro odradila Lisa Miskovsky te pozadinski vokali u pjesmi Scream koje su uprilicili stanoviti Uppsala poker hc crew. Novi In flames je jako dobro prihvacen medju svojim fanovima, sto pokazuje cinjenica da je samo u SAD-u prodan u 23.985 kopija, a diljem svijeta je zasjeo na sve vaznije glazbene ljestvice.

Prvi spot koji su In flames izdali s novog albuma je Take this life, kojeg si mozete pogledati na njihovoj official stranici www.inflames.com . Zanimljivo je da su In flamesi prvotno htjeli novi album nazvati Crawl trough knives, po pjesmi br. 9 s istog albuma, ali su se na kraju ipak odlucili za naziv Come clarity. Ta pjesma je ujedno najmelodicnija i najlaganija pa mi nije bas jasno zasto su se za nju odlucili, kao svog predstavnika, jer su ostale pjesme na albumu puno zesce. Mozda me cak i iznenadila zestina novog albuma, ako uzmemo u obzir zadnja dva albuma, koji su razocarali sve poklonike In flamesa. Stoga je preporuka svima koji ga nisu poslusali, ne podcijenjujte In flames!

Na kraju treba reci, da nema sumnje u visoku kvalitetu produkcije u svakoj pjesmi, ali autor ovih redaka ujedno izrazava sumnju u live nastup, zbog mnogih semplova koji su obicno izostavljeni na koncertima, a vitalni su za sveukupan dojam pjesme. Najgore sto se moze dogoditi fanovima In flamesa je da dozive u Ljubljani novi The Tokyo Showdown, gdje su jasno bili vidljivi nedostatci kvalitete zvuka i glasovnih sposobnosti Andersa Fridena, kao pjevaca koji u kratkom vremenu transformira svoj clean vokal u death vokal.Preostaje nam samo nada da ce promocija Come claritya u Ljubljani, biti dostojna samog albuma, koji ce biti vecini slusatelja takvog stila glazbe, jako prihvatljiv.

JONATHANOVA FILMSKA KARIJERA

Joel Millier, pisac, direktor, i producent nadolazećeg filma "The Still Life." objavio je ulogu koju će Jonathan imat u filmu.Radnja se vrti oko umjetnika koji je alkoholičar koji se suoćava sa hrpom loših veza koja ga prisiljavaju da počnepreuzimati odgovornost za svoje odluke i da donese odluku kakav umjetnik želi biti. noticably, Jonathan Davis will be playing a role in this film. Jonathan će imati ulogu prodavača u dućanu sa alkoholom.Film bi se trebao naći u kinima slijedeće godine...

Jonathan još glumi u ovim filmovima:
Buttman at Nudes a Poppin' 9 (2000)
Queen of the Damned (2002)
Seeing Other People (2004)
The Still Life (2005 snima se)
Sin-Jin Smyth (2006 počinje snimanje)

Jonathan Davis (Of KoRn)

-Jonathan je škotskog porjekla.
-Jonathan i Fieldy su odrasli zajedno.
-Jonathan je prvi put nacrtao Kornov logo pastelom i to sa lijevom rukom(dešnjak je).
-Jonathan je razbio Marliyn Mansona na Big Day Out turneji zato kaj je Manson pljuvo po Jonathanu.(TO FACO)
-Jonathan je napisao 5 pjesama za Queen of the Damned soundtrack, ali ih nije mogao izdati na cd-u bez da stavi ne njega ime izdavačke kuče.(Savršen primjer kroz kakva sranja bendovi moraju prolazit jednostavno zbog toga jer njihove izdavačke kuće žele par miliona dolara više).
-Jonathan ne voli pisat tekstove osim ako instrumentalni dio nije završen.
-Jonathan je odlučio raditi u mrtvačnici jer je bio fasciniran hororima i rezanjem tijela bi izbacivao bijes iz sebe
-Jon odbija voziti auto jer je jedan njegov dobar prijatelj poginuo u prometnoj nesreći.
-Jonathanova mama je bila glumica.
-Jonathanov tata je bio pijanist u bendu i posjedovao je CD shop.
-Jonathanovi starci su ga izbacili iz kuče kad je imao 18 godina.
-Jonathanova omiljena pjesma grupe Duran Duran je "The Chauffer".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Follow The Leader je "Pretty".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Issues je "Dirty".
-Jonathanova omiljena pjesma na albumu Untouchables je "No Ones There".
-Jonathan je imao tri godine kad su mu se starci rastali.
-Jonathan ima dvije gajde, na jednoj piše "HIV".
-Jonathanova omiljena boja je crna, ponekad iz zajebancije kaže ljubičasta.
-Jonathan je bio izabran za vođu mrtvačnice u svojoj osnovnoj školi.
-Jonathan grize nokte kad je živčan.
-Jonathan boluje od PTSP-a(zlostavljan u djetinjstvu) .
-Jonathan se prijavio za ulogu Isusa u mjuziklu Isus Krist Superstar, ali nije dobio ulogu.(Pitam se zašto)
-Jonathan je bio ovisnik o speedu.
-Jonathan je nazvao sina po svojem najboljem prijatelju, Nathanu Coxu .
-Jonathan je znao mjesečarit i grist ljude u snu.
-Jonathan voli širok spektar muzike,od Cannibal Corpsea do Justin Timberlakea.
-Jonathan je koristio rapid eye movement da bi liječio neke svoje mentalne bolesti.

Bye Adidas,Hello Puma

Adidas više nije Kornov sponzor i dobavljač odjeće.Adidas je od samog početka njihove karijere bio njihov sponzor no u zadnjih godinu dana uprava Adidasa se počela ponašat prema njima vrlo loše.

Dečki su ih jednostavno sterali u kurac,odšetali do Pume i ponudili svoje ime uz njihov znak.Puma im je odmah izdala ček na $500 000 ,dobivat će besplatnu odjeću,reklame itd.

KoRn & Live Nation

Korn je potpisao ugovor sa Live Nation tvrtkom koja se bavi promoviranjem koncerata. Live Nation će dobivati 6% love od bilo kakve love koju Korn zaradi.Live Nation im je isplatio 3 miliona $ unaprijed.Live Nation je tvrtka koja se trenutno nalazi u velikim financijskim problemima, Iako je to največa promotorska tvrtka u SAD-u zbog svoje pohlepe i rastrošnosti nalaze se u krizi.Zašto je Korn potpisao za njih??Korn je bend koji je u 2005 godini rasprodao karte za sve svoje koncerte kojih je bilo 75 to je puno para, majice, kape, torbe, znojnici itd. od svega toga 6% ide Live Nationsu, ali zato se svaki koncert promovira preko Tv-a, novina, Interneta itd.Dobili su i 3M $ unaprijed, a pošto im ne fali love tih 6% im i nije tolki bad a svaka reklama dobro dođe.

ARHIVA BIOGRAFIJA

1.POĆECI METALA
2.BIOGRAFIJE
-Pantera
-Marilyn Manson
-System Of A Down
-Sonata Artica
-Slayer
-Korn
-Murderdolls
-Metallica
-Helloween
-Hammerfall
-Dimmu Borgir
-Motorhead
-Cradle Of Filth
-Sepultura
-Black Sabbath
-Megadeth
-Children Of Bodom
-Immortal
-Hypocrisy
-Soulfly
-Judas Priest
-Guns N' Roses
-Def Leppard
-Emperor
-Gamma Ray
-Slipknot
-Iron Maiden
-Napalm Death
-Morbid Angel
-Electric Six
-Dream Theater
-Scorpions
-Stratovarius
-AC/DC

POVIJEST METALA

Povijest metala...odakle poceti? Od trenutka kada su prvi puta gitaru ustekali u struju? Od Elvisa, kralja Rock 'n' Rolla? Od crnaca koji su prije koju stotinu godina rintali na plantazama pamuka gdje su svojim pjevanjem postavljali temelje jazza i bluesa? Ili pak, malo blize ovamo u povijesti osnivanjem bandova poput Black Sabbath ili Deep Purple? Ne znam tocno, ali definitivno je da, iako to mi mozda isprva necemo htjeti priznati, metal ima svoje korijene duboko ukopane u neke svjetski rasirene stilove koji danas nemaju puno veze s metalom (iako dodirnih tocaka ima, ali o njima poslije): jazz, rock 'n' roll, klasicna glazba, punk itd.
Nemojmo ici predaleko u povijest nego se vratimo u pedesete godine proslog stoljeca kada je mladac imenom Elvis Presley (i naravno, glazbena industrija iza njega) svojom gitarom i karakteristicnim nacinom plesa dovodio ljepsu stranu populacije u predorgazmicka stanja i, puno, puno vaznije, utemeljio rock 'n' roll i prosirio njegovu popularnost, kao i popularnost gitare u neslucene visine. Pocelo se stvarati rock trziste (pri cemu ne smijemo mijesati glazbu koju danas smatramo rockom i rock glazbu prije pedeset godina; ako ste ikada culi Elvisa ili neke druge tadasnje gitaristicke heroje, znat cete o cemu pricam). Medjutim, tadasnji rock zasigurno ne bi bio tako popularan da nije sadrzavao odredjenu buntovnost. Mladi zeljni promjena, vlastitog nacina zivota i izrazavanja posezali su upravo za onim zabranjenim i tabuima. A to je upravo pruzao r'n'r koji je u pocecima bio doslovno zabranjivan od tradicionalnijeg dijela populacije kojemu je rock bio preglasna glazba, a ples dovodjen u vezu s njime previse eksplicitan i prost cime je automatski predstavljao magnet za mladju populaciju. Odredjenu buntovnost rock i metal zadrzali su i do danas, iako u manjim razmjerima. U daljnjem razvoju rocka, kao relevantne mozemo navesti gotovo sve poznate i nepoznate umjetnike koji su se izrazavali kroz gitaru i tako oslobadjali svoju kreativnost. Mozemo navesti: The Who, Boba Dylana, Beatlese (kojim rock/pop definitivno postaje svjetska manija i oslobadja se lanaca koje su mu nametnuli tradicionalisti), Erica Claptona (prvenstveno kroz djelovanje grupe Cream), Grateful Dead itd itd.

Neobicno vazna osoba rocka definitivno je Jimi Hendrix, samouki gitaristicki ljevak i genij, koji dovodi u vezu elemente 'crnog' zvuka (bluesa, mnoge oblike jazza) sa elektricnom gitarom. Njegov karakteristicni nacin sviranja otvara potpuno nove poglede na nacine uporabe gitare. Vazna je i cinjenica da je Hendrix dosao sa americkih ulica, iz srednjeg, siromasnijeg staleza, te pruzio primjer mladima da se u zivotu moze uspjeti i na takav nacin. U vezu s rock glazbom pocinje se dovoditi i droga, alkohol, mnogi ekscesi i poroci koji su redovito uzimali danak u zivotima popularnih. Spomenimo samo Hendrixa, Presleya i Morrisona.

Sezdesete godine su bile mozda i presudne za rock glazbu. Tijekom tih deset godina osnovano je mnostvo bandova koji su gajili vlastite glazbene stilove, vlastite imidze i svaka je uvodila neku novost u svijet glazbe. Mozemo reci da se u sezdesetima (zadnje godine) rodio heavy metal, i od onda se racuna njegovo postojanje kao glazbenog pravca. Neki bandovi: Rolling Stones (od prve polovice sezdesetih do dana danasnjih bili su sinonim za neuredan zvuk i ekscese), The Doors, Alice Cooper (prvi predstavnik tzv. shock-rocka), Led Zeppelin, ZZ Top, Deep Purple, naravno Black Sabbath. Svaka od spomenutih grupa imala je svoju karakteristicnu liniju. Glazbenici poput Keitha Richardsa, Jima Morrisona, spomenutog Coopera, Ritchie Blackmora, Pagea i Planta, Iana Gillana,Tony Iommia i Ozzy Osbournea predstavljali su individualne stilove glazbenog izrazavanja kojim su izravno inspirirali mnoge glazbenike metala.

Legendarna britanska skupina Black Sabbath smatra se utemeljiteljem heavy metala. Kontroverzni pjevac Ozzy Osbourne svojim vokalom, tekstovima koji su cesto granicili s okultizmom i spiritizmom, eksplicitnim izjavama, provokativnim imidzom i nastupima (sjetimo se samo odgrizene sismiseve glave na koncertu koja ga je inficirala bjesnocom), Tony Iommi koji se smatra prvim gitaristom heavy metala i najboljim riff majstorom i ritamska podloga Butler/Ward izdala je mnogo odlicnih albuma na kojima susrecemo tada najzesce dionice koje su se uopce mogle cuti u glazbi, te se, osim heavy metala, smatraju utemeljiteljem dooma i stoner-rocka. Njihova glazba postaje puno cvrsca, orijentirana prvenstveno na (jednostavne) gitarske riffove i glasnu ritamsku sekciju. Black Sabbath stekao je svjetsku popularnost koja je bila zacinjena, standardno, drogama i alkoholom, ali i nerijetkim promjenama postave. Ozzy ima uspjesnu solo karijeru, dok ga je privremeno na vokalima zamijenio Ronnie James Dio, iz postava Dio ("Holy diver") i Rainbow ("Long live rock n' roll") i jedno vrijeme cak Ian Gillan iz Deep Purplea. Prvi album Black Sabbatha "Black Sabbath", izdan iste godine kao i Deep Purpleov debi "In rock" (68), kao i nesto kasnije izdan prvi album Led Zeppelina "I" oznacili su pocetak nove glazbene ere i ujedno slove kao remek djela glazbe.

Ne smijemo zaboraviti jos par velikih imena koji su iza sebe ostavili duboki otisak kvalitetne glazbe i koji su karakterizirali lomljenje granica umjetnosti, te sirenje glazbe na neistrazena podrucja: Pink Floyd, Genesis, Yes, Jethro Tull i King Crimson su samo neka imena progresivnog rocka koji krajem sezdesetih tek uzima zamah.

Nalazimo se u sedamdesetima u kojima doslovno cvjetaju dobra rock i stvaraju prva prava metal imena od kojih neke grupe djeluju i do danas uzivajuci zasluzenu slavu. Kao nezaobilazne spominjemo: AC/DC (albumi klasici: "Back in black", "Highway to hell", "Let there be rock" itd.), Motörhead ("Ace of spades", "1916"), Bon Jovi ("Slippery when wet"), Aerosmith ("Pump", "Toys in the attic"), Rush ("2112", "Moving pictures"), Uriah Heep ("Demons & wizards"), Kiss ("Alive I & II"), Scorpions ("Lovedrive"), Blue Öyster Cult ("Fire of unknown origin") (nekima od navedenih grupa uporno se prisivao pridjev 'metal' iako je njihova glazba bila daleko od toga). U sedamdesetima je osnovan i Judas Priest koji je u svojim pocecima svirao hard rock, dok se tek kasnijim izdanjima (pocetkom osamdesetih) i pronalazenjem vlastitog stila mogao nazvati metal (buduci da je djelovao i prije osamdesetih, Priest se ne ubraja u NWoBHM).

Kraj je sedamdesetih. Velika Britanija. Vec i prije slovila kao jedna od kolijevki rocka, dok bi jednako mogli reci za metal. Osim sto je bila dom Black Sabbatha i Deep Purplea, bila je epicentar pokreta poznatim pod imenom New Wave of British Heavy Metal (NWoBHM). Sve je pocelo kada je mladi i malo poznati band Iron Maiden izdao svoj prvi demo 1978, a pratile su ga mnoge britanske grupe. Nezaustavljivi val neobuzdane energije i kreativnosti pokrenut je prvim izdanjima Iron Maidena pocetkom osamdesetih ("Iron Maiden" i "Killers" sa legendarnim Di'Annom na vokalima) i jednako velikim klasicima grupa koje vecinom nisu uzivale popularnost metalnih djevica, Saxon ("Strong arm of the law", "Wheels of steel"), Raven ("Rock until you drop"), Demon ("The unexpected guest"), Venom ("Black metal"), Angel Witch ("Angel witch"), Tygers of Pan Tang ("Spellbound"), Samson ("Shock tactics"), Diamond Head ("Lightning to the nations") itd. Glazba postaje nedvojbeno brza, zahtjevnija i glasnija. Britanska, ali i svjetska javnost slavila je svoje junake koji su prodavali mnostvo ploca i nastupali pred rasprodanim halama. Nedvojbeno, za vrijeme NWoBHMa (koje je trajalo od kraja sedamdesetih do otprilike '83. ili 84'.i koji je uz Black Sabbath glavni kamen temeljac metala) metal je dozivljavao jedan od svojih vrhunaca i mnostvo vjecnih klasika. Pozitivna atmosfera koja je tada vladala oko metala rijetko je kada ponovno dosegnuta. Posebno interesantan je fenomen zvan Iron Maiden. Grupa je uvijek, a posebno u svojim prvim danima, uvijek bila par koraka ispred 'konkurencije' i bili su kao proroci buduceg zvuka. Ono sto je ostalo kao njihova glavna karakteristika do dana danasnjih je nezamjenjiva melodija, dok su pjesme kao sto su "Prowler", "Iron Maiden", "Wrathchild", "Murders in the rue morgue" ostale rado slusane do danas, dok bi pjesma kao sto je "Purgatory" koja je stara punih 20 godina, komotno mogla stajati na bilo kojem kvalitetnom power metal albumu danasnjice. Mnogo toga se mijenja u bandu odlaskom Di'Anna, a dolaskom pjevaca spomenute grupe Samson, Brucea Dickinsona.

Negdje usporedno s razvojem NWoBHMa u Velikoj Britaniji prije nego sto je americki metal dozivio svoj boom, poznati su bili glam (shock) rockeri. Prisjetite se grupa Mötley Crue, Poison, Alicea Coopera, W.A.S.P i, naravno, KISSovaca. Sto im je bilo zajednicko? Nasprejane, naviklane polumetarske frizurice u zrak, make-up, u najmanju ruku interesantni kozni outfiti i sladunjavi rock zvuk (koji je na trenutke znao graniciti s metalom) koji je, osim sto je bio dosta eksplicitan (live nastupi), bio pravi magnet zlocestih curica s kojima su clanovi spomenutih grupa svakodnevno lumpali, cinili bezbrojne ekscese i mlatili ogromnu paru. Medjutim, naslo se i tu interesantnih albuma: "Shout at the devil", "Billion dollar babies", "W.A.S.P."...

Ostanimo jos malo u Americi. Dijelom pod utjecajem metal booma iz Velike Britanije, dijelom iz vlastite kuhinje, Amerikanci su pocetkom osamdesetih imalo stosta kvalitetnog za ponuditi na podrucju metala. Ogromnu ulogu u promoviranju underground metala imale su razne kompilacije tek rodjenih bandova, od kojih je medju vaznijim kompilacijama bila ona Briana Slagela (utemeljitelj Metal Blade recordsa i najvaznija osoba za razvoj metala osamdesetih u Americi i Kanadi) pod nazivom "Metal massacre" na cijim raznim izdanjima su bile grupe Armored Saint, Metallica, Cirith Ungol, Savage Grace itd itd. Sve je to kulminiralo fenomenalnim izdanjima: Metallica i njihov debi "Kill 'em all", Slayer "Show no mercy", Anvil "Metal on metal", Jag Panzer "Ample destruction", Heir Apparent "Graceful inheritance", Queensryche "The warning", Fates Warning "Awaking the guardian", Savatage "Hall of the mountain king", Megadeth "Peace sells...but who is buying", Metal Church "Metal church", Virgin Steel "Noble savage"i jos mnoge dobre grupe i albumi od kojih kao posebne mozemo izdvojiti Manowar, band osnovan od strane Black Sabbathovog roadia, Joe DiMaia, dok cetvorka u prvoj polovini osamdesetih izdaje "Battle hymns" na kojem se vec nazire njihovo buduce kretanje, dok im "Hail to England" donosi svjetsku popularnost.

Polako s vremenom, pocetni zvuk izvornog heavy metala se poceo mijenjati. Posebno americke grupe koje su svoju razuzdanu energiju pocele polako prenositi na svoje albume, tezile su brzem ritmu, nekontroliranim solo ispadima, tzv. staccato riffovima i agresivnijim vokalima. Rodjen je thrash metal, uz koji je usko vezan pojam speed metal (vezan uz grupe Exciter i Raven). 1983. izdan je vec spomenuti prvi album Metallice koji je sadrzavao za ono vrijeme par do tada najzescih riffova koji su se mogli cuti: tu su prednjacili pocetak pjesme "Motor breath" i pjesma "Metal militia". Medjutim, definitivno najzesce grupa koja se krajem prve polovine osamdesetih mogla uopce cuti bila je grupa Slayer koji su imali mnogo problema sa snimanjem svojih albuma jer producenti nisu imali iskustva s tako brzim zvukom, a ni tehnologija nije bila prikladna. Kult je stvoren izdanjima "Ride the lightning", "Hell awaits" i Anthrax "Fistful of metal". Ali, svijet nije ni priblizno znao sto mu se sprema: prvo je Exodus izdao thrash bombu "Bonded by blood" 1985, a godinu dana kasnije Slayer je izdao najbolji thrash metal album ikada "Reign in blood" koji je djelomicno zasluzan i za razvoj agresivnijih pravaca metala u buducnosti. Ovaj pravac metala usko je povezan s Bay Area podrucjem odakle dolaze najveca imena thrash metala. Lavina je pokrenuta: Testament ("The legacy"), Vio-Lence ("Oppressing the masses"), Megadeth ("Rust in peace"), Death Angel ("The ultra violence"), Forbidden ("Forbidden evil"), Heathen ("Victims of deception"), Flotsam and Jetsam ("Doomsday for the deciever"), Overkill ("Feel the fire")...usporedno s Amerikom, thrash virus zahvaca i sve ostale dijelove svijeta. Krenimo od sjevernih susjeda Amerike, Kanade, koja je ponudila legendu Annihilator, grupu predvodjenu Jeff Wattersom, gitaristickim genijalcem i prefekcionistom, koja izdaje klasiku "Alice in hell"; prijedjimo ocean: Njemacka - dovoljno je spomenuti tri thrash legende: Kreator ("Endless pain", "Pleasure to kill"), Sodom ("Agent orange") i Destruction ("Infernal overkill"), a tu su jos i Tankard ("Chemical invsion"). U Brazilu izlaze prvi albumi Sepulture koji zasada nemaju previse veze sa thrash metalom.

Iako je prva polovina osamdesetih u Europi bila prvenstveno pod dominacijom Velike Britanije i NWoBHM-a (Maideni standardno izdaju klasike "The number of the beast", "Piece of mind", "Powerslave", a Judas Priest svoje "Defenders of the faith" i "Screaming for vengeance"), i u drugim dijelovima starog kontinenta su se dogadjale interesantne stvari. U Njemackoj je osnovan Accept pod vodstvom Uda Dirkschneidera (kasnije se odvaja i osniva grupu UDO) i izdaju se klasici "Restless and wild" i "Breaker", osniva se Grave Digger ("Heavy metal breakdown"), Running Wild ("Black hand inn"). Scorpionsi izdaju svoje klasike. U Svicarskoj djeluje postava Hellhammer pod dominacijom Toma G. Warriora, dok se raspadom doticne skupine osniva legendarni Celtic Frost ("Morbid tales", "To mega therion") koji uz Svedjane Bathory ("Bathory", "Under the sign of the black mark") smatra zacetnikom black metala. Nezaobilazna je i Danska u kojoj tada malo poznati King Diamond zajedno sa Hankom Shermanom osniva Mercyful Fate ("Melissa, i fenomenalni "Don't break the oath"). Postavljaju se i korijeni death metala djelovanjem skupine Possessed ("Seven churches").

Druga polovina osamdesetih donosi osnivanje novog pravca metala - death metala, ali prije toga thrash metal prolazi kroz svoje umjetnicke vrhunce, dok se drugi bandovi polako pronalaze u vlastitim unikatnim stilovima (Metallica "Master of puppets", "...and justice for all", Manowar izdaje svoj najbolji album "Kings of metal", Queensryche svoje remek djelo "Operation: mindcrime", dok Slayer usporuje ritam albumom "South of heaven"). Prije no sto se bacimo na death metal, obavezno moramo spomenuti Nijemce Helloween koji albumima "Walls of Jericho" i "Keeper of the seven keys part I & II" postavljaju temelje melodicnog power metala (djelomicno u korelaciji i s nazivom Epic metal) ciji stil ce biti kopiran nebrojeno mnogo puta u buducnosti. Power metal se zasniva prvenstveno na melodijama, gitaristickim finesama kroz virtuozne solaze, vokal je ugodan i cesto visok, dok je glazba himnicna. Glavni predstavnici power metala osnivaju se upravo u ovom razdoblju: Kai Hansen, gitarist Helloweena, nakon nekog vremena napusta Helloween i osniva svoj kultni band Gamma Ray s kojim u osamdesetima izdaje "Heading for tommorow". U Finskoj Timmo Tolkki osniva Stratovarius, s kojim izdaje ne bas najbolji debi "Fright night", dok je Njemackoj Blind Guardian izdaje prvi album "Battalions of fear". Od slicnih u Americi moramo spomenuti Vicious Rumors ("Digital dictator"), Virgin Steel i Fates Warning. Sto se tice thrash metala u ovom razdoblju, moramo spomenuti da Kreator izdaje svoje najbolje izdanje "Extreme aggression" kao i Sodom, dok Sepultura izdaje mocni "Benath the remains". King Diamond se razilazi sa Shermanom i osniva skupinu King Diamond s kojom izdaje odlicne albume "Abigail", "Them", "Conspiracy"...

Kao sto je vec spomenuto, kao osnivace death metala spominju se Possessed svojim albumom "Seven churches", dok je u vecoj mjeri za razvoj spomenutog pravca zasluzan (tada mladac) Chuck Schuldiner sa svojom legendarnom grupom Death. Death metal je agresivan stil koji se sastoji od zestokog i veoma brzog bubnjarskog ritma, najcesce (u pocetku) jednostavnih jednozicanih riffova i grubog, nerazumljivog vokala. Zasto je death metal bio toliko popularan? Definitivno zbog osvjezavajuceg, novog i zesceg zvuka. Slava NWoBHMa je davno prosla (ostali su samo najjaci: Maideni izdaju svoje najbolje albume: "Somewhere in time" i "Seventh son of a seventh son"; Saxon), dok thrash revolucija gubi na snazi...tada je izronio death metal i pokrenuo novi val talentiranih glazbenika. Naravno, u pocetku u dubokom undergroundu djeluje Death i vrsi najveci dio posla za death metal izdavanjem svog debija "Scream bloody gore" (87). Brzo i zestoko - kritizirano na sve strane ali mladi su prihvatili album. "Leprosy", "Spiritual healing", "Human"... da ne nabrajamo dalje sve same klasike grupe Chucka Schuldinera (R.I.P.) na kojima prolazi razvoj od nekontrolirane agresije do tehnickog savrsenstva. Razliciti glazbenici koji su djelovali u grupi Death osnovali su kultne grupe: Massacre ("From beyond"), Autopsy ("Severe survival) i Cynic ("Cynic", uz Death, u pocetku najvisi stupanj tehnicke perfekcije). Dok smo u Americi, neizbjezno moramo spomenuti Floridsku scenu koja se smatrala najjacom na svijetu: zvijezde death metala Morbid Angel ("Altars of madness"), Obituary ("Cause of death"), bezboznici Deicide ("Legion") i Malevolent Creation ("Retribution"). Tu su jos mnoge istinske zvijezde death metala: Cannibal Corpse ("Tomb of the mutilated") i Suffocation ("Effigy of the forgotten") koji je uz Immolation ("Dawn of possession") zacetnik raznih varijacija death metala. Ni Europa nije bila postedjena death metal booma: u Svedskoj su osnovani Entombed (koji svojim albumom "Left hand path" stvaraju karakteristican svedski zvuk gitara), raspadom grupe Carnage (jedini album "Dark recollections") stvaraju se zvijezde Carcass (Englezi) i Dismember ("Like an everflowing stream"), dok djeluju jos Unleashed ("Accross the open sea") i Grave ("You'll never see..."), a ubrzo se osniva Hypocrisy koji izdaje svojim prvi album "Penetralia" i Edge of Sanity ("The spectral sorrows"). U pocetnim stadijima u death metalu se nije upotrebljavao tzv. blastbeat (ukrucivanje ruke da bi se postigao sto brzi bubnjarski ritam). Medjutim, teznjom stvaranja sto brzeg zvuka, blastbeat se pocinje razvijati i mislim da ga je po prvi puta upotrijebila engleska grupa Napalm Death na svojim prvim albumima ("Scum" i "From enslavement to obliteration") kada je jos svirala grind core. Grind core se sastoji od kratkih (po jedno minutnih ali i kracih) izljeva agresije, par blastbeatova i pokojeg riffa. Sadrzi jednostavnost punka, ali je puno zesci. Uz spomenute Napalm Death, i grupa Carcass je u svojim pocecima svirala grind core (na albumu "Reek of putrefaction"; njihova klasika: "Necroticism") dok se kasnije okrece cistom death metalu. Od Engleza , moramo spomenuti jos Bolt Thrower ("Warmsater") i Benediction ("Transcend the rubicon"). Ostale zemlje: Austrija - Pungent Stench (koji su upotrebljavali razlicite nemetal elemente u svojoj glazbi: "For God your soul...for me your flesh") i Disharmonic Orchestra ("Expositionsprophylaxe"); Nizozemska - Gorefest ("False"), Sinister ("Diabolical summoning") i Asphyx ("The rack"); Finska - Amorphis (mnogo folklornih elemenata; "Tales from the thousand lakes") i Sentenced ("North from here"); Kanada - Kataklysm ("Temple of knowledge"); Cryptopsy (Whisper supremacy"); Njemacka - Morgoth ("Cursed"); Poljska - kao sto se vidi iz prijasnjih redaka, metal nije nikada bio velika stvar Istocne Europe, prvenstveno jer zapadna glazbena industrija nije bila okrenuta na to podrucje; ali i tamo se svirao odlican death metal. Dosta je spomenuti fenomenalnu grupu Vader ("De profundis", koja je i danas zvijezda death metala i ima u svojim redovima najbrzeg svjetskog bubnjara, Doca) i Cehe Krabathor ("Orthodox"). Dakle, death metal je oko devedesetih prozivljavao svoj vrhunac kada su mnogi bandovi sletjeli cak i u sluzbene top-ljestvice medju rock i pop postave. Dijelom zbog umjetnickog sazrijevanja, ali i dijelom zbog komercijalizacije, neke grupe napustaju izvorni death metal zvuk i pocinju graniciti sa drugim stilovima, ali to ne znaci da gube na kvaliteti! Kao takve spomenimo Gorefest koji na odlicnom albumu "Soul survivor" uz death metal spaja i rock elemente; isti slucaj je sa Carcassom na albumu "Swansong"; Amorphis na genijalnom albumu "Elegy", a jos vise na albumu "Tuonela" prelazi na heavy metal sa utjecajem rocka sedamdesetih; Hypocrisy albumom "Abducted" zalazi u atmosfericnije vode, ali izdaje samo vrhunske albume; Napalm Death koji albumom "Diatribes" prekida onu ultra brzinu kao na remek djelu "Utopia banished"; Morgoth na albumu "Feel sorry for the franatic"; Therion koji spaja klasicnu glazbu s metalom ("Theli"), Tiamat koji prelazi polako u gothic i ambijental ("Wildhoney"). Mnoge grupe su u svoje pjesme ugradjivale melodije ali i heavy metal elemente NWoBHMa. Kao zacetnik melodicnog death metala smatra se svedska grupa At the Gates svojim albumom "Slaughter of the soul" i Carcass svojim izdanjem "Heartwork". Posebno svedske grupe su prihvatile takav nacin muziciranja: spomenimo Unanimated ("In the forest of the dreaming dead"), Dark Tranquillity ("The mind's I") i In Flames ("Lunar strain") kao zacetnike. Medjutim i death metal vrhuncu polako dolazi kraj. Ogroman broj mladih, neinventivnih bandova, i jos veci broj undergound labela uvjetovao je pad zanimanja za death metal koji se polako vraca odakle je i dosao - u underground negdje '93. ili '94., dok svijet okrece glavu prema drugim pravcima.

Pocetkom devedesetih, tradicionalni metal posustaje (Maideni izdaju svoj najlosiji album "No prayer for the dying"), dok neki bandovi dostizu svoj zenit: Metallica izbacuje na trziste svoj "Black" album (koji se prodao u nevjerojatnih deset milijuna primjeraka) kojim se uspinju na tron metala, ali je ujedno i zadnji njihov metal album; Slayer izdaje klasiku "Seasons in the abyss" kojim dokazuju da su jos uvijek u vrhuncu thrasha; Sepultura izdaje svoje remek djelo "Arise" i ubrzo poslije "Chaos AD" kojim postaju najuspjesniji brazilski band ikada, Pantera izdaje svoj najbolji album "Vulgar display of power" kojim inspirira mnoge hard core/heavy metal bandove; Judas Priest izdaje mega uspjesni "Painkiller"; Savatage svoj "Gutter ballet"; Dream Theater se probija na svjetsko trziste albumom "Images and worlds" kojim sirom otvara vrata progresivnom metalu i postaje jedan od najomiljenijih metal bandova ikada; spomenuti Blind Guardian, Gamma Ray, Stratovarius i drugi power metal bandovi pocinju stvarati svoj karakteristican zvuk koji ce kulminirati fenomenalnim albumima nesto kasnije; raspadom grupe Sanctuary ("Into the mirror black") nastaje postava Nevermore ("Nevermore")...medjutim, u Americi se stvara nova pomama: grunge. Buduci da nema neke prevelike veze s metalom (osim mozda zestokog zvuka gitare), spomenut cemo samo osnovne grupe, albume i dogadjaje tzv. 'zvuka iz Seattla': predvodnici Nirvana ("Nevermind"), Pearl Jam ("Ten"), Soundgarden ("Badmotorfinger"), Alice in Chains ("Dirt") samo su najutjecajnije grupe grunga koje mediji bucno slave. Medjutim, slava ima i svoju crnu stranu: pritisak medija i fanova, alkohol, droge, nedostatak privatnosti dovode do tog da ikona grungea, Kurt Cobain, zavrsava svoj zivot nesretno, kao i mnogi poznati prije njega: samoubojstvom 5.4.1994. i gotovo automatski se gusi grunge koji je svjetskim listama vladao jedva nesto vise od godine dana. Moramo dodirnuti i hard core koji svoje temelje i glavne predstavnike ima prvenstveno u Americi. Tekstovi bazirani vecinom na socijalnoj kritici, mocni gitaristicki riffovi i linije bassa i temperamentni live show. Glavni predstavnici: Pro-Pain ("Foul taste of freedom"), Biohazard ("Urban discipline"), Agnostic Front ("One voice"), Sick of it All ("Scracth the surface"), Downset ("Downset").

Receno je vec da je Black Sabbath zacetnik heavy metala, doom metala i stoner-rocka. Kao prvi pravi (i mozda najbolji ikada) doom album smatra se onaj grupe Trouble "Psalm 9" izdan davne 1984. Obiljezja dooma: spori, tugaljivi ritmovi, depresivne gitarske linije, pesimisticni tekstovi i karizmatican vokal. Uz Trouble, kao klasike dooma koje ga podizu na novu razinu, tu su Candlemass ("Epicus doomicus metallicus", "Nightfall"), Saint Vitus ("Die healing"), Solitude Aeturnus ("Through the darkest hour"), Cathedral ("Forest of equilibrium")...kao nezaobilazne tu su i Anathema ("Serenades", "Eternity", "Judgement") i My Dying Bride ("Turn loose the swans", "The angel and the dark river"). Obje grupe krenule su sa iste tocke - spoj doom metala kroz glazbu i death metala kroz vokale izdajuci fenomenalne albume. Medjutim, Anathema se polako pronalazi u akusticnom gothicu, dok My Dying Bride prvo eksperimentira razlicitim zvukovima, dok se kasnije vracaju (i do danas su odani) izvornom doomu s pocetka karijere. Kao danasnje perspektivne grupe mozemo spomenuti The Sins of Thy Beloved ("Perpetual desolation") i Tristaniu ("Beyond the veil") koji doom spajaju s gothicom. Na ovom podrucju i Hrvatska ima grupu svjetske razine: Ashes You Leave.

Uz death metal, jos jedan stil metala ulazi u krajnosti izrazavanja agresije - black metal. Kontroverzni pravac nastaje na temeljima spomenutih grupa Venom, Celtic Frost i Bathory koje ih prvenstveno inspiriraju kroz tekstualnu stranu (sotonizam, spiritizam, magija ali i magija netaknute prirode), dok manje kroz glazbu, koju sami razvijaju. Pocetkom devedesetih, black metal je u svojim pocecima prvenstveno vezan uz Skandinaviju, preciznije Norvesku gdje se kao nezaobilazna trojka spominju: Mayhem ("De mysteriis dom sathanas"), Burzum ("Burzum") i Darkthrone ("A blaze in the northern sky"). Vodja Mayhema, pod pseudonimom Euronymous takodjer vodi tajnu organizaciju 'Crni krug' koja se teroristickim akcijama (paljenje crkava) bori protiv krscanstva ali i protiv nekih bandova koje nisu smatrali dovoljno 'evil' (Paradise Lost, Therion). Stvari su kulminirale kada je vodja grupe Burzum, Varg Vikernes okrutno ubio Euronymousa jer je htio preuzeti vodstvo nad krugom i zbog nerijesenih poslova oko izdavanja Burzumova albuma (Burzum je bio pod Euronymousovom izdavackom kucom) .Vikernes je osudjen na 23 godine zatvora i od tada vise ne djeluje 'Crni krug'. Kakav zvuk uoblicuje black metal? Agresivnu glazbu kroz karakteristicne riffove, blastbeatove i krijestece vokale, uz koju su gotovo u potpunosti izbacene solo dionice pojedinih instrumenata, dok je karakteristicno prepoznatljiv image - corpse paint. Oblici black metala: primitivni black metal (zastupaju grupe Darkthrone, Gorgoroth, Khlod koja se zasniva na namjerno losoj produkciji koja docarava grubost glazbe i jednostavnoj glazbi), viking metal (Enslaved, ima vise veze s tekstovima nego s glazbom), dark metal (Aeternus, vise atmosfericnija glazba), black-gothic metal (Cradle of Filth, Dimmu Borgir, Limbonic Art, spoj black metala najcesce samo kroz vokale i glazbe koja zna cesto graniciti s thrashom, heavy metalom i gothicom), black-death metal (Dissection, Naglfar) itd. Najbolji norveski bandovi i njihovi albumi: Emperor ("In the nightside eclipse", "Anthems to the welkin at dusk"), Enslaved ("Frost", "Eld"), Immortal ("Battles in the north", "At the heart of winter"), Satyricon ("Dark medieval times", "Nemesis divina"), Borknagar ("Quintessence"), Ulver ("Bergtatt"), Dimmu Borgir ("Stormblast", "Enthrone darkness triumphant"), Limbonic Art ("In abhorrence dementia"), Ancient ("Proxima centauri"), Solefald ("Pills against the ageless ills") i jos mnoge mnoge. Ostale zemlje: Svedska - Marduk ("Opus nocturne", "Panzerdivision marduk"), Dark Funeral ("The secrets of the black arts") , Dissection ("Storm of the light's bane"), Naglfar ("Diabolical"); Finska - Impaled Nazarene ("Latex cult"), ...and Oceans ("a.m.g.o.d."); Velika Britanija - Cradle of Filth ("The principle of evil made flesh", "Cruelty and the beast"), Bal-Sagoth ("Starfire burning upon..."), Hecate Enthroned ("Dark requiems and unsilent massacre"); Njemacka - Agathodaimon ("Blacken the angel"), Nocte Obducta ("Taverna"), Nagelfar ("Virus west"); Belgija - Ancient Rites ("Dim carcosa") itd. Jednako sto je mucilo death metal, pogadja i black: mnogo nekvalitetnih grupa i malih underground izdavackih kuca koje svakakav srot izbacuju na trziste. Takodjer, mnoge grupe su nasle svoj karakteristican izricaj: Emperor progresivni black metal (fenomenalni "Prometheus"), Enslaved u atmosfericnijem metalu ("Monumension"), Satyricon u podosta hladnim, industrial zvukovima ("Rebel extravaganza") itd. Black metal je cak pronasao svoj put u svjetske top ljestvice i to vecinom one grupe koje su imale potporu vecih diskografskih kuca.

Krug metala se polako zatvorio i pocinje se okretati ispocetka. Neki stilovi koji devedesetih nisu imali zasluzenu popularnost, sada ponovno dolaze u prvi plan. Diskografska kuca Nuclear Blast potpisivanjem ugovora sa svedskom grupom HammerFall 1997. i izdavanjem njihova albuma "Glory to the brave" ponovno pokrece popularnost power i heavy metala i nove (vise-manje kvalitetne i inovativne) grupe nicu kao gljive ili stari veterani izdaju najbolje albume: Blind Guardian dostize svoj vrhunac izdavanjem albuma "Imaginations from the other side" i "Nightfall in middle-earth", Iced Earth pronalazi put do svoje popularnosti albumom "The dark saga", Gamma Ray najkasnije od albuma "Land of the free" je, uz spomenute, slijepe cuvare najomiljenija njemacka power metal grupa, Helloween koji se neko vrijeme odvojio od svojih korijena, vraca na scenu albumom "Master of the rings", Stratovarius je nasao svoj stil izdanjem "Episode" i "Visions", mladci Edguy utvrdjuju svoj polozaj albumom "Theatre of salvation"; talijanska scena prsti dobrom glazbom, ali i pretjeranim kopijama. Izvornici: Rhapsody spajaju metal sa mnogo klasicne glazbe "Symphony of the enchanted lands" i Labyrinth "Return to heaven denied" su dvije najeksponiranije talijanske power metal postave. Njemacki veterani Rage takodjer upotrebljavaju cijeli orkestar u svojoj glazbi i postizu svoj vrhunac albumom "XIII", ali i oni imaju mlade snage kao sto su Brainstorm ("Metus mortis") i Angel Dust ("Enlighten the darkness"); Amerikanci jos uvijek brizno cuvaju svoj izvorni stil s pocetka osamdesetih: Steel Prophet nikada nije imao vecu publiku, ali izdaje odlicne albume ("Messiah"), Jag Panzer sada postize svoj vrhunac albumima "Thane to the throne" i "Mechanized warfare", Kamelot albumom "Karma", Brazilci Angra se nakon odvajanja od prvog pjevaca Andre Matosa uspjesno vracaju na scenu albumom "Rebirth"..

Polako dolazimo do danasnjeg vremena. Sto karakterizira metal danas? Uz sitnu premoc heavy/power metala, mozemo reci da gotovo svi stilovi imaju interesantne zastupnike i drze svoj stil zivim. Preletimo kratko: sad vec gotovo starci NWoBHMa jos uvijek djeluju - Iron Maiden se vraca u srca fanova (i na top ljestvice) ponovnim ujedinjenjem s Bruceom Dickinsonom ("Brave new world") i naravno pune hale, misljenja oko Judas Priesta su podijeljena - svi se slazu da je pjevac Tim Owens prava zamjena za Rob Halforda (koji se nakon eksperimentalnih albuma solo karijere vraca metalu albumom simbolicnog imena "Ressurection"), ali neki ne prihvacaju njihov modernizirani zvuk ("Jugulator", "Demolition"); i Saxon je jos uvijek tu i konstantno svira ono sto najbolje zna - heavy metal ("Killing ground"); prvi pjevac Maidena - Paul Di'Anno nije uspio napraviti uspjesnu solo karijeru (grupa Killers), ali uspjesno zivi na staroj slavi dok sa druge strane Dickinson ima uspjesne solo albume iza sebe ("Accident of birth", "Chemical wedding")......thrash metal i danas ima svoje zvijezde: klasicna trojka: Kreator, koji nakon eksperimentalnih albuma izdaju svoj najbolji thrash album ("Violent revolution")/Sodom ("M-16")/i ponovno oformljeni Destruction ("The antichrist") vladaju pozornicama, veterani Slayer ce izgleda jos dugo biti s nama ("God hates us all") iako u malo moderniziranoj verziji, Annihilator jos uvijek zna dobrano zaprziti ("Criteria for a black widow"), dok su za thrash neobicno vazne 'mlade' grupe poput The Haunted ("The haunted made me do it"), Darkane ("Insanity"), Meshuggah ("Chaosphere") ili Raise Hell ("Not dead yet")......progresivni metal ima veliku hordu poklonika. Metal prozet kompleksnim riffovima, strukturama i izvedbom koja zahtijeva savrseno poznavanje instrumenata predvodjen je Drem Theaterom koji vec mnogo godina dokazuje svoje predvodnistvo na tom polju ("Scenes from a memory"); tu su jos Spock's Beard ("The light") predvodjenim Nealom Morseom; Symphony X ("V"), Majestic ("Trinity overture"), Pain of Salvation ("Remedy lane"), Threshold ("Hypothetical"), Transatlantic ("Bridge across forever"), Ayreon ("Into the electric castle"), Shadow Gallery ("Carved in stone"), Vanden Plas ("Far off grace"), Devin Townsend ("Terria") i jos mnogi, dok od zesceg sektora tu mozemo ubrojiti karizmaticne Svedjane Opeth ("Still life")......death metal jos uvijek se nije u potpunosti oporavio od svog ponovnog ponora u dubine undergrounda. Medjutim, stari veterani koji su uvijek bili odani svome stilu drzali su death metal na zivotu: Cannibal Corpse ("Bloodthirst"), Bolt Thrower ("Honour-valour-pride"), Morbid Angel ("Gateways to annihilation"), Malevolent Creation ("Envenomed") dok se mnogi prokusani bandovi vracaju izvornom zvuku. Navedimo samo Napalm Death ("Enemy of the music business"), Hypocrisy ("Into the abyss") i Kataklysm ("The prophecy"). Od novih dobrih grupa ti su Nile ("Black seeds of vengeance"), Die Apokalyptischen Reiter ("All you need is love"), God Dethroned ("Bloody blasphemy") ili The Forsaken ("Manifest of hate") dok ce se naci i pokoji interesantan grind band poput LockUp ("Pleasure pave sewers"); cvjeta svedski melodicni death metal - uz izvornike In Flames ("Clayman") ili Dark Tranquillity ("Haven"), tu su Soilwork ("A predator's portrait"), Gardenian ("Soulburner") ili Dispathed ("Motherwar"); kao zadnji stil vezan (djelomicno) uz metal koji se pojavio na svjetskoj sceni, imamo nu metal. Nu metal prvenstveno je vezan uz mladu generaciju koja je nezadovoljna nacinom zivota i opcenito stanjem u svijetu. Nu (neo) metal razvio se na temeljima koje su postavile grupe Rage Against the Machine ("Rage against the machine"), Fear Factory ("Demanufacture"), Tool ("Aenima") i Machine Head ("Burn my eyes"). Kao prethodnike ovog zanra kojeg karakteriziraju zestoke gitare, agresivni i melodicni vokali i mnogo histeriziranja i granica s hip-hopom i miksanjem navodimo Korn ("Life is peachy"), Limp Bizkit ("Significant other"), Linkin Park ("Hybrid theory", najprodavaniji album u Americi 2001. godine), Papa Roach ("Infest"), Slipknot ("Iowa") i System of a Down ("Toxicity") i Mudvayne, Static-X, (hed)P.E., Disturbed itd. I grunge prolazi svoju fazu obnove djelovanjem mega popularnih grupa kao sto su Creed ("Human clay"), Nickelback ("Silver side up"), Staind ("Break the cycle"), Tantric ("Tantric") itd.

Kao sto se vidi iz prilozenog, metal ima danas mnogo toga dobrog za ponuditi. Medjutim, situacija nije tako svijetla i u stvarnosti. Metal je, ako gledamo usporedno sa ostalim svjetskim glazbenim 'pravcima' debelo u undergroundu, i iako ima kvalitetniju glazbu, ne moze im konkurirati. Ali, i u tami ima svijetlih tocaka: kao primjer zemalja u kojima je metal itekako popularan, mozemo navesti Njemacku koja je oduvijek bila centar metala i u koju metal grupe najradije navracaju u svojim turnejama ali i izvor novog zvuka. Uz kvalitetnu power, thrash i black scenu, u Njemackoj se razvila i 'folklorna metal' scena (uz zesce riffove se upotrebljavaju mnogi nacionalni instrumenti i stare melodije i napjevi; karakteristican image) koju predvode grupe In Extremo ("Suender ohne Zuegel"), Subway to Sally ("Hochzeit"),Tanzwut ("Labyrinth der Sinne") ili Corvus Corax ("Mille anni passi sunt"), dok mozemo naci jos par inovativnih grupica poput Rammsteina ("Mutter"). Ali i Finska ima scenu koja se izdigla na razinu drzave i u kojoj cvjeta metal u potpunosti: Nightwish, grupa s opernom pjevacicom uziva svjetsku slavu ("Oceanborn"; kada smo vec dodirnuli metal sa zenskim vokalima, ne smijemo ne spomenuti Norvezane Theater of Tragedy, Talijane Lacuna Coil ili rock Nizozemce The Gathering), spomenuti Amorphis ("Am universum" ciji prvi singl je nekoliko tjedana bio na vrhu finskih top listi), Sentenced ("Crimson"), virtuoze Children of Bodom ("Hatebreeder"), blackere Impaled Nazarene ("Absence of war does not mean peace"), Stratovarius i mladu nadu power metala Sonatu Arcticu ("Ecliptica").

srijeda, 12.04.2006.

PANTERA

Negdje u bespućima '80-ih godina ideja dva brata - Darrell i Vinnie Paul Abbott, s američkog juga prerasla je u nešto što se, dvadesetak godina kasnije naziva jednim od najboljih i najutjecajnijim metal sastava ikada – Pantera. Ipak, dio karijere u kojem su zajedno s prijateljima Rex Brownom (aka Rex Rocker) i Terrence Leejem (aka Terry Glaze) snimili nekoliko nepoznatih 'ljigavih' albuma s naglaskom na natapirane frizure, pao je u zaborav kada je na mjesto pjevača umjesto Leeja stao Phil Anslemo.Zajedno sa spomenutom trojkom, Phil je činio stalnu i udarnu postavu benda koja se nije mijenjala sve do razilaženja početkom ovog tisućljeća. Prvi album s novim pjevačem "Power Metal" iz 1988. poslužio je samo kao nadimak njihovom glazbenom izričaju i kao odskočna daska za potpisivanje ugovora i objavljivanje njihovog službenog prvijenca "Cowboys From Hell" iz 1990. Novi zvuk, eksplozivni koncerti (u to doba jedini su put posjetili i Zagreb kao predgrupa Judas Priest), te dvije udarne himne "Cemetery Gates" i naslovna "Cowboys From Hell" pomogli su im da dobiju status velike nadolazeće atrakcije.Odmah nakon obilaženja svijeta i snimanja kućnog videa na kojem pokazuju svoju ljubav prema sexu, drogi, alkoholu i metalu ulaze u studio i snimaju veliki, sirovi i brutalni "Vulgar Display Of Power". Više ni na televiziji nisu mogli proći nezapaženo i veliki datumi (jedan od njih je i odsvirani koncertu u Rusiji pred milijun ljudi) ispisani su u njihovim karijerama i samo je bilo pitanje vremena kada će se početi vrtjeti po poznatijim top listama svjetske glazbe.Nije se čekalo dugo. Ravno s ceste ušli su u studio i za samo 6 tjedana snimili zvukom jedinstven i moćan album. Album se zvao "Far Beyond Driven" i hitovi kao što su "5 Minutes Alone", "I'm Broken", "Becoming", te prva obrada u njihovoj karijeri - "Planet Caravan" (Black Sabbath) uveli su ih na prvo mjesto Billboardove ljestvice. Ne treba ni napominjati da su bili prvi sastav koji je tako ekstremnom glazbom uspio u tome. U njihovim životima, ipak, nije se mijenjalo puno. Duge i zabavne turneje, rasprodane dvorane diljem Amerike i Europe opet su ih 1996. dovele do vrata studija.Ovoga puta, kao i svaki uspješan bend, dopustili su si malo eksperimentiranja, usporili su tempo i pomaknuli se od beskompromisne žestine prethodnog albuma, te dobili "The Great Southern Trendkill". No, i uz takve promjene stvorili su jedan od najžešćih i najboljih albuma godine koji je svojom mračnošću, demonskim vokalima i ogorčenom tematikom podijelio kritičare, te smanjio prodaju. Pokraj hitova "Drag The Waters" i "War Nerve" pjesme kao što su "Suicide Note" i "Living Through Me" pokazale su da droga uzima veliki zamah u životu Pantere te je došlo i do prvih problema.Pričalo se o Anselmovu distanciranju od benda i njegovih članova, te o raznim heroinskim overdose slučajevima. Tenzije među članovima Pantere i međusobna neslaganja stanku su razvukla na dugih i sušnih četiri godine, što je samo na kratko prekinuto izdavanjem live albuma "Official Live: 101 Proof" (1997.). Tri godine kasnije snimili su pomalo nostalgičan, ali isto tako odličan "Reinventing The Steel", koji djelomično zbog eksplozije novovalnog metala, a djelomično i zbog letvice koju je "Far Beyond Driven" postavio jako visoko, nije postigao očekivani uspjeh. Nova turneja i gostovanje na brojnim festivalima bilo je zadnje što smo od Pantere vidjeli. Anselmo se i dalje posvetio svojim brojnim projektima među kojima su medijsku pozornost ostvarili samo Down (pridružio mu se i Rex Brown) i Superjoint Ritual, dok su se braća Abbott klela na vjernost svojoj Panteri, te novostvorenom grupom Damageplan nastavila gdje su stali.Iako se uvijek pričalo da će ih nevjerojatna kemija koja je vladala među 'četvero braće' vratiti zajedno na pozornicu i u studio, svaka nada umrla je 08.12.2004. Naime, točno 24 godine nakon ubojstva Johna Lennona, zaluđeni obožavatelj Pantere popeo se na pozornicu za vrijeme prve pjesme na jednom od koncerata Damageplan i priredio krvoproliće u kojem je brojnim hicima usmrtio Dimebag Darrell Abbotta i nekolicinu prisutnih. Smrt gitarističkog gurua još je jednom, zadnji put, bacila svjetlo na Panteru. Tuga u metal svijetu bila je velika, skoro kao i ostavština koju su nam ti dečki priuštili. Ostalo je samo da ih se sjećamo kao jedne od najvećih.

MARILYN MANSON

Marilyn Manson pravo ime Brian(Hugh)Warner rodjen je 5.1.1969. u Ohiu.Bio je posve normalan decko do svojih kasnih teen godina(16-18),kada se iznenada promjenio.S 18g.seli se na Floridu gdje upoznaje bivsu zarucnicu Rose mc Gwoan i postaje glazbeni novinar,ali ne dozivljava znacajan uspjeh,te prelazi u glazbene vode gdje okuplja bend pod imenom "MARILYN MANSON AND THE SPOOKY KIDS",kasnije se bend zove samo Marilyn Manson.Od samog pocetka albuma "portrait of an American family"ne prestaje sokirati publiku.Od svojih nastupa napravi pravi spektakl,ali nekada zna i pretjerati, npr.Za vrijeme nastupa zna citati bibliju kako bi dokazo da u njoj ima vise zla nego u njegovim pjesmama,ok to razumijem,ali ovo:bacao je stenice u publiku(nije dokazano),simulirao spolni odnos s kokoskom,zbog cega je zavrsio na sudu,a kako ga ne bi strpali u zatvor dokazo je daje kokoska gumena.Svjestan svoje bezspolnosti nosi lece,a cesto samo jednu.1996 napravio je sotonisticku crkvu"The Church of Antichrist".5.1.2001.na svojoj rodjedanskoj proslavi prekinuo je sa Rose mc Gwoan,jer mu je za oko zapela plesacica,stiptizeta,top-model i njegova sadasnja zena Dita von Teese(pravo ime Heather Sweet).s Ditom se ozenio 3.12.2005. u Irskoj pred 60 uzvanika,a vjencao ih je Mansonov prijatelj producent.Marilyn Manson je covijek s nevjerojatnom inteligencijom,naime osim sto pjeva,on pise i odlicno slika(svoje je slikarsko umijece otkrio u roza boji),studirao je socijologiju i medije.Skuplja razna medicinska pomagala od umjetnog bubrega do staklenih ociju.Oni koji ga ne vole moraju se sloziti s ovom Mansonovom izrekom:"Ja nikada nisam volio skolu ni ucitelje,i jedva sam cekao posao u kojem cu ih sve moci izvrijedjati!!"

SYSTEM OF A DOWN

System of a down
System of a down je svakako jedna od najboljih rock-metal grupa današnjice…
Mnogi ih svrstavaju u različite kategorije-najčešće u heavy metal, ali oni to nisu.
Gitarist Daron Malakian smatra da su oni nastali utjecajem različitih grupa 70' i 80' godina…
Serj, Shavo i Daron su pohađali različite razrede privatne armenijske škole Alex Pilibos u predgrađu Los Feliz u Hollywoodu.
Iako su išli u istu školu, nisu se družili.
Daron je svirao gitaru u srednjoj školi, i upoznao sjajnog pjevača koji je tada bio još dječak. Zvao se Serj Tankian.
Osnovali su band Soil.
Nakon nekog vremena, Shavo Odadjian je postao menadžer, a zatim i gitarist.
1995.promijenili su ime Soil u System of a down.
Grupa je dobila ime prema pjesmi koju je Daron napisao, a zvala se Victims of a down.
Proslavili su se nastupima u najpoznatijim klubovima kao što su Roxy i Viper Room…
Bubnjar John Dolmayan se pridružio grupu 1997.godine…
Producent Rick Rubin (Red Hot Chili Peppers, Beastie Boys, AC/DC) je prepoznao njihov talent i pomogao im da steknu ogromnu slavu koju su zadržali sljedećih 8 godina koliko nastupaju u punom sastavu.
Prvi put su se pojavili u Late Night Show-u koji vodi Conan O'Brien. I
zdali su mnogo singlova, tako da se Aerials prije Toxicityja pojavio u dva samostalna albuma koje je danas uz brojne druge (Demon, Nativity in Black), gotovo nemoguće naći.

ČLANOVI:
Daron Malakian:
Rođen je 18.7.1975. U Hollywoodu. Ne može se zanemariti činjenica da je Daron zaslužan za većinu uspjeha ove grupe. Napisao je većinu pjesma, pjeva 2.vokal i savršeno svira gitaru. Zanimljivo je da je proglašen 4.najboljim gitaristom u proteklih 5 godina, 8.u proteklih 10 godina, i 58.na svijetu… Uzmite u obzir činjenicu da se kroz povijest izmijenilo na desetke tisuća gitarista i tada možete shvatiti golemi uspjeh Malakiana.Svira Ibanez bariton gitaru koja je između basa i prave el.gitare. Gitaru je počeo svirati kada je imao 11 godina. Svirao je 8 h dnevno (!!!), i nikad nije pohađao tečaj sviranja gitare. Sve je naučio sam. Mrzio je školu-uvijek je bježao i izmišljao razloge da ne ide na nastavu. Nije išao na maturalnu zabavu, pojavio se samo u godišnjaku. Kad su ga profesori pitali što želi biti, rekao je-glazbenik. Nitko nije shvaćao zašto onda nije izabrao glazbeni umjesto prirode i drugih predmeta.Njegovi roditelji su umjetnici kao i on, i nema brata niti sestru. Vartan Malakian je oslikao Daronovu gitaru koja je na e-bayu prodana za nevjerojatnu sumu novca. Osim gitare, pjevanja, i pisanja, Daron odlično igra košarku, skuplja svijeće, perzijske sagove, instrumente i lubanje (!!!!). Pjesmu Old School Hollywood je napisao inspiriran košarkom. Zanimljivo je to da je pisao neka djela izvođena na Broadwayu.Danas živi u Glendale-u i ima, kakio kažu novinari, najljepšu i najluksuzniju kuću u tom dijelu grada, sa prekrasnim pogledom. Daronova kuća je uvijek uredna iako nema niti jednu sluškinju, vrtlara, ništa… Živi sam, zato što se prije 2 godine odselio od roditelja koji su mu cijelog života pružali podršku. Daron sam otvara vrata posjetiteljima, ide u trgovinu, sprema… Novinari su gaopisali kao ljubaznog čovjeka koji im je skuhao čaj i pokazao im kuću, čitao pima obožavatelja… Zanimljivo je i to što Daron čita SVA pisma koja mu šalju obožavatelji.Jednom je skočio sa pozornice uzdignute na 2 metra visine i slomio koljeno. On ne voli popularnost i kaže da ga živcira što stalno puštaju njihove pjesme na TV-u. Kaže da svoju glazbu stvara s ljubavlju i da je to Božji dar. Neke pjesme samo on može razumjeti i svaka ima svoje značenje. Darona ne živcira to što obožavatelji često prže njihove CD-e jer to često radi i sam. U studiju provodi 12 sati dnevno.Njegovi najdraži bendovi su Slayer, Metallica, The Who, Led Zeppelin, Pink Floyd, Beatles… Daron često svira na koncertima pjesme ''Thank you'' by:Led Zeppelin i ''Goodbye Blue Sky'' by Pink Floyd, ali kritičari i publika se slažu u jednom-on to izvodi mnogo bolje… Jednom je rekao da u životu ne bi mogao biti ništa drugo-samo glazbenik.Daron je tijekom svoje karijere često mijenjao stil, ali uvijek je ostao savršen izvođač. Ostale članove s.o.a.d.-a zove ''braćom''. Izjavio je da on ima toliko pjesama u glavi da može u nekoliko dana objaviti 5 samostalnih albuma.

Serj Tankian:
Rođen 21.8.1967. u Beirutu. Sada živi u Los Angelesu. On je izvrstan pjevač i piše poeziju. Njegova prva knjiga je ''Cool Gardens''. Napisao je i esej ''Understanding Oil''. Bori se za prava djece diljem svijeta, a u suradnji sa gitaristom koji se zove Tom Morello (Audioslave, Rage Against the Machine) je stvorio Axis of Justice-udrugu koja se bavi promicanjem ideja mladeži i djece. Serj je vegetarijanac. Ponekad se bavi dobrotvornim radom, i dijeli hranu beskućnicima po ulici…

Shavo Odadjian:
Basist s.o.a.d.-a rođen 22.4.1974. pod imenom Shavarsh. Kao dječak, provodio je vrijeme na skateboardu slušajući punk, rock i heavy metal. Njegove najdraže grupe su The Punk Angle, Dead Kennedys, Kiss, i Black Sabbath. Kada je bio dječak, bio je veoma religiozan i živio je sa djedom. Nakon njegove smrti, Shavo se prestaje moliti svaku večer kao što je to činio prije. Ima brata koji se zove Dave. Radio je u banci, zatim kao menadžer Soila. Voli gledati filmove, a najdraži glumac Christopher Walken.

John Dolmayan:
Bubnjar rođen u Lebanonu. Kada je imao 5 godina, skoro je poginuo kada mu je metak uletio u sobu dok je spavao. Nakon toga su se preselili u Toronto. Sada živi u Las Vegasu gdje je roditeljima kupio kuću. Kritičari kažu da se nikad ne smije i da izgleda kao član ruske mafije.

SONATA ARCTICA

Ideja o formiranju benda kao sto je Sonata Arctica se rodila 1996. godine u gradu Kemi koji se nalazi na sjeveru Finske. Pod prvobitnim nazivom, Tricky Beans izdaje tri demo snimka - 'Friend till the End', ’Agre Pamppers' i 'PeaceMaker' i svira dvaput sa Jyrki Sähkösirkusom. Nakon nekih personalnih promjena 1997. godine, postava mijenja naziv u Tricky Means. Za metal javnost je bila dovoljno zanimljiva izjava na samom početku da je Tricky Means eksperimentirao i varirao u muzičkim stilovima cak i daleko od heavy metal zvuka. 1999. godine Tricky Means snima novi demo 'FullMoon' u Tico Tico Studiju (Kemi). U tom trenutku postava se sastojala od vokala/klavijaturista Tonya, Jani-gitarist, Tommy-bubnjar i Janner-basist. Novi demo je bilo prvo potez benda u heavy metal vodama. Zvuk je karakterizirao brz, melodični i klavijaturno orijentiran heavy metal sa čistim i jakim vokalom. Demo koji su snimili je dospio do Finske izdavačke kuće Spinefarm Records kada članovi odlučuju da ponovo promjene naziv benda u Sonata Arctica. Leta 1999. godine izlazi i prvi singl Sonata Arctica-e 'UnOpened'. Istoimena numera se nalazila i na kompilaciji Metalliliitto 1999. godine.Dvije najbolje pjesme sa ovog single-a 'UnOpened' i 'Mery-Lou' su obilježile sam početak benda na power metal sceni. Mada nije sve bilo sjajno, prilikom prvog miksanja singla prva pjesma 'Unopened' je slučajno usporena i tako poslata u muzičke radnje. Otprilike 200 kopija je prodano dok nije uočena greška dok se danas ta izdanja smatraju veoma rijetkim materijalom. Jeseni 1999. godine izlazi debi full-length album 'Ecliptica' koji je najprije bio izdat u Finskoj, a zatim malo kasnije i u ostalim. Prošavši vrlo uspješno 'Ecliptica' je otvorila vrata Sonati Arctici da sudjeluje na dva tribute materijala. Snimili su 'I Want Out' od Helloween-a za njihov tribute album 'Keepers of Jericho' i 'Still Loving You' od Scorpionsa za 'A Tribute to The Scorpions'. Ubrzo nakon izlaska albuma 'Ecliptica', Tony Kakko je odlučio da se usredotoči više na vokal dok je to tada svirao i klavijature pored pjevanja. Mikko Harkin (ex.Kenziner) se priključuje bendu da bih spasio Tonya klavijatura. Ova promjena je doprinijela dosta energičnijim nastupima, kao i veliki odskok zbog samog postojanja dvojce klavijaturista i boljem snalaženju na Live nastupima. Uspjesi su se redali do početka 2000-te godine. Ubrzo nakon izdanja 'Ecliptica' Sonata Arctica je nastupala sa Stratovariusom na Evropskoj turneji tako sto je izabrana u konkurenciji od 32 člana iz 15 različitih izdavačkih kuca. Turneja je počela u travnju 2000-te sa Stratovariusom i Rhapsodyem. Trajala je dva mjeseca kroz deset zemalja sa oko 30 nastupa. Veoma uspješna turneja je prethodila mini CD-u 'Successor'. Ovaj Mini CD je sadržao dvije prethodno izdate pjesme, dvije obrade, nekoliko Live pjesama i jednu editiranu pjesmu sa albuma 'Ecliptica'. Ubrzo je došlo do manjih promjena u okviru benda kada Janne Kivilahti odlučuje da napusti bend iz osobnih razloga. Njegov posljednji nastup je bio u Kemi-u 30. juna leta 2000.-te godine. Njega je zamijenio Marko Paasikoski inače jedan od osnivača Tricky Beansa. Te iste godine nakon dosta uspjeha Sonata Arctica je predložena za najvrednije novo otkriće-Emma nagradu u Finskoj. Proljeća 2001.godine Sonata Arctica je bila predgrupa bendovima Alice Cooper i Dio. U periodu najveće slave bend radi i drugi album koji je rađen od jeseni 2000-te do zime 2001-te godine. Singl sa drugog albuma ' Wolf & Raven' je izašao u svibnju 2001.godine i prošao veoma dobro. Prvi album 'Ecliptica' je prodat u Japanu u vise od 30000 kopija sto je bio dovoljan razlog da se drugi album 'Silence' najprije pojavi na tom prostoru. 2001. godina je bila godina puna nastupa i novih iskustava za članove. Održali su turneju po Finskoj i jednom dijelu Evrope. Zatim su posjetili Land of The Rising Sun. U septembru je uslijedila Evropska turneja kao podrška bendu Gamma Ray. Ova turneja je trajala pet nedjelja a završila se nastupom u Helsinki-u u Finskoj sto je bilo pravo zadovoljstvo za fanove Sonate. Nakon male pauze 2003. godine Sonata Arctica nam priređuje još jedno lijepo iznenađenje pod imenom 'Winterheart's Guild', ostvarenje pune energije, brzine i dobrog zvuka za sve fanove kvalitetnog power progressive zvuka.

SLAYER

Pionirski speed/thrash metal bend Slayer osnovan je u mjestu Huntington Beach, Kalifornija 1982. godine kada su gitarist Kerry King i njegov prijetelj Jeff Hanneman formirali heavy metal cover band sa Tomom Arayom (vokal, bass) i Dave Lombardom (bubnjevi), dva aspirirajuća muzičara. Za manje od dvije godine, grupa je počela svirati svoj materijal po raznim klubovima, gdje ih je zapazio Brian Slagel, predsjednik diskografske kuće Metal Blade Records, koji ih je brzo primio. Slayerov prvi album Show no Mercy je izdan u prosincu 1983. i dobio je kritike da je to album pun maloljetničkog sotonizma sa recikliranim riffovima, i iako je intezivan, frenetični bubnjevi su napravili novo polje u metalu.
Nekoliko mjeseci poslije Slayer je izdao Haunting the Chapel EP, koji je potvrdio njihov heavy, bubnjem orijentiran zvuk. Sljedeći sporiji, mračniji album Hell Awaits izašao je 1985. godine i dao je bendu prvu priliku da okuse slavu prodavši 100.000 kopija u SAD-u iako su imali slabu promociju. Sada je underground osjećaj privukao pažnju rap impresatora Rick Rubina (Run DMC, Beastie boys…) koji je potpisao grupu za diskografsku kuću Def Jam Records da poveća opseg žanrova koje on koristi. Slayerov prvi album za Def Jam bio je Reign in Blood koji je napravio proboj među metal kritikama i fanovima, kombinujući brzinu punka i hardcorea sa gitarom i imidž poznatih metal bendova. Pjesme kao što su Necrophobic i Angel of Death imali su približno 250 beatova po minuti. Kroz album se najviše virtualizira speed metal, koji je utiecao na neke druge bendove. Slayer je dobio loše ocjene zbog njihovog stonističkog i nazi izgleda i simbola, ali grupa je govorila da ne vjeruje ni u jedan sistem. Javno izvikivanje je prouzročilo da CBS Records, Def Jam-ov distributer, odbace Reign in Blood, tjerajući Def Jam da traže alternativnu distribuciju kroz Geffen; mnogi Slayerovi koncerti bili su pozdravljeni od strane protestanata ili čak otkazani. Bez koncerata i bez distibucije, došlo je veliko iznenađenje kad je Reign in Blood dosegao top 100 i otišao u gold tiraž. Kako je Slayerova popularnost rasla, bend je patio od unutarnjih sporova. Bubnjar Dave Lombardo otišao je tokom turneje 1987.godine, ali se ubrzo vratio. Zamijenio ga je u tim trenucima Tony Scaglione koji je svirao za Whiplash. Njihov sljedeći album izašao je 1988. a nazvan je South of Heaven. Taj album označio je odlazak speed metala i vratio se više tradicionalnom metal zvuku. Uprkos tužbama kod fanova, album je dobio gold tiraž. Slayer je postao poznat po svojim energičnim koncertima, koji su bili skoro konstantni tokom kasnih 80-ih. 1990. izašao je Season in the Abyss koji je utvrdio Slayerov status kao jednog od najvećih metal bendova na sceni, prodavši se u preko milion kopija i dobijvši pohvale u svim metal magazinima. Kako bi najave svoj veliki povratak, Slayer je napravio veliku turneju Clash of the Titans, koja je uključivala grupe kao što su Alice in Chains, Anthrax i Megadeth, i uglavnom neki lokalni bendove. 1991. Slayer je obilježio 10 godina postojanja tako što je izdao dvostruki live album Decade of Aggression, još jedan platinasti hit.
1992 došlo je do novih problema u bendu. Lombardo je provodio više vremena sa svojom ženom nego sa bendom pa je izbačen iz benda. On je zamijenjen sa Paul Bostaphom, koji je prije svirao za Forbidden. Nakon što su odsvirali nekoliko koncerata sa novom postavom, Slayer je nestao sa scene i počele su kružiti glasine da će se grupa raspasti. 1993. grupa je radila na soundtracku za film Judgement Night, radeći sa reperom Ice T na obradi Exploited-ove pjesme Disorder.
Pred kraj 1994. godine, nova postava je izdala prvi album, brutalno brzi Divine Intervention. Iako se nije baš dobro prodao, zasjeo je na 8. mjesto u SAD-u i potvrdio da je thrash metal još uvijek popularan u '90-im. Divine Intervention donio je opet loše ocjene zbog arta na albumu tj. zbog otkinute ruke na kojoj je urezano Slayer, pa su se albumi skoro počeli i zabranjivati. Nakon skoro dvije godine turneje, bubnjar Bostaph otišao je iz Slayera kako bi nastavio raditi na svom starom projektu The Truth About Seafood. Njegova zamjena je došla iz grupe Testament. Bubnjar John Dette nije ostao dugo u Slayeru, manje od 6 mijeseci zapravo. Bostaph se potom vratio i 1996. godine grupa je snimila novi album Undisputed Attitude koji je sadržao obrade klasičnih punk bendova kao što su Minor Threat, D.I. i GBH.
Sljedeći album bio je Diabolus In Musica koji je idan na ljeto 1998. za Columbian Records. Album je otišao visoko na svim metal ljestvicama. Zadnji Slayerov album izašao je u 2001. godini, a zove se God Hates Us All. Ovim albumom Slayer je pokazao da nemaju namjeru bar malo promijeniti svoj stil, i samim tim su postali malo naporni za slušanje. Nakon njega u grupu se vraća bubnjar Lombardo.
29.07.2003. treba izaći novi DVD ovih thrash legendi koji se zove War at the Warfields.

KORN

Skupina Korn pojavila se sada već povijesno davne 1994. s istoimenim prvijencem koji je, kako će se kasnije pokazati, napravio revoluciju u metal glazbi, iznjedrivši jedan podstil koji će nekoliko godina poslije postati tržišno najznačajnija vrsta glazbe u svijetu. Spajajući pomalo metaloidno-funky ritam sekciju, duboko naštimane gitare i nazovimo ga "bolestan" vokal, Korn su nastavili prirodan put skupina poput Faith No More, Helmet i RATM, odvevši cijelu tu glazbenu priču nekoliko koraka dalje. 'Life Is Peachy' uslijedio je 2 godine kasnije i predstavljao je zapravo brži i živčaniji odgovor na prvi album. S trećim albumom, komercijalnim divom 'Follow The Leader' Korn su konačno u potpunosti zagospodarili svjetskim tržištem, prodavši spomenuti album u nekoliko milijuna primjeraka, osvojivši sve moguće nagrade za spotove i singlice, a našli su vremena i za podići vlastiti label koji će u budućnosti biti dom nekim izuzetno zanimljivih skupinama. 'Issues', vjerojatno njihov najslabiji album, bazirao se na nekoliko jakih pjesama i ostatku koji je samo upotpunjavao minutažu. Album je bio vidno ishitren, na tržište izbačen samo 15 mjeseci nakon prethodnika, pa i nije ostavio dublji trag. Nakon njega, Korn uzimaju logičan odmor, posvećuju se solo karijerama i raznim drugim oblicima poslovno-privatne zabave. Od albuma 'Untouchables' s pravom se mnogo očekivalo jer je njegovo pojavljivanje donosilo i odgovore na mnoga pitanja. Da su nastavili sa spikom zacrtanom na dva prethodnika, Korn bi zadržali multi milijunske tiraže, no njihova dugovječnost kao benda došla bi u pitanje. Tako se peti album pokazao kao prijeloman, i donio zadaću koju su Korn na sreću fantastično riješili.Može se sada slobodno reći da Korn, po prvi puta nakon 1994. ponovo zvuče progresivno. Ogromne pjesme, masivni refreni, puno elektronike i gothic vokalnih elemenata, a da sve zajedno niti na trenutak ne zvuči ljigavo. To je onaj rezultat koji se od njih potajno i očekivao, iako su neki zazivali povratak na stari "iskreni" zvuk. No, u progresivnosti povratka na staro nema, što su momci čini se jako dobro znali te su i neke predvidljive zamke izbjegnute. Najveća promjena uočljiva je u vokalu, koji je sada puno širi, melodičniji i snažniji nego ikada prije. Jon Davis i nije baš prirodno vokalno obdaren, no ono što uspijeva "pogoditi" zvuči jako dobro, dok su neki dijelovi i dalje pomalo klimavi. Gitare su standardno dobre, puno novih groundbreaking efekata i zvukova s već standardno dobrim riffovima (reče netko jednom da su Korn izgradili karijeru na jednom riffu i poslije ga samo ritmički modulirali). Ritam sekcija je masnija i deblja nego ikada, a zvuk doboša nikada tako dubok.Prvi singl 'Here To Stay' svi ste već trebali čuti i spomenuta je stvar možda i najsličnija nekim prethodnicima. Na prvo slušanje možda malo i zbunjuje, no kada melodija i industro ritam uđu u uho greške nema. 'From Your Heart' i 'All My Hate' standardne su Korn mosh pit uspješnice koje pokreću i najtromije tijelo. 'Falling Through Time' zvuči kao nekakav čudni hibrid Depeche Mode i nekog đavoljeg metala, a moj trenutno favorit 'Make It Go Away' pravi je mali electro-pop dragulj s puno Davisovog lajanja all over. 'Help Me Stay Alive' počinje s čudnim i pomalo iritantnim tekstom koji uključuje riječ baby puno puta, no da je riječ o nekakvoj zajebanciji potvrđuje mastan i težak refren s još smješnijim textom: "Ass up high / Make a motherfucker cry". Ajde dobro! 'Everything That I Could Find' i 'Chasing Me' nekako su najprosječnije, a među bolje spadaju 'Leaving This Place' i 'Tear Me Down', s tim da se druga može pohvaliti krasnim refrenom.
Zaključak je da je novi Korn uspio ispuniti očekivanja i ušutkati kritičare koji su predviđali još jedan isprazan i brzo zaboravljiv album. Puno melodija, sjebanih Davisovih tekstova, izmjena sinkopiranih i teških monotonih ritmova, zajedno daju ugodnu zvučnu sliku imena 'Untouchables'.Sada novim albumom "see you on the other side postali su još i veće legende".


BIOGRAFIJA MUNKY-A

James Shaffer rođen je 6.6.1970 godine u Rosedale California.Munky je počeo svirati gitaru nakon nesreće u kojoj si je odrezao dio kažiprsta.Kad je bio mlađi imao je trokoliicu.Jedne noči šuljao se iz kuče da bi pobjegao na tulum.Pao mu je lanac sa trokolice a on je da bi utišao buku uhvatio lanac no ruka mu je zapela između lanca i zupčanika.Kad je izvukao ruku vidio je da mu fali dio kažiprsta.Doktor mu je rekao da mora vježbat ruku kako bi rehabilitirao prst, i onda se Munky sjetio stare gitare koju je imao u svojem ormaru.Kada su ga pitali o uniformi koju uvijek nosi na stageu rekao je da želi nositi nešto što izgleda nekako prosto, prljavo.Kaže da kad je na stageu osjeća se bolesno, to je neka osoba koju nevolim u sebi.Njegov nadimak "Munky" dolazi od:"My feet. I'd spread 'em out and everyone said they look like hands, like monkey hands. Munky je dizajnirao gitaru K7 na kojoj i cijelo vrijeme svira



David Silveria

David Silveria je sramežljivi član benda i rođen je 21.09.1972 u Bakersfield,California.Također je model za neke robne kuče.David je oženjen sa Shannon Bellino i ima sina koji se zove David Jr.a rođen je 22.08.1997.
U djetinjstvu David je svirao sa lokalnim bendovima, no jednog dana je stupio u kontakt sa Fieldyem i rekao da bi želio bit bubnjar u njihovom bendu, došao je na probu, dečki ga primili i od tada je u bendu.
David Silveria je namlađi član benda.

MURDERDOLLS

MURDERDOLLS: BEYOND THE VALLEY OF THE MURDERDOLLS
(Roadrunner / Dinaton; 2002.)
Shvatite li Murderdolls kao zajebanciju, i to isključivu i veselu zajebanciju, onda se možda i dobro provedete. Budete li tražili od ovoga projekta išta više, ili ne daj bože, uspoređivali ih sa Slipknot, moguće je gadno razočaranje.
Murderdolls su glam-punk-horror-rockabilly-sweet metal-rock’n’roll projekt u kojem gitaru svira Joey Jordison, svima poznatiji kao bubnjar Slipknot. Na drugoj je gitari Tripp Eison, inače iz Static-X, dok je za mikrofonom frontman debilnog nadimka Wednesday 13. O kakvoj se zajebanciji radi dovoljno govori podatak da su se Joey i vokal upoznali tek u studiji kada je trebalo početi snimati album?!! Od samoga početak brzi i britki riffovi pršte na sve strane, plastični bubanj ludi ritam daje, dok vokal pjeva u maniri nekakvih junaka iz spooky horor stripova, ili pak glavnog glumca iz najlošijeg trash horora B kategorije. No sve je skupa prilično zabavno iz jednostavnog razloga što Murderdolls ne pokušavaju biti ništa više od onoga što jesu: na brzinu skupljeni projekt ljudi kojima treba ispušni ventil da se zajebavaju s glazbom koju su slušali u mladosti ili ju pak još uvijek slušaju. Naslovi poput ‘Kill Miss America’, ‘She Was A Teenage Zombie’ i ‘Motherfucker, I Don't Care’ otkrivaju o čemu se ovdje zapravo radi.
Corey Taylor je sa Stone Sour pokušao nešto ozbiljnije, dok Joey ovdje jednostavno uzima gitaru u ruke i svira glazbu s kojom bi bili zadovoljni i Rob Zombie i Misfits i Motorhead. Jednostavno, party record. Za žurku na kojoj se gleda ‘Evil Dead’, čitaju scary stripovi i jedu hamburgeri u bezobrazno velikoj količini. Nije ovo za svakoga, no tko se opusti, možda se i dobro zabavi

INTERVJU:

Mario: Onda, kako je bilo sinoć, čujem puno alkohola i uglavnom besana noć?
Joey: Da, puno, puno alkohola, teturanje i padanje po ulicama grada Zagreba, a poslije i neredi po hotelskim sobama. Ovim se putem još jednom ispričavamo Maidenima i njihovom road crewu za sve pizdarije od sinoć.(smijeh)

Mario: Kakav je uobičajeni dan na turneji za Murderdolls?
Joey: Pa baš takav, nehumano puno alkohola, onda nešto pojedeš, pa opet alkohol pa se pripremiš za svirku, pa odsviraš i onda udri po alkoholu, druženje sa fanovima i frendovima, opet cuga i onda tu negdje se onesvijestimo. Ujutro buđenje pa cijeli proces opet ispočetka.

Mario: Znači, prilično se furate na Motley Crue lifestyle?
Joey: Naravno, party all day…

Mario: Propustio sam vas nedavno na Rock Im Parku. Kako je bilo, koliko općenito voliš velike festivalske svirke?
Joey: Uuu... Bilo je sjajno, čak je na Ringu bilo još luđe - imali smo cijeli jebeni floor od 20-ak tisuća ljudi u moshu, a bilo je jebeno rano, nekih 2 popodne. Odlično. Iako ako bih se morao odlučiti, uvijek za bend tipa Murderdolls biram male klubove gdje je sve smrdljivo, znojno i zbijeno, reakcija publike tada je uglavnom puno bolja. Iako nam za sada i ovi festivali idu iznad svih očekivanja.

Mario: Kako zasad ide turneja s Maidenima, da li je teško, puno zviždanja ili…?
Joey: Ne, ne, uopće, iako smo to očekivali. Jedini baš u kurcu show je bio u Italiji, stvarno debilno. Zviždanje, boce letile na pozornicu i takva sranja, ekipa je tamo stvarno straight metal, izrazito ih je teško uopće dobiti da pokušaju poslušati nešto osim onoga što su došli vidjeti. Ali inače, turneja je skroz kul, mi smo zadovoljni.

Mario: Ploča je sada vani već gotovo godinu dana i gotove sve recenzije koje sam pročitao bile su izuzetno pozitivne?
Joey: Da, i mene je iznenadilo. Znaš, ipak je trebalo dosta muda da bih povukao ovakav potez i izdao Murderdolls s obzirom da me svi percipiraju kroz Slipknot. Prvih par mjeseci svi su nas gledali zbunjeno i vjerojatno se pitali "što je ovom malom", ali navikao sam ih (smijeh). Imamo izuzetnu podršku kritičara, a bogme se stvaraju sada već i malo veće grupice fanova.

Mario: Vjerujem da je pritisak ovdje puno, puno manji nego u Slipknot.
Joey: O da, to je nemjerljivo. U Slipknot se svaku noć vrtim na bubnju, visim naglavačke dok sviram, izvodim tko zna što sve ne, po koncertu uglavnom gubim minimalno 3 kile zbog maski, sve one pirotehnike i zahtjevnosti svirke. Ali volim to i ne mogu reći da ne uživam u tome. Murderdolls imaju skroz drugi pristup. Jednostavno 5 frendova, pijančevanje, lov na ženske i glupiranje. U Slipknot je puno viša razina profesionalizma.

Mario: Koji su vam utjecaji, barem što se glazbe tiče, jer pretpostavljam da puno veći utjecaj na vas imaju trash kultura stripova i b hororaca?
Joey: Da, definitivno. Od glazbe Alice Cooper, Sex Pistols, The Cramps, The Damned, rani Motley Crue, rani Twisted Sister.

Mario: Hm, nadam se da nije preteško, ali ajde probaj ocijeniti sebe kao bubnjara i gitaristu na skali od 1 do 10.
Joey: Uuu jebiga (duga pauza), teško mi je ocijeniti samoga sebe…
Ovdje se umiješao Wednesday 13 i uzima diktafon - Bubnja definitivno za čistih 10.
Mario: Ne može 10, ajde 9 i pol.
Joey: E to, to - 9 i pol. (svi u smijeh)

Wednesday 13: A kao gitarist negdje 6 ili 7 ako ga se uspoređuje s gitaristima koji sviraju ovakvu vrstu glazbe.
Joey: Ali ako gledamo Stevea Vaia ili Satrianija, onda sam 2.
Mario: Jebiga, ako gledamo Satrianija, onda si dva ispod nule. (Opet svi u smijeh)
Joey: Da, definitivno dva ispod nule. Dobar ti je engleski, a još uspijevaš biti i sarkastičan, ne znam jel' bi bio tako hrabar da imam Slipknot masku ovdje. (Opet svi u smijeh)

Sad se već otvaraju pive i čipsevi, ja derem po običnoj vodi, iako čips ne propuštam
Mario: S čim si počeo, gitara ili bubanj?
Joey: Sa gitarom, jako, jako davno. No, kada sam počinjao svirati bubanj, na jedno duže razdoblje sam zapostavio gitaru jer sam se izrazito koncentrirao na vježbanje bubnja, a tu je i bila faza kada sam slušao samo speed i death metal, tako da sam morao jako, jako puno raditi na svoj bubnjanju.

Mario: Kažu za bubanj da je temelj benda, ne smiješ nikada sjebati, dok već s gitarom možeš glumatati po stageu. Tvoje mišljenje i što više voliš svirati.
Joey: Volim oba instrumenta podjednako. Istina je ovo što se rekao, kada bubnjar jače zasere, svi to čuju, a oni s malo boljim ušima čuju i male greškice. A sa gitarom ti možeš raditi što god hoćeš dok je bubanj točan. Ako imaš nekoga iza sebe tko zna posao, odmah je i za gitaristu sve lakše.

Mario: Je li istina da Iron Maiden nakon svakog giga lete doma avionom, dok se samo oprema i road crew sele iz grada u grad.
Joey: Da. Dođu, oderu show pred pedeset tisuća ljudi i onda jednostavno odu doma prati suđe i nahraniti mačku, ili što već rade.

Mario: Kada smo kod mačaka, ovdje mi masu smrdi na govno od mačaka, smrad onog pijeska gdje mačka zatrpava svoje govno.

Slijedi smijeh od par minuta, Joey i Wednesday zovu ostale članove benda. Moja fora, koja zapravo uopće nije bila fora, naišla je na plodno tlo. Svi si dijelimo petake, a momci otkrivaju razlog smrada.
Wednesday 13: To je smrad naše robe za pozornicu. Rekli smo da ju nećemo prati do kraja turneje, tako da je ona sada nakon 25 dana u jako lošem stanju (smijeh). Svaku noć preko robe se prolije na litre alkohola, tko zna gdje sve znamo gubit te dronjce, tako da je miris sasvim opravdan.

Mario: Znači niste baš neki Orgy da vam peru krpice nakon svake svirke?
Wednesday 13: Kakav jebeni Orgy !?! Oni imaju posebnu veš mašinu i osoblje koje im se brine za stage look na turneji. Ako si već primijetio da smrdimo na mačje govno, onda mi definitivno nemamo taj luksuz. (opet smijeh)

Mario: Dobro, ajmo ozbiljno opet. Joey, jel' ti fali nekada običan život doma, jer imam osjećaj da si na turneji još tamo do vremena prvog Slipknot albuma?
Joey: Da, masu puno vremena provodim na turneji. Bio sam doma nakon nove godine gotovo tri mjeseca, uglavnom se odmarao i radio novi Slipknot. Kada sam doma ne ubijam se od alkohola, ne izlazim van i nisam toliko uključen u društveni život. Spavam, gledam televiziju, i pišem pjesme, bilo za Slipknot ili Murderdolls.

Mario: U kojoj je fazi novi Slipknot?
Joey: Sve pjesme su gotove, Paul i ja ponovno smo napisali gotovo cijeli album, ja sam snimio neke demose, sve bubnjeve, neke gitare, Paul je snimio basseve i neke gitare. Drugi ljudi sada slažu svoje dionice. Službeno snimanje počinje prvoga tjedan u rujnu.

Mario: Ovoga puta s Rick Rubinom? Joey: Da, Rick Rubin.

Mario: Koja su najjača tržišta za Murderdolls?
Joey: Iako ljudi to ne znaju, Murderdolls stvarno prodaju lijepe svote albuma. U Americi smo prodali 100 000, a nismo tamo još uopće turirali! Engleska nam je jako tržište, Japan i Australija također. Ja osobno sam i više nego zadovoljan prodajom.
Wednesday 13: Nismo krenuli s bendom radi MTV-ja, singlica ili proboja na brzaka. Ovo je live bend i ogromnim brojem svirki lagano smo stekli kultno sljedbeništvo, a s tim su narasle i tiraže.

Mario: Okej, ajmo za kraj par brzinskih. Iron Maiden ili Judas Priest?
Joey: Iron Maiden.
Wednesday 13: Definitivno Maideni.

Mario: Britney ili Christina?
Joey: Christina, ona je veća kučka. Britney je dijete.
Wednesday 13: Definitivno Christina, ali mrzim njen glas, odvratno pjeva.
Joey: Jebeš glas, pa ne karaš glas! (smijeh; a što drugo?!?)

Mario: Pa ako već voliš droce, nije li Pink onda tu pobjednica?
Joey: Ma dobro, i ona je malo droljasta, ali ipak, stari moj, čim ti vidiš Christinu, to je to. Tako da za ševu uvijek biram prvo Christinu, onda Pink, tek onda Britney.
Wednesday 13: Joj, ne znam, odvratne su mi sve, krave. Al0 bi ih sve divljački obljubio. (opet smijeh od srca).

Tu negdje razgovor je skrenuo u skroz interne spike, koje imaju stvarno malu informativnu vrijednost i više su rezultat dobrog raspoloženja, mamurluka i blebetanja gluposti. Kasnije sam ih provjerio uživo - dobar show, dobre pjesme, sjeban zvuk. Murderdolls=rock n roll

METALLICA

Najviše dosljedni inovatorski metal bend kasnih 80-ih i 90-ih osnovan je 1981. u Californiji, SAD. Osnovali su ga Lars Urlich (bubnjevi) i James Alan Hetfield (gitara, vokal). Zajedno su se našli u grupi the Recycler. Snimili su svoj prvi demo No Life 'til no Leather sa Loyd Grandom (gitara) koji je u januaru 1982. zamijenjen sa Dave Mustainom, čiji je odnos sa Hetfieldom i Larsom bio nezadovoljavajući. Jef Warner (gitara) i Ron McGovney (bas) takođe su bili kratko vrijeme u bendu. Pred kraj 1982. Clifford Lee Burton (bas) pridružio se grupi i imao prvi nastup 5. marta. 1983. Mustain je otišao iz grupe da formira Megadeth a zamijenio ga je Kirk Hammett, koji je bio zapažen kad je svirao sa grupom Exodus, a prvi put je svirao s njima 16. aprila 1983. Kombinacija Ulrich, Hetfield, Burton i Hammet izdržala je do nesreće 27. septembra 1986. kad se Metallicin turnejski autobus prevrnuo u Švedskoj, ubivši Cliffa Burtona. James je slomio prst, a Lars i Kirk su dobili lakše ozljede. Tokom te 4 godine bend je stavio thrash metal na svoj prvi album Kill 'em All, čija je naslovnica utvrđivala legendu Bang That Head That Doesn't Bang. To je služilo kao prijedlog za sve nove pravce metala, iako su tvorci brzo otišli sa svog pravca. Na turneju su krenuli sa britanskim bendovima Venom i Raven, dok ih je Music for Nations potpisao za evropsko tržište. 1984. izašao im je drugi album Ride the Lightning koji se nije mnogo razlikovao od prvenca. Taj album je posjedovao i jednu klasiku - From Whom the Bell Tolls.
1986. izašao je njihov treći album Master of Puppets koji je Metallicu snažno progurao naprijed. To je bio njihov prvi album za Electra Records. Taj album je bio napeta, multi izbrušena zbirka pjesama koje su bjesnjele i oplakivale s jednakim uvjerenjem. Nakon smrti Burtona, grupa je odlučila da nastavi. Preostala tri člana dovela su Jason Newsteda koji je svirao za grupu Flotsam And Jetsam. Prvi koncert za bend Newsted odsvirao je 8. novembra 1986. Urlich i Hetfield ostali su praviti pjesme. Prvi album nove postave bio je EP Garage Days Re-Revisited - kolekcija obrada od grupa Budgie, Diamond Head, Kiling Joke i Misfits. Te grupe su također imale utjecaj na Metallicu. 1988. snimljen je novi album ...And Justice for All na kojem je producent bio Mike Clink. Djelo koje su radili dugo i učinkovito, donijelo im je i prvi hit singl One u SAD-u i Velikoj Britaniji, ali druge države nisu prihvatile metal riffove. Metallica je nastavila da piše o velikim temama - pravdi i osvećivanju, ludilu, ratu, religiji.. Upoređen sa albumom Kill 'Em All, koji je izašao skoro deceniju prije, bend je rastao od velike buke do sasvim usavršene harmonije, melodičnosti, i promijenili su svoj tempo i stil.
1991. izlazi album Black album na kojem se nalaze neki najveći hitovi. Jedan od njih je Enter Sandman koji je došao na SAD top 20, i u Velikoj Britaniji na top 10 isto kao i drugi singl Nothing Else Matters. Metallica je krenula na velike turneje i obilazila je razne dodjele nagrada. Više nikako nisu mogli zaslužiti, Metallica je uvukla metal u komercijalu, ono što su prije mogli slušati samo pravi metalci, sada slušaju dečki koji idu u disko, sve zbog Metallice. Do 1996 Metallica je prodala 9 miliona kopija Black albuma. U januaru izlazi novi album Load i zasjeda odmah na prvo mijesto Američke top ljestvice. Album je donio i novi izgled članova benda. Metallica je sada imala kratku kosu i počela je svirati i neke alternativne rock pjesme. Sljedeće godine Reload je upotpunio uspjeh, a bio je sastavljen od pjesama koje nisu snimljene za Load. Na tom albumu je gostovala Marianne Faithfull koja je bila na prvom singlu The Memory Remains. Sljedeći album Garage INC. skupio je razne obrade pjesama, i bio je prvi album od 1991. koji nije bio na prvom mjestu ljestvice - bio je na drugom. Sljedeće godine snimljen je S & M uživo sa simfonijskim orkestrom iz San Franciska, i mnoge je posjetio na takav koncert legendarne rock grupe Deep Purple. U januaru 2001. Jason Newsted odlučio je da napusti Metallicu nakon 15 godina života sa bendom. Tokom proljeća 2001., Metallica je ušla u studijo da snima novi album, iako bez basiste, nadali su se da će biti gotov do početka 2002. ili do proljeća. U junu 2001. James je objavio da ide na liječenje od alkohola i drugih ovisnosti. Snimanje novog albuma bilo je stavljeno na čekanje dok se on oporavi. Kad se on oporavio trebalo je nastaviti snimat album ali bez basiste. U početku je bas snimao producent Bob Rock, ali kasnije su dobili ponudu od Ozzy Ousbornea da im može dati svog basistu. Novi basista je bio Robert Trujilo. Novi album St. Anger izašao je u junu 2003. i zasjeo na prvo mjesto američke top ljestvice. Vidjet ćemo šta će biti dalje..

HELLOWEEN

Historija grupe Helloween počinje davne 1979. kada su se dva gitarista Kai Hansen i Piet Sielck sastali u bendu Gentry, i promijenivši mnoge članove postave, sastavili su novi bend koji se zvao Ironfist, te u kojemu su bili Ingo Schwichtenberg na bubnjevima i Markus Grosskoph na basu. Piet je otišao iz benda zbog neobjašnjivih razloga, te sada služi kao ton majstor u bendovima Blind Guardian, Grave Digger i Gamma Ray, te ima svoj projekt Iron Saviour. Njega je zamijenio Michael Weikath koji je napustio svoj bend Powerfool. Kasnije se bend nazvao Helloween.
1984. bend je snimio 2 pjesme za kompilaciju Death Metal. Prva pjesma se zove Oernst For Life, koju je Weikath napisao, a druga je bila mnogo žešća i sporija verzija pjesme Metal Invaders.
1985. grupa snima svoj prvi album koji je jednostavno nazvan Helloween, a neki ga znaju i pod nazivom The Mini LP. Sadržao je 5 pjesama. Iste godine izdali su svoj prvi cijeli album nazvan Walls of Jericho.
1986. su izdali singl EP nazvan Judas. Na njemu su se nalazile neke live i pjesma Judas. Kai je uvidio da mu je teško svirati gitaru i pjevati isovremeno, pa su dečki poslije turneje krenuli u potragu za novim pjevačem. 1987. bend je trebao uzeti pjevača grupe Tyran Pace Ralf Scheepersa, ali ipak se kasnije odlučio za odličnog pjevača lokalnog benda Prophecy, Michael Kiskea. Bend je zatim htio izdati dvostruki album, ali njihova diskografska kuća Noise Records je to odbila.
Zato je grupa napravila jedan od svojih najvažnijih albuma Keeper of the Seven Keys Part 1. Album im je donio svjetski uspjeh i dobro je prošao u SAD-u. Album je napravio toliki uspjeh da je bend pozvan na američku Headbanger's Ball Tour. Bend je bio predgrupa Armored Saint i Grim Reaper.
1988. Bend je imao više fanova i snimio je svoj najpoznatiji album Keeper of the Seven Keys Part 2. Bend je dobio još više uspjeha kroz cijeli svijet, a ovo je i njihov najprodavaniji album te se još i danas dobro prodaje. Album se ponovno dobro prodao u SAD-u, pa su opet pozvani na Headbanger's Ball Tour, ali ovaj put sa thrash velikanima Exodus i Anthrax. Nakon tog albuma, u decembru 1988, Kai odlazi iz benda, a zamjenjuje ga Roland Grapow koji svira na ostatku turneje. 1989. Bend izdaje live album za svaki dio svijeta posebno. Za Europu Live in UK, za Japan Keepers Live, za SAD I Want Out Live. Na njemu je svirao Kai, te su pjesme bile snimljene tokom evropske turneje. 1990. bend raskida ugovor sa svojom kućom Noise Records, a potpisuje za diskografsku kuću EMI Records. Bend je prekinuo saradnju sa Noise Records jer je mislio da su zakinuti za novac. Postupak je završio na sudu, bend je izgubio, te ne da je samo morao platiti veliku štetu kući, nego je morao i odbaciti izlaske albuma za Europu i Japan.
Nakon što su se 1991. pročule priče da se bend raspada, izdaju novi album nazvan Pink Bubbles Go Ape. Album je dobio loše kritike od novinara a isto i od fanova. Bend je također uložio i puno novaca u snimanje ovog albuma, ali on se nije dobro prodao, te su problemi u bendu bili još veći. 1993. bend izdaje svoj najgori album nazvan Chameleon. Album je dobio još oštrije kritike te su se odnosi u bendu još više pogoršali. Ingo je bio bolestan na ovoj turneji pa je bio zamijenjen sa Richie Abdel Nabiom.
1994. potpisali su za Castle Communications i dobili novog pjevača koji
se zove Andi Deris, a on je došao iz benda Pink Cream 69. Uli Kusch je došao na mjesto bubnjeva. Izdan je album Master of the Rings, i dobio je dobre kritike, a i prvi put od Keepera svi članovi su imali istu ideju u glavi. Album je izdan skoro godinu dana kasnije u SAD-u, ali je sadržavao bonus disk Master of the Rings B-sides. 1996. je stigla, a bend je snimio još jedan dobar album, koji je imao malo lakši zvuk, a nazvan je the Time of the Oath. Album koji se vratio bendovim korijenima te je potvrdio da su jedan od najboljih bendova. U to vrijeme desila se velika tragedija za članove benda: Ingo Schwichtenberg, njihov bivši bubnjar, skočio je ispred vlaka kao bi počinio samoubojstvo. Takođe je izdan i dvostruki live album High Live. Njihov bivši pjevač Michael Kiske je izdao prvi solo album nazvan Instant Clarity te je dobio dobre kritike od svih magazina. 1997. godine, Rolan Grapow izdao je svoj prvi solo album koji je nazvan the Four Seasons of Life, koji je imao singl pjesmu I Remember. Na jednoj pjesmi gostovao je i Ralf Scheepers. Andi Deris je također izdao svoj prvi solo album koji je nazvan Come In From The Rain i imao je singlove za pjesme 1000 Years Away i Goodbye Jenny koja je posvećena njegovoj baki.
1998. izdan je boxset nazvan the Pumpkin Box. Sadržavao je najbolji materijal od 1985. do 1993. godine, te nekoliko intervjua. I to sve na četiri diska. U martu je izdan album Better than Raw. 1999. Roland Grapow je izdao svoj drugi solo album nazvan Kaleidoscope. Zatim je otišao na turneju po Evropi i Brazilu. Markus Grosskopf je izdao svoj solo album nazvan Shockmachine na kojem je bubnjeve svirao Uli. Uli je izdao Catch the Rainbow, tribute za bend Rainbow. Na albumu se nalaze najbolje od benda, nova izdanja i obrade poznatih njemačih bendova. Bivši pjevač Michael Kiske također je izdao svoj drugi solo album nazvan Readiness to Sacrifice.
Zatim je bend snimio album koji je sadržavo najbolje stvari iz 60, 70 i 80-ih. Album je nazvan Metal Jukebox. Andi Deris je izdao svoj drugi solo album nazvan Done With Mirrors. 2000. bend je završio snimanje albuma The Dark Ride, a izašao je 30. oktobra iste godine u Evropi, te nekoliko sedmica prije u Japanu. Bend je poslije turneje izdao kompilaciju nazvanu Treasurechest. Mark Cross zamjenjuje Ulia na bubnjevima, koji je opet zamijenjen sa Stefan Schwarzmannom. Sascha Gerstner je zamijenio Roland Grapowa. Bend je sad izdao njihov novi album koji je nazvan Rabbit Don't Come Easy, a koji je dobro prošao na svim ljestvicama.

HAMMERFALL

Pošto je napustio death metal bend Ceremonial Oath 1993, gitarist Oscar Dronjak osnovao je Hammerfall, a uskoro potom pozvao i Jespera Strömblada da mu se pridruži. Pošto je ova ideja postojala u Oskarovom umu već neko vrijeme, ime, pravac i muzika već su bili određeni. Jesper i Oskar su odlučili da Hammerfall razviju na nivou projekta tako da je uslijedila suradnja sa članovima bendova In Flames, Crystal Age i Dark Tranquillity. Cilj im je bio da se sastaju nekoliko puta godišnje, uvježbavajući se za nastup na lokalnom muzičkom prvenstvu 'Rockslaget'. Vrijeme je prolazilo, i u bend su ušli Glenn Ljungström iz In Flamesa i Fredrik Larsson iz Crystal Agea. 1996.godine po prvi put Hammerfall se našao u polufinalu ‘Rocksalgeta’ sa pjesmama Steel Meets Steel, Unchained i obradom ‘Breaking the law’ od Judas Priesta. Usred proslave otkriveno je da pjevač Mikael neće biti slobodan u vrijeme polufinala, tako da su morali pronaći novog pjevača za tu svirku. Poslije kratke potrage, pojavilo se ime Joacim Jans. Jedan telefonski poziv i sve je već bilo ugovoreno. Suradnja sa Joakimom ispostavila se kao veliki uspjeh i trenutačno je jamčio kao stalni član Hammerfalla. I pored uvijek impresivnog nastupa Hammerfall nikada nije stigao do finala ‘Rockslageta’-ispadali su u posljednjim minutama od strane sudaca koji su se možda plašili neminovnog i neizbježnog uzdizanja heavy metala na internacionalnom planu. Bilo kako bilo, snimljena su dva singla sa tog njihovog nastupa uživo i poslata nizozemskoj kući Vic Records. Oduševljeni tom snimkom, odmah su ponudili ugovor Hammerfallu koji se tog ljeta i jeseni zdušno dao na pisanje tekstova, uvježbavanju i usavršavanju onoga što će predstavljati njihov debi album ‘Glory to the Brave’. Njihovi tekstovi obuhvaćaju različite teme, od mačem naoružanih ratnika i putovanja između dimenzija, do odavanja poštovanja heavy metalu i gubljenju voljenih osoba. Stvoreni su da dopunjuju muziku i u isto vrijeme kažu i priču; jednostavno-da zabave slušatelja. U siječnju 1997.godine, Oscar i Joacim odlučuju da naprave nekoliko promjena u postavci benda kako bi Hammerfall ostvario stopostotan uspjeh. Strömblad i Glen odlučuju da posvete svoje puno vrijeme radu u grupi In Flames i njih zamjenjuju Patrik Refling i Stefan Elmgren, obojica članovi bivšeg Joakimovog benda Highlander. Ujedno, Hammerfall mijenjaju i izdavačku kuću tj. prelaze u njemački Nuclear Blast Records sa kojima sklapaju ugovor na četiri albuma počevši od sljedećeg. Ljudi iz Nuclear Blasta željeli su da lansiraju Hammerfall širom svijeta, a za to im je bilo potrebno i nekoliko vizualnih aspekata pored muzičkih koje su već imali. To je rezultiralo snimanjem spotova za pjesme ‘Hammerfall’ i Glory to the brave’. Pored ovih, sa albuma ‘Glory to the Brave’ zaživjelo je još tri singla: ‘I believe’, ‘The dragon lies bleeding’ i ‘Stone cold’. Dolaskom basista Magnusa Rosena umjesto Fredrika iz Crystal Agea, konačno je završena geneža Hammerfalla. Njegovim dolaskom muzika je još više dobila na ritmu. Ni Nuclear Blast Records ni Hammerfall nisu očekivali da bi jedan heavy metal mogao dobiti tako dobre kritike u vrijeme devedesetih, ali to se dogodilo. Album ‘Glory to the Brave’ proglašen je albumom mjeseca i od strane magazina Rock Hard i Heavy Oder Was? dva njemačka vodeća metal časopisa. Album je na njemačkoj top listi zauzeo 38. poziciju što je najviše za jedan debi heavy metal album ikada. Pored svih pozitivnih kritika javnosti, broj prodanih kopija pokazao je da se Hammerfall veoma svidio i fanovima. Uslijedile su turneje. Prvi nastup Hammerfalla van Švedske bio je na Wacken Open Air festivalu pred oko 14000 fanova. Zatim su obišli i zemlje zapadne Europe a vrlo rado se sjećaju i svog nastupa u Grčkoj. Sve u svemu, sjajna iskustva sa sjajne turneje. U veljači 1998.godine započet je rad na novom albumu. Još jednom, napisan od strane Oscara, Joacima i Jespera, ‘Legacy of Kings’ je opravdao sva očekivanja. Proveli su napornih 40 dana u studiju usavršavajući pjesme ali se na kraju isplatio sav uloženi trud. Rezultat je mnogo zreliji album od prvog. Velika pažnja posvećena je detaljima-od općeg zvuka do najsitnijih dijelova svake pjesme. Uslijedili su naravno nastupi na svim poznatijim festivalima na kojima su svirali uz Rammstein, Deep Purple, Dream Theater, Stratovarius, Alice Coopera i mnoge druge. Prije izdavanja albuma Legacy of Kings, objavili su mini CD ‘Heeding the Call’, na kojem su se pored ove pjesme našle još i ‘Eternal dark’ i tri singla s njihovog nastupa uživo u Göteborgu. Singl ‘Heeding the call’ je na njemačkoj top listi tri tjedna boravio na 48.mjestu i za to vrijeme je prodan u više od 20000 kopija. Kada usporedite to sa jednim od vodećih njemačkih bendova Blind Guardian koji je istog tjedna kad i Hammerfall zauzeo 44.mjesto a vec sljedećeg tjedna ga nije bilo na listi, razumijet ćete kakav je to proboj bio za Hammerfall i njihovu kuću Nuclear Blast Records. Tokom ljeta 1998 bendu je ponuđeno da sudjeluje na tri različita tribute albuma, za tri njihova uzora iz djetinjstva. Prvi je bio Judas Priest: ‘Legends of Metal’, na kome je Hammerfall izveo pjesmu ‘Man on the silver mountain’, drugi je bio tribute za Accept a treći za Helloween. Tada su zaživjele pjesme ‘Head over hills’ i ‘I want out’ od kojih singl ‘I want out’ predstavlja, pravo remek djelo. Krajem 1998. otisnuli su se na svoju prvu svjetsku turneju. Poslije nekoliko europskih država uslijedio je odlazak u SAD gdje su izazvali pravu euforiju jer su pokazali Amerikancima što je heavy metal i kako bi on trebao zvučati. Sljedeći je bio Japan, obavezno svratište svih metal bendova, iz kojeg su se vratili sa izvanrednim iskustvima. Ali, ništa bez Južne Amerike. Dva koncerta u Brazilu, jedan u Čileu i jedan u Argentini nešto je čega se članovi benda i danas najradije sjećaju. Jednostavno, nema na svijetu takve publike kao što je južnoamerička publika. 2000.godine Hammerfall izdaje svoj treći album ‘Renegade’, primjenjujući formulu korištenu na prethodnim albumima i prilaz ratničkoj tematici. Mišljenja su mnogih da je došlo vrijeme da unesu malo raznolikosti u svoju muziku, možda pravi konceptualni album zaodjenut u priču. Talent i zvuk su još uvijek tu, sve što treba je da se čuvaju i klone ponavljanja. Jedan broj kritičara smatra da je ovaj album pomalo razočaravajući, ali ipak dobar. Uglavnom se te negativne kritike odnose na naslovni singl ‘Renegade’. Pored ovog djelomično neuspjelog albuma, 2002.godine izdaju album zaista vrijedan pažnje, album koji neće uskoro biti zaboravljen ‘Crimson Thunder’. Ovo je album koji je u većini metal magazina dobio maksimalnu ocjenu, prema čemu možete i sami zaključiti o kakvom se albumu radi. Zajedno sa fanovima, Hammerfall su dokazali da je heavy metal muzika jos uvijek živa i da predstavlja silu na koju treba računati u budućnosti. Vjerujemo da je tako što potvrđuje i izreka članova benda: A metal heart is hard to tear apart!!! Pobednički marš heavy metala tek je počeo

INTERVJU SA NOVINAROM ZIDA:
Možeš li nas upoznati s "The Templar Renegade Crusades" DVD/VHS izdanjem? Koje nastupe sadrži? Da li je to isključivo live snimka ili se sastoji i od nekog bonus materijala?

Dolazeći DVD/VHS je sačinjen od koncerata, spotova, back-stage snimki, itd. itd. Trajanje je otprilike 2 sata i 25 minuta?! DVD također sadrži bonus materijal. Pored toga objavit ćemo i Limited Edition verziju koja će uključivati i EP sa četiri pjesme snimljene na Wacken Open Airu, u oba formata.

Krajem travnja planirate ući u studio zbog snimanja novog albuma - što i kada možemo očekivati?

Možete očekivati još jedan HammerFall album koji će biti 100% Heavy Metal. Izdavanje albuma je predviđeno za listopad ove godine. Prije toga izaći će singl. Četvrti album je još uvijek bez naslova.

Čestitamo vam povodom visokog plasmana albuma "Renegade" na ljestvicama! Kakvo je tvoje mišljenje o tom albumu, sada kada ga možeš promotriti sa određene vremenske distance? Kako bi usporedio "Renegade" sa prethodna dva HammerFallova ostvarenja? Koji te, od ta tri albuma, muzički najviše zadovoljava, a koji je imao najbolju atmosferu za vrijeme snimanja?

"Renegade" je bio daleko najviše zadovoljavajući album i za pisanje i za snimanje. Iako se pomalo razlikuje od naših prethodnih radova, volim njegovu produkciju i pjesme. "Renegade" je bio korak prema prirodnijem, življem zvuku. Na neki način bilo nam je dosta upotrebljavanja "triggera", jer bi završili s istim zvukom bubnjeva kojeg imaju svi ostali. Osim ovoga, sa "Renegade" sam zadovoljan koliko i sa svakim drugim našim ostvarenjem.

Kada ste počinjali, HammerFall je bio samo projekt. Kada ste odlučili da zaslužuje 100% pažnje - što vas je navelo da shvatite da je HammerFall ono čemu se treba potpuno posvetiti? Možeš li nas upoznati sa svojim prethodnim bendom, Highlander? Zanimljivo je da se jedan od bendova koji svojim zvukom podsjećaju na HammerFall - Lost Horizon - također u početku zvao Highlander: postoji li neka veza između ta dva Highlandera?

Pridružio sam se HammerFallu 1996, tri godine nakon što je bend osnovan, i u to vrijeme već smo osjećali da imamo nešto posebno i odlučili smo tome se posvetiti 100%. Dobili smo ugovor sa nizozemskom diskografskom kućom i iako prema tom ugovoru praktički nismo imali nikakav budžet, album je ispao bolji nego što smo ikada mogli zamisliti. Highlander i Lost Horizon je isti bend čiji sam član bio između 1991. i 1995. Nakon što smo se razišli pridružio sam se Mrs. Hippie i, nedugo kasnije, HammerFallu.

Kako si se, u stvari, pridružio HammerFallu? Tko ti je pristupio i pozvao te u bend? Da li je tvoj prijašnji rad u Highlanderu bio razlog za taj poziv, ili...?

Primio sam telefonski poziv od Jespera Strömblada koji me zamolio da im pomognem sa jednim nastupom. Zamijetio me dok sam bio u Highlanderu i znao je kakve su moje sposobnosti. Budući da sam u to vrijeme bio "između" bendova, složio sam se da im pomognem. Samo za jedan nastup. Nakon prve probe Oscar i ja "našli" smo se i shvatili da imamo iste uzore i iste vizije kada je riječ o metal muzici.

Postoji jedna nevjerojatna činjenica u vezi s HammerFallom - vaš prvi nastup izvan Švedske održan je na Wacken Open Air festivalu - kako bi objasnio takav uspjeh preko noći?

Zaista ne mogu to objasniti, ali album se prodavao nevjerojatno dobro i stekli smo veliku bazu fanova u roku od nekoliko mjeseci. Diskografska kuća je, manje-više, zahtijevala da HammerFall svira na glavnoj pozornici na Wackenu. Ali, naravno, nisu nam platili za to.

1997. Jesper Strömblad i Glenn Ljungström napustili su bend kako bi nastavili sa In Flames. Da li je to bila njihova odluka, izabrati jedan od ta dva benda u kojima su sudjelovali, ili ih je ostatak HammerFalla natjerao da odaberu? Prema našem mišljenju, njihov je odlazak bio dokaz da je HammerFall sazrio kao bend koji zahtijeva 100% fokusirane članove.

Bio je to obostrani dogovor da oni moraju odstupiti, kako bi dali prostora drugim muzičarima koji bi se mogli posvetiti 100% HammerFallu. I Jesperu i Glennu je In Flames bio prioritet, tako da im nije bilo teško odstupiti.

Neki kritičari smatraju da je vaša najveća mana to što ste tekstualno previše ukorijenjeni u fantasy svijetu - više smo puta imali prilike pročitati da bend nema pravih dodira sa stvarnošću. Kako bi odgovorio na takve kritike? Mi smatramo da bi vaše tekstove trebalo doživljavati metaforički.

Izgleda da previše ljudi čita stihove bez da ih razumije. Balade, na primjer! Recite mi, zar u njima nema pravih životnih iskustava? Gotovo svi tekstovi koje sam napisao su metaforički i napisani kao fantasy, ali lako mogu biti uspoređeni sa životom koji živim danas. Pozdravljam vašu sposobnost da razumijete stihove!

Koji je, muzički i tekstualno, cilj HammerFalla? Postoji li vizija koju slijedite kao bend?

Glavni cilj je svirati muziku koju volimo, bez obzira što drugi ljudi kažu. Zašto slijediti neki trend kada možeš stvoriti svoj vlastiti! Pretpostavljam da to sve govori.

Tko je odabrao ime HammerFall, i odakle ideja za to ime?

Oscar je smislio ime prije nego je oformio bend. Želio je ime koje će stajati iza takve muzike. Nešto snažno, a opet pamtljivo.

1997. potpisali ste za Nuclear Blast i ostali s njima sve do danas. Mnogi bendovi mijenjaju svako toliko diskografsku kuću, što se ne može reći i za HammerFall. Koji je ključ skladne suradnje između HammerFalla i Nuclear Blasta? Ili stvari nisu tako dobre kao što se čine?

Svi bendovi imaju svoje "borbe sa diskografskim kućama", pa smo imali i mi. Nuclear Blast je napravio sjajan posao što se tiče promocije, i ne vidim zašto bi sad mijenjali diskografsku kuću.

HammerFall je snimio mnogo spotova - volite li snimati spotove, ili jednostavno smatrate da je to nužno potrebno? Jesi li zadovoljan prostorom koji mediji posvećuju vašim spotovima? Jesi li zadovoljan pozicijom heavy metala općenito u medijima?

Reći da sam zadovoljan onime što se događa u radio/tv biznisu bilo bi glupo. Metal je bio predugo zanemarivan i izbjegavan..Snimamo spotove manje-više zato što to želimo. Iako je svaki spot gubitak novca, nastavit ćemo se boriti protiv medija kako bi vratili metal tamo gdje i pripada! Rekao bih da je za neke zemlje potrebno imati spot. Švedska je vrlo važna.

Čini se da je HammerFall most između hard'n'heavy generacija? - Bili ste predgrupa za Deep Purple, izvodili ste nekoliko pjesama sa Kai Hansenom, Dirk Schlächterom, Udo Dirkschneiderom, Mikkey Deeijem i AC-jem, ali također ste nastupali s novijim bendovima kao što su Primal Fear, Pegazus, Labyrinth...

Imali smo čast da surađujemo s nekim od svojih idola iz djetinjstva i to je još jedan od ostvarenih snova. Mislim da smo ovoj vrsti muzike privukli velik broj fanova koji nikada nisu iskusili osamdesete. Neki od njih nikada nisu čuli za Accept, Gamma Ray, itd. Bio je to naš način da se zahvalimo tim bendovima za njihovu divnu muziku, a i za to što su nas inspirirali da uopće počnemo svirati metal.

Kako vidiš metal scenu u novom mileniju? Doživljavate li vi sebe kao predvodnike novog uspona heavy metala?

Mi samo koračamo u prvom redu sa mnogim drugim talentiranim bendovima. Imajte na umu da jedan bend ne može ništa promijeniti, ali ako se ujedinimo, možemo protresti svijet. Ono što sada vidite, to je još uvijek samo početak. Metal će još više ojačati i ubrzo ćemo izvršiti invaziju na sve radio i tv stanice! Važno je i da diskografske kuće očuvaju kredibilitet žanra tako što neće objavljivati baš sve što je metal.

Da li te ljudi u tvom rodnom gradu prepoznaju na ulici i traže autogram?

Događa se.

Postoji li bend, ili bendovi, koje bi istaknuo kao svoje važnije uzore, nešto što bi mogao nazvati sjemenom iz kojeg je izrastao HammerFall?

Mnogi su bendovi utjecali na nas. Rekao bih da je cijela era osamdesetih učinila HammerFall onim što jest. Ali naravno, tu su bendovi koji znače više od drugih: Accept, Warlord, Stormwitch, Judas Priest & Manowar.

Kao član grupe koja je oživjela heavy metal scenu, vidiš li neki novi, mlad bend koji bi mogao ponijeti zastavu heavy metala u budućnosti?

Postoji hrpa mladih talentiranih bendova kao što su Edguy, Nocturnal Rites, itd, kao i "old-timeri" Stratovarius, Gamma Ray, itd. Jedan novi bend iz Švedske morate poslušati - Dream Evil. Razarajući bend sa razarajućim debut-albumom.

Kada si bio dijete, što si sanjao da ćeš postati? Jesi li ikada mislio da ćeš biti ovako slavan?

Ni u svojim najluđim snovima nisam mogao zamisliti ovako nešto. Kao dijete želio sam postati kapetan broda ili kuhar. Još uvijek sanjam o svom restoranu u kojem bih kuhao najčudnija jela..

DIMMU BORGIR

Dimmu Borgir je melodični black metal band iz Norveške. Shagrath, Silenoz i Tjodalv uputili su se u bend 1993. Malo kasnije Brynjard Tristan se pridružio da svira bas, a Stian Aarstad se pridružio da obavi poslove na klavijaturama. Dimmu Borgir je rođen.Za one koji neznaju to vam je grupa koja ima uspjeh kao Emperor ili Cradle of Filth. Mogli bismo s pravom reći da su Dimmu Borgir najbolji black metalci (ali nećemo). Uznemiravajuće klavijaturske meldije, agresivne gitare, uništavajući zvukovi bubnjeva, promukli i grubi glasovi karakterišu njihovu muziku. Oni su slušali heavy i black metal iz 80-ih. Čak su ih inspirirali kompozitori kao što je Wagner. Dimmu Borgir su počeli karijeru kad su izdali EP Inn I Evighetens Morke za Necromantic Gallery Records 1994. Svi primjerci su se prodali za nekoliko sedmica, označivši start uspješne i originalne grupe. Dimmu Borgir je postojao u black metalu vrlo kratko i nije trebao da zasluži slavu prije svog punog albuma For All Tid. Spori, mračni i atmosferični album koji je snimljen za No Colour Records. 1996. izdali su jedan od najvažnijih albuma u istoriji black metala - Stormblast ovaj put za izdavačku kuću Cacophonus Records. Za taj album možemo reći da ih je svrstao u melodične black bendove. Napravili su korak naprijed, napravili su poseban zvuk po kom je Dimmu Borgir i danas poznat. Zrelo napisani tekstovi, sa dobrim varijacijama tempa, s uzorima klasičnih pjesama učinili su njihov zvuk jednim od najboljih black metal zvukova. Stormblast je napravio pomak u brzini, ali je još uvijek održavao melodiju i atmosferu. Na prva dva albuma tekstovi su bili na norveškom, ali nakon izdanja Stormblasta promijenili su tekstove na engleski. Glavni razlog je bio taj što publika nije razumjela tekstove, a Dimmu Borgir je htio da proširi svoju poruku dalje od Norveške.Sljedeći album je bio minidisk Devil's Path za Hot Records i izašao je 1996. Shagrath je radio u Hot Records pa je bio odgovoran za promociju i sklapanje ugovora sa bendovima. Devil's Path je mini-album sa 4 pjesme, a uključuje i jednu zakon stvar - Devil's Path, pa tako da ga vrijedi kupiti ako želite imati cijelu kolekciju Dimmu Borgira. Na EP, Nagash koji je u to vrijeme svirao u grupama Troll i the Kovenant pozvan je da zamijeni Tristana na basu. Stian Aarstad nije svirao na ovom albumu zato što je morao obaviti poslove u vojsci. 1997. Dimmu Borgir je izdao svoje remek-djelo Enthrone Darkness Triumphant - moćan i potresan album. Jedno od najboljih izdanja black metala u toj deceniji. Taj album je napravio pomak na novu veću diskografsku kuću i na rasprodanih 150.000 primjeraka. Prema ovim novostima, mnogi su govorili da se Dimmu Borgir rasprodao, ali te tvrdnje nisu bile tačne. Činjenica je da su sa ovim albumom napravili black metal mnogo dostupnijim i sa njihovim melodičnim, ali još uvijek agresivnim stilom, postali su jedan od najboljih bendova u black metalu. To je bilo veliko dostignuće, ali radili su veoma naporno, posvećen i uporan bend, koji je zaslužio svoj status. Bend je potpisao ugovor sa Nuclear Blastom, nakon što njihova stara diskografska kuća nije mogla reklamirati njihov novi album. Ako vas zanima zašto tekst pjesme Tormentor of Christian Souls nije ukljućen u knjižicu, onda je jedini odgovor taj da Nuclear Blast nije htio biti odgovoran za njega. Nakon što su snimili Enthrone Darkness Triumphant, Dimmu Borgir je platio Astennu da svira gitaru na koncertima, kako bi se Shagrath mogao potpuno koncentrisatii na svoje vokale i na nastup. Astennu je zamijenio Jens Pettera koji je bio član grupe kratko vrijeme između Stormblasta i Enthronea… Astennu je zapravo iz Australije, a došao je u Norvešku da snimi svoj solo project Carpe Tenebrum.. Onda je kasnije svirao u the Kovenant, a malo kasnije se pridružio Dimmu Borgiru. Nakon Enthorne… turneje, Dimmu Borgir je otišao na jednu mini turneju u kojoj je Tjoldav otišao iz benda na nekoliko mjeseci da bi bio sa svojm ženom i novorođenim djetetom. Njegova zamijena je bio Aggressor, koji je bio privremeni bubnjar, a sada svira u bendu Aura Noir. Na Enthrone… turneji, Stian Aarstad nije dolazio na neke nastupe pa je otpušten iz benda. Stian Aarstad svira sada u norveškom sastavu Enthral. Njegova zamijena je bila Kimberley Goss, koja je prije svira sa grupama Therion, Ancient i sada Sinergy. Ali nakon izvrsnog sadržaja, Kimberely je morala napustiti Dimmu Borgir jer je bila samo privremeni član. Njena zamjena je bio Mustis, mladi klavijaturista iz Norveške i poznanik Shagratha još od rane 1998. Svoj prvi nastup sa Dimmu Borgirom je imao na Dynamo Open Air Festivalu 1998.
Mustis nije svirao u nekom bendu prije, ali doneo je novi element u Dimmu Borgir, pa se tako novi zvuk može čuti na albumu Spiritual Black Dimensions, na kojem je Mustis imao velik uticaj, s obzirom da je 60% pjesama napravljeno prvo na klavijaturama. Vrlo lijepo iznenađenje je bilo ponovo izdanje njohovog debi albuma For All Tid za Nuclear Blast 1998. Ovo izdanje ima dvije dodatne pjesme s njihovog EP Inn I Evighetens Morke.Iste godine bend je izdao minidisk Godless Savage Garden, koji je također za Nuclear blast. Album sadrži dvije nove pjesme, dvije stare pjesme, jednu obradu i tri stvari uživo. Ovaj album se pokazao kao neki privremeni nosač zvuka, dok su fanovi čekali novi album, Spiritual Black Dimensions. Taj minidisk je bio toliko dobar da je nominiran za norveški grammy u kategoriji za najbolji metal album. Bio je u kategoriji zajedno sa albumima grupa the Kovenant i Mundanus Imperium. Cijeli show je bio prenošen na norveškoj televiziji, a Dimmu Borgir je svirao uživo pjesmu Grotesquery Concealed. Taj nastup je bio jedini vrijedno gledani nastup. Dimmu Borgir nije dobio nagradu, ali the Kovenant jeste, za album Nexus Polaris. Snimanje albuma Spiritual Black Dimensions je bilo u nepoznatom Abyss studio sa Peter Tagtrenom. Dimmu Borgir je dobio kvalitetan zvuk i složeno slojevit album. Phantaamagoria je ime prve pjesme koja je izvedena uživo s tog albuma Dynamo festivalu 1998. Još jedna pjesma s tog albuma bila je na kompilaciji Beauty in Darkness vol. 3, za Nuclear Blast, a zove se the Insight and the Catharsis, a služila je kao omamljivač dok ne izađe pravi album. Album je izašao 01. marta 1999. za Nuclear Blast i potvrdio da su Dimmu Borgir zaslužili mjesto na crnom prijestolju. Prije nego što je album izašao, mnogi su bili znatiželjni koji će pravac sada bend svirati. Ovaj album je bio najkomplikovaniji do tada za odsvirati. Kada je album bio gotov, Nagash je odlučio da će izaći iz benda kao bi se mogao potpuno posvetiti the Kovenantu. Njega je privremeno zamijenio Vortex, a poslije turneje je postao stalni član. Mjesec dana nakon izlaska albuma, Dimmu Borgir je napravio zajednički album sa grupom Old Man's Child, a album se zvao Sons of Satan Gather for Attack. Takođe u istom mjesecu Astennu je izdao svoj projekt Carpe Tenebrum, a nazvan je Mirrored Hate Painting. Taj album je uključivao vokale Nagasha, a zvuk je bio sličan Dimmu Borgiru, samo što je bio brži. Oba albuma su izdana za Hammerhart Records. Još u početku turneje Tjoldav je odlučio da napusti bend zbog muzičkih i osobnih razlika. Morao je da brine za obitelj pa nije mogao da ide na koncerte. Njegova zamjena je bio Nick Barker, poznati bubnjar grupe Cradle of Filth. Nick je završio svoje poslove sa Borknagar na njihovoj sjevernoameričkoj turneji Kings of Terror. Nick je izdao album sa grupom Lockup, a nazvan je Pleasure Paves Sewers. Album je također sniman u Abyss studio, a izdan je 22. novembra 1999. Dimmu Borgir je počeo snimanje novog albuma u martu 2000. u Abyss studio i s producerom Peter Tagtrenom. Album je trebao biti gotov za mjesec dana, ali nije zato što su trebali više vremena da usavrše pjesme. Sljedeće promjene u postavi desile su se kada je bend morao otpustiti gitarista Astenna zbog osobnih razloga. Njegova zamijena bio je Galder koji je svirao za Old Man's Child. Sada su Dimmu Borgir ušli u švedski studio Fredman i počeli snimanje svog najcjenjenijeg albuma Puritanical Euphoric Misanthropia. Još jednom bend je napravio žestoko remek djelo sa zlim pjesmama. Po tekstovima ovaj album se pokazao kao najjači. Kao bonus grupa je snimila neke pjesme sa Gotenburgškim orkestrom. U martu 2001. bend je krenuo na još jednu svjetsku turneju da predstavi svoj najnoviji rad. 2002. izlazi njihov prvi live album Alive in Torment koji sadrži najbolje pjesme izvedene uživo. Nedugo nakon njega izlazi i prvi DVD World Misanthropy koji je slika zadnje turneje.

INTERVJU SA UREDNICIMA ZIDA:

Pa, kako vam to polazi za rukom? Ha ha...

Ha ha! U osnovi, naš cilj je uvijek da isprobamo nove stvari i eksperimentiramo sa puno novih detalja. Ove smo pjesme po prvi puta radili u pre-produkcijskom studiju kod kuće, tako da smo imali dosta vremena za rad na svakoj pjesmi, mogli smo ih mijenjati da budu što savršenije. U osnovi, četvero ljudi u bendu ima mnogo različitih ideja i mi kombiniramo sve te različite ideje u svakoj pojedinoj pjesmi, čime one postaju nešto više... Na neki način, to čini pjesme zaista posebnima, da se tako izrazim, jer kombiniramo različite stilove i to u mnogočemu doprinosi da album bude bolji...

Gdje pronalazite inspiraciju za sve te nove elemente? Jer, slušala sam novi album, i u nekim djelovima me gotovo podsjeća na filmski soundtrack ili tako nešto...

Da, apsolutno, i to je bio naš cilj, stremiti prema teškim i novim stvarima, a ovaj put imali smo priliku i raditi sa puno većim orkestrom. Imali smo četredeset i sedam ljudi u orkestru, više vremena i veći budžet, što nam je omogućilo da ostvarimo zamisli, a ovaj album je rezultat toga.

Što, u stvari, znači naslov "Death Cult Armageddon"?

Pa, u osnovi, vidimo kojim pravcem je krenuo svijet danas. To će završiti u velikom Armageddonu, a naslov je poprilično vezan i uz zvuk naše muzike, koja je vrlo apokaliptična, gruba i puna mržnje, tako da je naslov odgovarajući. Povezan je, također, sa dušom stihova na albumu, a oni su vrlo mizantropski i vrlo antireligijski. U temelju, naslov odgovara smjeru kojim se kreće muzika i većina stihova.

Koje su teme stihova?

Ah, uglavnom se radi o uobičajenim black metal sastojcima što je i normalno za ovakvu muziku. Mnogo toga je o mržnji, uglavnom mržnji prema kršćanstvu, ali i religiji i ljudima općenito. U osnovi, stihovi pokrivaju sve teme.

Obradili ste i pjesmu "Satan My Master" od Bathoryija...

Yeah.

Zašto baš Bathory?

Oh, uglavnom zato što i mi sami jako volimo old school black metal, većina nas u bendu se stvarno pali na te stvari. Ta je pjesma dobar izbor jer smo već ranije obradili dosta heavy metal bendova, a sada smo odali počast i jednom od najvećih black metal bendova svih vremana, Bathoryiju.

Prošli ste puta obradili Twisted Sister... Pa, kako birate koju ćete pjesmu obraditi? Je li to samo zbog naslova koja odgovaraju vašem imidžu, ili su to baš vaše najdraže stvari?

Još uvijek jako volimo stari heavy metal. Znaš već, slušamo tu muziku još otkako smo bili jako mladi dečki i uvijek smo bili fanovi bendova kao što su Accept, Twisted Sister i Wolfsbane, Kiss i sve to... Mötley Crüe... Iz tog smo razloga snimili nekoliko obrada starih heavy metal bendova.

Kako gledaš na dosadašnji glazbeni razvoj Dimmu Borgira?

Za nas kao bend je vrlo važno da se nastavimo razvijati u novim pravcima i da pronađemo nove elemente sa kojima možemo raditi, kako ne bismo postali dosadni. Ako usporediš međusobno sve naše albume, ako ih poslušaš jednog po jednog... svaki je vrlo različit, znaš, svaki puta želimo napraviti nešto drugačije. Dakle, u osnovi, važno je napredovati u odnosu na prethodne albume.

Što bi ti želio posebno izdvojiti vezano uz vaš novi album?

Uglavnom, istakao bih da smo koristili vrlo velik orkestar, produkcija zvuka je mnogo, mnogo bolja u usporedbi sa prošlim albumom i više odgovara našem stilu muzike. Album je vrlo atmosferičan, vrlo mračan, vrlo zao, ali istovremeno i vrlo catchy i groovy. Tako da će ovaj album stvarno biti vrijedan pažnje kada izađe, 8. rujna ove godine.

Kroz povijest Dimmu Borgira, često ste mijenjali postavu. Je li ovaj put postava ista kao na prošlom albumu?

Da, imamo istu postavu kao i na prošlom albumu, tako da nam je ovo drugi put da snimamo u istoj postavi, jer i prva dva albuma snimili smo bez promijena članova. To je, naravno, jako dobro za nas, lakše nam je raditi jer se poznajemo mnogo bolje, znamo kako komunicirati i, u osnovi, svi se dobro slažemo, pa je ova postava prilično čvrsta.

Slažeš li se sa definicijom Dimmu Borgira kao melodic black metal benda?

Yeah, ne znam da li bih baš rekao direktno da smo melodični... Ne znam, bit muzike je u stvaranju atmosfere, pa i depresivnog ozračja... Tako da smo mi druga generacija black metal bendova i razvijamo se u novim pravcima. Ponekad smo i melodični, da.

Po mom mišljenju, jedna od vaših jačih strana je što uspijevate stvoriti dobro izbalansirane kontraste između melodičnih klavijatura i agresivnih gitara. Kako pristupate pisanju pjesama?

U osnovi, imamo klavijaturista koji piše određene djelove muzike, a on je više inspiriran klasičnim elementima. Grublji, black i death djelovi potječu od Silenoza i Galdera. A ja... ja mogu napraviti vrlo atmosferične stvari, ali mogu pisati i u primitivnom black metal stilu gitarističkih pjesama. Dakle, sve se svodi na to da sjednemo i pokušamo iskombinirati različite stilove. Iz toiga proizlazi nešto jedinstveno, i za nas je uvijek bilo važno da, kao bend, budemo u stanju raditi sa različitim elementima, jer je puno interesantnije kombinirati old school muziku sa novim utjecajima.

Koliko su za vas važni utjecaji iz klasične glazbe? Slušaš li ti klasiku?

Ah, ne baš, slušam filmsku muziku kao što je "Independence Day", Jerry Goldsmith, i... ima puno filmske muzike koju, u osnovi, slušam samo dok gledam neki cool film, ha ha ha, ali uglavnom slušam metal ili nešto drugačije.

Sjećaš li se vremena kada ste pisali "Inn I Evighetens Morke" (Into The Eternity of Darkness)? Kako bi opisao tu, ranu inkarnaciju Dimmu Borgira?

Yeah, sjećam se... "Inn I Evighetens Morke" je, u biti, prva pjesma koju smo napravili zajedno. Bilo je to vrlo interesantno vrijeme, kad pomislim kako smo onda razvijali naše pjesme... Nismo baš mnogo radili zajedno prije toga, pa je bilo uzbudljivo, a ja još uvijek mislim da ta pjesma ima pomalo čudnu, cool mračnu atmosferu, ali naravno nije reprezentativna za ono što radimo danas. Postali smo puno profesionalniji i bolje sviramo svoje instrumente, ali bio je to stvarno cool period.

Prva dva albuma snimili ste na norveškom jeziku... Pa, je li za vas lakše pisati na materinjem jeziku, kao što ste u početku radili?

Oh da, mislim, na prva dva albuma pisali smo stihove na norveškom, jer nismo imali nikakvih ambicija da postanemo velik bend, pa je norveški jezik tada bio dobar izbor. Međutim, što profesionalniji bend postaje, to više ljudi zaslužuje čuti o čemu pišemo, naravno. Yeah, ali još uvijek imamo ponešto norveških stihova na novom albumu. Cool je kombinirati te stvari. Ne znam je li nam lakše na materinjiem jeziku, ali je izravnije, srževitije. Mislim da stariji fanovi to jako vole iako ne razumiju baš sve.

Smatraš li da vaši stihovi trpe zbog toga što morate pisati na engleskom?

Ne, ne baš.

Sveukupno gledajući, koliko su vam stihovi važni?

Mi, naravno, u stihove unosimo svoja gledišta, a u black metalu omjer je 50:50 - dakle, pedeset posto važnosti na stihovima, a pedeset na muzici. U osnovi, obje stvari su vrlo važne. Mislim, imamo neku poruku. Moraš uroniti u svijet Dimmu Borgira, ali možeš i uživati i samo slušajući muziku. Ali, ako želiš otkriti nešto više, morala bi čitati stihove i u njima otkriti naša gledišta.

Imate prilično agresivan stav spram kršćanstva. Zašto?

Pa, u osnovi, kršćanstvo je bilo silom nametnuto Norveškoj još u doba Vikinga, tako da imamo dobar razlog da ih mrzimo. Kada bi kršćani otvorili oči, vidjeli bi što se događalo u prošlosti - željeli su tada smrt svima koji nisu dijelili njihovo vjerovanje, tako da je kršćanstvo nametnuto našoj religiji, iako ne odgovara našoj zemlji, pa imamo vrlo dobar razlog biti protiv njega. Vrijedi se boriti protiv kršćanstva i zato mi svoja gledišta prenosimo kroz stihove.

Kada ste potpisali za Nuclear Blast, prodanost vaših albuma je porasla i dosegla sjajne brojke. Koliko je u tome važna uloga Nuclear Blasta?

Vrlo, vrlo važna. Mislim, ako radiš kao profesionalan bend, vrlo je važno da imaš dobru diskografsku kuću koja te podržava, naporno radi i pruža ti jaku promociju. To je vrlo važno. Mi smo sretni, čini se da sve ide kako treba, i to je važno.

Što misliš o odluci Cradle Of Filtha da potpišu za Sony Music? Bi li ti postupio kao oni, s obzirom da mnogi ljudi strahuju da su Cradle Of Filth postali mašina za stvaranje novca, sa moćnom diskografskom kućom iza sebe?

Ako oni žele potpisati za Sony, ja nemam ništa protiv. Za nas nema razloga da mijenjamo diskografsku kuću, jer smo sretni sa stvarima kakve su sada. Zašto bismo mijenjali nešto što je već savršeno? Nemamo razloga za to, ali ako drugi ljudi žele potpisati za veliku kuću, ja nemam ništa protiv toga. Mislim, mi ćemo ostati uz Nuclear Blast jer smo vrlo sretni ovdje.

Možeš li mi reći nešto više o vašoj poznatoj suradnji sa Peterom Tägtgrenom?

Što da kažem? Mislim, poznajem ga jako dobro. On je stvarno cool momak, i sa njim sam radio na tri albuma. On mi je dobar prijatelj i Hypocrisy će nam se pridružiti na Američkoj i Europskoj turneji, to će biti zabavno.

Objavili ste i "split CD" sa Old Man's Child. Kako je do toga došlo?

To nije bila naša odluka. Za to je odgovoran Hammerfall, hoću reći Hammerheart Records, ha ha...

Ha ha!

Ha ha, Hot Records je prodao prava na ta dva mini albuma Hammerheart Recordsu i oni su ih objavili bez našeg dopuštenja. Tako da mi nemamo nikakve veze sa time.

Kakvu muziku slušaš kada si sam kod kuće?

Različite vrste muzike, pa i ne-metal stvari kao što su Devil Doll, Tangerine Dream, U2, blues, Johnny Winter, Johnny Cash. Naravno, slušam i old school, pa black metal, a i stare heavy bendove kao što su Kiss, W.A.S.P., Judas Priest i takve stvari.

Koji je tvoj životni motto?

U osnovi ga i nemam... Jednostavno, uvijek radim sve što želim, to mi je vrlo važno. Do What Thou Wilt Shall Be the Whole of the Law i, naravno, snosim posljedice svojih postupaka. To je moja ideologija, da se tako izrazim.

Koji je konačni cilj Dimmu Borgira?

U osnovi, da postanemo veći kao bend, profesionalniji, da prodamo više albuma i postanemo veći, da dostignemo viši nivo i da naša muzika dosegne više ljudi.

A slava i bogatstvo?

Pa, to u biti nema veze, želim samo da bend postane velik jer mislim da zaslužuje puno pažnje, a imamo mnogo toga za ponuditi fanovima, a naša je baza fanova velika.

Tvoja poruka fanovima u Hrvatskoj?

Poslušajte naš novi album, koji izlazi 8. rujna, kao i spot koji će se pojaviti istog datuma, pa upalite svoju lokalnu TV postaju, i vidimo se na turneji.

MOTORHEAD

Nakon što je otpušten iz grupe Hawkind, Lemmy Kilmister odlučuje da napravi bend koji se zove Bastard. Kada mu njegov menadžer kaže da s takvim imenom nikad neće nastupiti u Top of the Pops, on ga mijenja u Motorhead. Lemmy je u bendu svirao bas i pjevao, Larry Wallace je bio na gitari a Lucas Fox na bubnjevima. Pred kraj 1975. godine, bend ulazi u studio i snima svoj prvi album, tokom njega iz benda izlazi Lucas, a dolazi Phil Philthy Animal Taylor. Međutim, njihova diskografska kuća nije htjela izdati taj snimljeni materijal, pa od albuma nije bilo ništa. Grupa odlučuje da je potreban drugi gitarista pa objavljuje audiciju za novog gitaristu. Tokom audicije Larry izlazi iz benda, a zamjenjuje ga Eddie Clarke. Ipak se ispostavilo da je bendu suđeno da budu trio.
1977. godine izlazi grupin prvi album, koji je jednostavno nazvan Motorhead. Njihova baza fanova se povećava jer se fanovima sviđa što su prljavi, vrlo glasni, grubi. Sve te karakteristike opisuju heavy metal bend (hard rock). Njihov menadžer prekida suradnju sa njihovom diskografskom kućom Chiswick, te ih potpisuje za Bronze Records. Prije nego što su napravili novi album, snimaju demo sa grupom the Damned, te obrađuju pjesmu grupe Sweet, Ballroom Blitz. Pred kraj 1978. godine, bend ulazi u studio sa producentom Jimmy Millerom. Izgleda da život i nije tolko loš kolko se čini: rezultat njihovog rada je album Overkill, koji se dobro probija na vrhove ljestvica. To je jedan od onih klasičnih albuma koje morate imati (a ja ga nemam :). Bend ide na turneju po cijeloj Engleskoj, te na kraju završava u zatvoru. Nakon turneje, bend ne uzima predah nego odmah ide u studio sa Millerom, da snimi novi album Bomber, koji postiže još veću uspjeh od prethodnika. Dolaze još veće i duže turneje.
Nakon što su završili evropsku turneju 1980. i nakon što su nastupali u Top of the Pops, bend ulazi u studio sa Vic Maile te snimaju svoj najbolji album Ace of Spades. Album uleće na 4. mjesto top liste. Pred kraj godine Phil je slomio vrat zato što je igrao trule kobile sa velikim irskim fanom. I dok ostali čekaju da se Phil oporavi, Eddie i Lemmy se udružuju sa članovima grupe Girlschool i sa producerom Mileom. Rezultat njihovog rada je the Saint Valentines Day Massacre EP, koji uključuje hit singl Please don't Touch. Nakon što grupe nastupaju u Top of the Pops pod imenom Headgirl, Motorhead kreće na turneju, te prvi put idu na putovanje po SAD-u kao specijalni gosti Ozzy Osbournovoj turneji Blizzard of Oz. U to vrijeme u SAD-u izlazi No Sleep 'Til Hammersmith, jedan od najboljih live albuma i odmah uleće na 1. mjesto.
1982. počinje snimanjem albuma Iron Fist, na kojem su oni sami producenti. Album se dobro prodaje, a oni se vraćaju svoj osnovnoj navici - turnejama. Uvijek postoje nesreće u raju, Eddie izlazi iz benda tijekom njihove druge SAD turneje, odmah nakon što je Lemmy snimio pjesmu Tammy Wynette, Stand by Your Man sa Wendy O. Williams. Da bi ga zamijenili u bend dolazi gitarist grupe Thin Lizzy, Brian Robertson, a kad je sve napravljeno bend kreće na još jednu turneju po Evropi i po Japanu.
1983. bend snima novi album Another Perfect Day. Bio je to jedini album sa Brianom.On je izašao iz benda jer su mu fanovi prigovari što nosi na pozornici kratke hlačice i baletne papučice. 1984. bend nalazi ne jednog, nego dva gitarista: Phil Cambella i Wurzela. Nažalost iz benda izlazi Phil, a njega zamjenjuje bubnjar grupe Saxon, Pete Gill. Te godine prvi put odlaze u Australiju, a snimaju i posljednji album za kuću Bronze. Izdaju kompilaciju No Remorse na kojoj se nalaze i 4 nove pjesme. Zbog neke fore sa prošlom diskografskom kućom, nisu mogli izdati CD za deset godina postojanja pa onda nastupaju po raznim emisijama u Europi, Japanu i SAD-u. 1986. problem je riješen, bend odlazi u studio sa Bill Laswellom, te potpisuju za GWR, i izdaju moćan album Orgasmatron. Bend se vraća na turneje, te priređuju super show na Monsters of Rock u Donningtonu. 1987. nastupaju u komediji Eat the Rich koja je napravljena od tvoraca engleskog showa the Young Ones. Lemmy je čak i glumio u filmu, a izdan je i album za film. Malo prije početka snimanja filma, Pete Gill izlazi, a u bend se vraća Phil. Snimaju album sa nazivom koji govori sve - Rock 'N' Roll. 1988. kreću na turneju po SAD-u kao specijalni gosti Alice Cooperu. Izdan je još jedan live album - No Sleep At All, Lemmy nalazi vremena da napiše pjesmu Can't Catch Me, koja se nalazi na albumu Lite Ford, Lita. Takođe je i napisao pjesmu Head over Heals, za svoje stare prijatelje, grupu Girlschool. Pojavljuje se i u The Decline of the Western Civilization Part 2: The Metal Years. Bend završava još jednu turneju - predgrupa im je Slayer. 1989. odlaze na nove turneje po Brazilu i Jugoslaviji. Lemmy pjeva i svira bas na albumu Nine Hagen. Te godine nije izašao novi album zbog parnice sa GWR. 1990. parnica je riješena, a bend potpisuje za Sony/WTG. Lemmy se seli u zapadni Hollywood. Bend ulazi u studio da bi snimio novi album.
1991. izlazi novi album koji je nazvan 1916. Bend mijenja još nekoliko menadžera te odlazi na turneju Operation Rock 'n' Roll sa bendovima Judas Priest i Alice Cooper. Lemmy je napisao četiri pjesme za novi album Ozzy Ousbournea, No More Tears.
1992. album 1916 nominiran je za Grammy. Malo prije nego što bend se vraća u studio Phil izlazi, a zamjenjuje ga Mikkey Dee. Bend nastupa sa nekoliko grupa na koje je utjecao - Metallica i Guns 'N' Roses. 1993. propada im suradnja sa WTG, pa odlučuju sami napraviti album Bastards. Distribuciju sređuju sa ZYK. Ovaj album se nije baš najbolje prodao, ali se više vrtio na radio stanicama od albuma 1916.
1994. kreću na turneju sa Black Sabbathom, te nastupaju sa grupom Ramones u Argentini pred 45.000 fanova. Snimaju verziju pjesme Born to Raise Hell sa Ice T i Ugly Kid Joe. Nakon što bend nema albuma za američko tržište ulaze u studio da snime album Sacrifice. 1995. je velika proslava zbog 20 godina postojanja. Ali ta godina i donosi promjene u sastavu. Wurzel izlazi iz benda nakon što je završen album. Bend je ponovno trio, a njhovi koncerti su bolji nego ikad. CMS potpisuje dečke, a oni izdaju album Sacrifice State Side. Na kraju godine proslavljen je 50-ti rođendan Lemmya. 1996. bend opet ulazi u studio kako bi snimio još jedan album za CMS. Prošla je 21 godina ali još uvijek ništa nemože zaustaviti Motorhead. 1997. bend izdaje album Overnight Sensation te prvi put odlazi u Rusiju. Na kraju godine bend odlazi u studio. 1998. izlazi album Snake Bite Love kojem je producent Howard Benson. Ovaj album se najviše vrtio na radio stanicama, a ima i jednu akustičnu baladu Dead and Gone.
1999. izlazi treći live album Everything Louder that Enything Else. Album je snimljen u Hamburgu, a sadržava sve najbolje pjesme. 2000. izlaze dva albuma: We are Motorhead i Best of Motorhead. Na ovom drugom nalazi se 40 pjesama iz njihove dvadesetpetogodišnje karijere. VH1 je napravio tablicu 100 najvećih rock hitova, Motorhead se nalazi na 26. mjestu.
2001. izlazi DVD Ultimate Motorhead koji prikazuje koncert povodom 25 godina postojanja. 2002. izlazi novi album nazvan Hammered, a iste godine i Lemmy snima svoj prvi solo album i posjećuje Beograd, sa ostatkom benda, naravno. Koncert je održan 26. jula na stadionu Tašmajdan!!

CRADLE OF FILTH

Sve je počelo u ljeto 1991. godine, kada je Cradle of Filth formiran u zemlji Suffolk, Engleska. Originalni članovi su bili: Daniel Davey (vokali), John Richard (bas), Darren (bubnjevi), Paul Ryan (gitara). Suffolk je regija u kojoj je istraživao u 17. vijeku samozvani pronalazač vještica Mathew Hopkins, a on je 1645. godine napravio 68 pogubljenja. Taj dio zemlje se još uvijek zove vještičina zemlja. Skoro svi članovi Cradle of Filth žive (živjeli su) u selu Hadley gdje je Hopkins jednom ostao, a samo 6 milja dalje je Lavinum, mjesto u kojem su osuđene "vještice" spaljivane.
U siječnju (januaru) 1992. godine Cradle of Filth izdaje svoj prvi demo koji se zove Invoking the Unclean sa novim gitaristom Robin Eaglestoneom. Demo nije bio baš uspješan. Njihov zvuk onda je bio death metal, najpopularniji metal žanr tih vremena. Nakon izdavanja demoa Robin izlazi iz benda. Kasnije izlazi novi demo Black Goddess Rises koji je snimljen na kazeti. Kasnije u '92 izdali su još jedan demo Orgiastic Pleasures i ovaj je, napokon, dobro primljen. Malo kasnije nezavisna kuća Tombstone records pokazuje interes za bend, ali nakon nekakvih prepucavanja Cradle of Filth nije uspio potpisati za tu malu kuću. Kao posljedica ovoga John odlazi iz benda da bi završio fakultet. Robin se vraća u bend, ali ovaj put da svira bas. Drugu gitaru je počeo svirati Paul Allender, a za klavijature je sjeo Benjamin Ryan.
Na kraju '92 izdaju još jedan demo - Total Fucking Darkness. Dani je opisao ovaj demo kao jedini važan demo kojeg su napravili. Nakon njega prvi znakovi sviranja black metala dolaze na vidjelo. Ovaj demo je dobio kultni status među podzemljem black metala. Malo kasnije Darren je zamijenjen sa Nicholas Barkerom a ubrzo se i vraća Allender u postavu. Kasnije su napokon napravili ugovor sa Cacophonous recordsom. 1994. godine izdali su svoj prvi album The Principle of Evil Made Flesh. Ovaj album je bio vrlo uspješan (30.000 - 32.000 prodatih kopija), i odmah nakon njega Credle of Filth je prepoznat kao jedan od najboljih, najoriginalnijih black metal bendova na svijetu. S tog albuma su skinute stvari The Principle of Evil Made Flesh, The Forest Whispers My Name, te Summer Dyng Fast. Kasnije Credle of Filth ima velike probleme sa postavom, ne po prvi put, ali sigurno ne i po zadnji. Braća Ryan i Paul Allender su otišli iz benda. Priče da će se bend ubrzo raspasti bile su sve češće. Nakon svih tih problema dobili su novog gitaristu - Stuarta, i novog klavijaturistu Damiena. U 19'96. godini, kako bi završili ugovor sa Cacophonous recordsom izdali su Vempire …. EP na kojem je gostovao gitarist iz December Moona Stuart. Taj EP je jako obećavao dobar materijal za novi, očekivani album Dusk…and her embrace, iako je neki materijal bio predobar za Cacophonous records. Počeli su veliki problemi oko diskografske kuće u vezi novca i ostalih stvari. Kada su završili probleme sa Cacophonous recordsom potpisali su za Music for the nations i napravili veliko remek-dijelo zvano Dusk…and her embrace. Gian Pyres pridružio se CoFu na ovom albumu. Sada postoje tri verzije ovog albuma uključujući i nepoznati Coffin box limited edition.
1997. godina bila je bez sumnje najuspješnija godina CoFa iako je bend napustio klavijaturista Damien. Cradle of Filth je svirao Dynamo Open Air u Nizozemskoj i na Milwaukee Metal Festu u SAD. 1998. godine, sa novim klavijsturistom Lecterom (ex. Anathema, Ship of Fools) Cradle of Filth izdaju svoj četvrti album Cruelty and the Beast. Da bi podržali album Credle of Filth su počeli raditi velike turneje. Bend je također izdao i bonus izdanje Cruelty and the Beast u obliku križa, koji je bio zabranjen u nekim zemljama zbog unutrašnjih slika benda. On uključuje obrade Sodomy and Lust (Sodom), Black Metal (Venom) i Halloweed be thy Name (Iron Maiden), plus nova verzija Lustmord and Wargasam i techno remix (!!!?!!?!!?.. asdfgh.:) nazvan Twisted Further Nails.
Rane 1999. godine, bubnjar Nicholas otišao je iz benda zbog muzičkih razloga. Izgleda da je sve počelo zbog toga što je zvuk bubnjeva prema njegovom mišljenju bio prejadan. Bio je u pravu, jer bubnjevi na Cruelty and the Beast zvuče kao sr*nje. Nick je bio zamijenjen sa Was Sarginsonom (ex. The Blood Divine, Extreme Noise Terror, Deinonechus, December Moon), koji je bio bubnjar Cradle of Filtha u ranim počecima. Was je brzo bio zamijenjen sa Dave Hirschheimer (ex Infestation), koji je opet bio zamijenjen sa Adrian Erlandsson-om (ex - At the Gates / The Haunted ). Onda je bend izdao njihov prvi spot, From the Cradle to Enslave. Ovaj video, režiran od strane Alexa Chandona, postao je najkrvaviji video koji je ikad napravljen. Cenzurirana verzija je isto bila izdana zbog diskografske kuće, ali bend kaže da je ona sr*nje.
30.08.1999. godine, izdali su svoj prvi kućni video PanDaemonAeon koji je uključuje dvije verzije spota, dokumentarac o snimanju spota i koncert. Prije izlaska albuma iz benda izlazi gitarist Stuart. U novembru bend je izdao dugo očekivani From the Cradle to Enslave EP, koji uključuje 6 pjesama, uključujući dvije obrade (Anathema, Misfits), techno remix, novu verziju Funeral in Carpathia, novu pijesmu Of Dark, Blood, and Fucking i glavnu traku From the Cradle to Enslave. Sljedeći album je bio Midian, po nekima najbolji album, izašao je 2000. Prije njega je iz benda izašao kalvijaturist Lecter i došao novi koji se zove Mark Newby Robson, a njega je zamijenio još bolji Martin Powell. Na njemu se nalazi poznata pjesma Her Ghost in the Fog i Lord Abortion. Album je postao remek-dijelo i još jednom odbacio bend u vrhunac black metala.
2001. godine iz benda izlazi basista Robin a dolazi Dave Pybus, te zbog toga za sljedeći album bend nije imao mnogo vremena, pa je na njega stavljeno 3 pjesme s prvog albuma i obrada No Time to Cry (Sisters of Mercy). Na ovom albumu je i hit singl Born in a Burial Gown. Album je propraćen i velikom turnejom. Sljedeće dvije godine bend se odmarao i izdao best kompilaciju Lovecraft Witch Hearts i album uživo Live Bait for the Dead. Nakon tog albuma iz benda izlazi gitarist Gian i bend nastavlja svirati sa jednim gitaristom. Sada je izašao album Damnation and a Day koji dobro uletio na top ljestvice i dobar singl Babalon a.d.

SEPULTURA

Sepultura je najpoznatiji brazilski heavy metal bend koji se u desetogodišnjem razdoblju transformirao od death metal benda do vodećeg benda koji na svjetskoj agresivnoj glazbenoj sceni određuje trendove. Na žalost, unutarnje krize su umalo uništile bend pa još uvijek nije izvjesno hoće li se Sepultura u potpunosti vratiti na svoje prijašnje pozicije. Bend je nastao sredinom 80-tih u trećem po veličini brazilskom gradu Belo Horizonte, a njihovo ime na portugalskom znači "grob". Max Cavalera (vokal, gitara), Igor Cavalera (bubnjevi), Jaulo Jr. (bas) i Jairo T. (gitara) imali su ispočetka problema s pronalaženjem rock & roll albuma i posebno "društveno neprihvaćenih" žanrova kao što su heavy metal i punk. Njihovi rani utjecaji su bili Iron Maiden, Metallica i Slayer čije je albume prvi puta kupio Max kada je posjetio Sao Paulo. Međutim, bend je ubrzo postao inspiriran death metal bendovima poput Possessed i Death. Kada su potpisali ugovor s nezavisnom etiketom Cogumelo Records snimili su četiri pjesme na zajedničkom LP-u s brazilskim bendom Overdose. Izdanje je reizdano na CD-u pod nazivom "Bestial Devastation". U kolovozu 1986. objavili su svoj prvi veliki album "Morbid Visions" na kojem je bio i njihov prvi hit "Troops of Doom". Nakon toga bend je preselio u Sao Paulo kako bi dalje nastavili karijeru, a gitaristu Jaira T. zamijenio je Andreas Kisser čije će velike glazbene mogućnosti pomoći bendu da krene stepenicu dalje. Uslijedio je njihov drugi album "Schizophrenia" iz 1987. na kojem su napredovali u produkcijskom i izvođačkom smislu. Izdanje je privuklo pažnju etikete Roadrunner Records koja je objavila album u cijelom svijetu i potpisala s bendom dugogodišnji ugovor. 1989. izlazi prvi od četiri albuma koji će učvrstiti njihovo mjesto najvažnijeg heavy metal benda 90-tih-"Beneath the Remains". Album je snimljen u Rio de Janeiru s death metal producentom Scottom Burnsom i odmah je dobio odlične kritike i imao komercijalan uspjeh. Europska turneja još je više učvrstila njihov status. Bend je također snimio prvi video spot za singl "Inner Self", a turneju je završio velikim trijumfom kod kuće. Sepultura se preselila u Phoenix, država Arizona, gdje je 1991. uz novi menadžment i novog producenta Burnsa u studiju Tampa's Morrisound započela snimati vrlo uspješan album "Arise". Singl "Dead Embryonic Cells" bio je veliki hit, a naslovna pjesma je privukla još više pažnje kada je video spot zabranjen na MTV zbog apokaliptičnih religioznih prikaza. Uslijedila je turneja koja je pridonijela tome da se album širom svijeta proda u platinastoj nakladi. U to vrijeme pjevač Max Cavalera oženio se s menadžericom benda Gloriom Bujnowski koja je bila gotovo dvostruko starija od njega. Na albumu "Chaos A.D." iz 1993. vidljivi su po prvi puta punk i hardcore utjecaji, a uspjehu su dodatno pridonijeli socijalni tekstovi vezani uz Brazil. Veliki hit singlovi s tog albuma su "Territory" i "Refuse/Resist". Nakon turneje koja je potrajala više od godinu dana Sepultura je uzela pauzu prije snimanja njihovog do tada najambicioznijeg albuma "Roots"1996. Uvođenje brazilskih udaraljki i glazbenih stilova, te socijalno-političkih tema rezultiralo je jedinstvenim albumom kojeg se može opisati i kao heavy metal world music albumom. Bio je to njihov kreativni vrhunac kojeg je prekinula obiteljska tragedija i niz događaja koji su uzrokovali promjene u bendu. Nekoliko sati prije nastupa na England's Monsters of Rock Festival dobili su vijest da je sin tinejdžer menadžerice Glorie i Maxove supruge poginuo u automobilskoj nesreći. Šokirani bend nastupio je kao trio, a Max i Gloria su prvim avionom odletjeli u Ameriku. Nekoliko mjeseci kasnije bend je tražio novi menadžement što je Max shvatio kao izdaju i napustio bend. Kada je kreativni pokretač Max napustio bend mnogi su očekivali da je to kraj Sepulture, ali oni su najavili da traže zamjenu. Nakon duge potrage Sepultura je 1998. imala novog pjevača iz Clevelanda Derricka Greena i započela snimanje albuma "Against". Iako je album bio jednako intenzivan i raznovrstan kao i prethodni albumi (na pjesmi "Kamaitachi" surađivali su s perkusionistom iz japanskog Koda) ipak je nedostajala jedinstvena iskra koja je karakterizirala njihov prijašnji rad. Album je prodan u dvostruko manjoj količini od količine prodanih primjeraka novog albuma Maxa Cavalera s bendom Soulfly što je dokazalo lojalnost publike. Početkom 2001. Sepultura objavljuje album "Nation" u maniri prijašnjih albuma uz nešto lošije kritike. Kako bi zadržali obožavatelje koji su se osipali, Sepultura je u jesen 2002. objavila jedan od njihovih zadnjih live nastupa s Maxom "Under a Pale Grey Sky

BLACK SABBATH

Kao jedan od prvih bendova koji su istinski definirali heavy metal, Black Sabbath se s pravom smatraju djedom tog muzičkog pravca. Sa svojim mračnim kompozicijama koje su zvučale kao da izviru iz samog pakla, Sabbath je uspio dignuti na noge kritičare i roditelje dok je u isto vrijeme nadahnuo cijelu generaciju muzičara sa svojim teškim rock gitarama i primjesom bluesa. Članovi Black Sabbatha odrasli su u istoj četvrti radničkog grada Astona kod Birminghama u Engleskoj, no njihovi odnosi u djetinjstvu su bili sve samo ne prijateljski. Mladog Johna Osbournea, poznatijeg pod imenom Ozzy Osbourne, često je terorizirao lokalni nasilnik Tony Iommi, dok je Terrance "Geezer" Butler bio društveni otpadnik s iznimnim interesom za crnu magiju i kultove. Odrastajući, razvili su zajedničku ljubav prema muzici. U početku su svirali u rivalskim bendovima no nakon njihovog brzog raspada uskoro su počeli, zajedno s bubnjarem Bill Wardom, svirati zajedno. 1967.godine osnovali su Polka Tulk s Osbourneom kao glavnim vokalom, Iommiem na gitari, Butlerom na basu, Wardom na bubnjevima, Jimmy Phillipsom na ritam gitari i saksofonistom Ackerom. Phillips i Acker su ubrzo izbačeni iz benda, a preostali kvartet se preimenovao u Earth Blues Company, skrativši nedugo potom ime u Earth. Svirajući žešći blues rock po nekolicini lokalnih klubova uspjeli su pridobiti malu skupinu obožavatelja. Dvije godine kasnije,1969., Iommi napušta Earth kako bi svirao s Jethro Tullom, no samo nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoj stari bend s potpuno novom zamisli. Zaintrigiran popularnošću horor filmova, točnije fenomenom da ljudi plaćaju kako bi bili prestrašeni, Iommi je odlučio pokušati stvoriti zastrašujuću muziku. Gonjeni Butlerovim interesom za crnu magiju, bend je sastavio nekoliko mračnih pjesama, među kojima su bile "Wicked World" i "Black Sabbath", a odmah potom su se preimenovali prema filmu Borisa Karloffa iz 1930-ih u Black Sabbath. Čudnim preokretom sudbine, događaj koji je skoro upropastio obećavajuću karijeru benda znatno je pridonio njegovom jedinstvenom zvuku. Prije snimanja svog prvog albuma naslovljenog "Black Sabbath" 1970. godine, Iommi je ostao bez vrhova prstiju desne šake nakon nezgode u tvornici u kojoj je radio. Shvativši da je prebolno svirati tako gitaru, Iommi je napravio malene plastične kalupe i pričvrstio ih na osakaćene prste. Uz to je morao i naštimati gitaru na niže tonove kako bi žice bile labavije i zbog toga lakše za trzati. Rezultat svega je bio dubok, težak zvuk koji je zajedno s njegovim bluzerskim rifovima savršeno opisivao atmosferu koju su stvarale riječi pjesama. Većinu tih riječi napisao je Butler usredotočivši se prvenstveno na teme poput prirode zla, sotone, čarobnjaštva i rata. "Black Sabbath" je izdan 1970. godine i debitirao je na Engleskim ljestvicama na ironičnom 13. mjestu. Samo godinu dana kasnije izdan je njegov sljedbenik pod nazivom "Paranoid". Neobična kombinacija Osbourneovog zavijajućeg vokala, Iommieve gitare, Butlerovog teškog basa i Wardovog psihotičnog bubnjanja odvela je album do velikog komercijalnog uspjeha zahvaljujući pogotovo klasičnim heavy metal hitovima poput "Black Sabbath", "War Pigs" i "Iron Man", no njihovi sotonistički stihovi navukli su gnjev raznih konzervativnih organizacija kao i većine roditelja. Iako su skoro svi članovi grupe bili katolici, Crkva Sotone prihvatila je Sabbathovu muziku pa su i oni sami bili smatrani sotonistima. Njihov raskalašen način života, koji je prvenstveno uključivao uživanje u alkoholu i drogama, samo je pomogao u stvaranju negativne slike benda koji je polagano postajao najgora noćna mora milijuna roditelja diljem svijeta. Kasnije te godine izdali su album "Master Of Reality", još jedan uspješan proizvod s kojeg se isticala himna posvećena marihuani pod nazivom "Sweet Leaf", kao i hitovi "Into The Void" i "Children Of The Grave". Posrtanje pred svakojakim porocima imalo je utjecaja na njihovu glazbu. "Vol. 4" koji je izdan 1972. godine, bio je najslabiji album dotad s nekoliko uspješnih skladbi, ali i dosta potpunih promašaja. U pjesmama više nisu veličali prednosti kanabisa već su prešli na opisivanje kokainskog ludila ("Snowblind") koje je polako preuzimalo sve članove Sabbatha. Suočeni s rastućim tenzijama unutar benda i problemima s menadžerima, Osbourne, Iommi, Butler i Ward vratili su se 1973. na ljestvice s vrlo dobrim petim albumom, "Sabbath Bloody Sabbath" koji je bio njihovo zadnje uspješno djelo. "Sabotage" (1975.) je samo poslužio kao najava propadanja Sabbathove inovativnosti, dok je "Technical Ecstasy" (1976.) bio neuspješan izlet u vode elektronike i sinitisajzera. Međusobne napetosti obilježile su stvaranje njihovog osmog albuma kad su privatni problemi postali važniji od pisanja pjesama. Godinu dana nakon "Technical Ecstasy" Ozzy napušta bend i na njegovo mjesto dolazi bivši pjevač Savoy Browna, Dave Walker, no samo na kratko. Ozzy se vraća 1978. kako bi snimio "Never Say Die!", ali naredne godine zauvijek napušta Sabbath kako bi započeo uspješnu solo karijeru. Budućnost Black Sabbatha nije bila tako svijetla. Unajmivši bivšeg glavnog vokala Rainbowa, Ronnie James Dio, bend je napravio obećavajući povratak s "Heaven And Hell" albumom (1980.), no nakon što se Dio oprostio s bendom dvije godine kasnije njegovo mjesto su preuzimali brojni pjevači poput Ian Gillana (Deep Purple), Glen Hughesa i Tony Martina. S izlaskom albuma "Seventh Star" (1986.), Butler i Bill Ward su napustili Black Sabbath dok je Iommi, kao jedini preostali član originalne postave, nastavio izdavati albume sve do sredine 90-tih. Osbourne, Iommi i Butler našli su se 1997. ponovno zajedno na pozornici na Ozzyjevoj Ozzfest turneji s bubnjarem Faith No Morea, Mike Brodinom koji je popunio Wardovo mjesto. U prosincu 1997., Ward se vratio za bubnjeve na koncertu održanom u njihovom rodnom gradu Birminghamu, što je bilo prvo okupljanje originalne postave u zadnjih 20 godina. Godinu dana kasnije izašao je "Reunion", live album snimljen prilikom tog koncerta nakon čega je stara četvorka odradila turneju po cijelome svijetu. BLACK SABBATH!

MEGADETH

1982:
- Lars Ulrich i James Hetfield formiraju Metallicu
- Dave Mustaine odlazi iz svog benda Panic da bi ušao u Metallicu
- Ron McGovney je izabran za basista Metallice
- mart, prvi koncert (Radio City u Anaheimu)
- mart, Metallica je predgrupa bandu Saxon na njihovoj turneji Leather and Denim
- april, Brad Parker (znan i kao Damian Phillips) dolazi u Metallicu kao drugi gitarist, ali odlazi nakon jednog koncerta. To je Metallica-in jedini koncert sa 5 članova
- maj, James Hetfield uz vokal uzima i ritam-gitaru
- jun, pjesma Hit The Lights je ubačena na kompilaciju Metal Massacre
- izdan užasno rijedak demo - No Life til' Leather
- decembar, Cliff Burton odlazi iz Trauma-e i mijenja Rona McGovneya
1983:
- mart, prvi koncert Cliffa Burtona u Metallici
- april, Dave Mustaine dobija otkaz u Metallici. Kirk Hammet dolazi iz Exodusa i mijenja ga.
- izdan prvi album Metallice - Kill 'em All
- Dave Mustaine se nalazi sa basistom Davidom Ellefsonom, gitaristom Kerry Kingom i bubnjarem Lee Rauschom, te osnivaju Megadeth.
- Kerry King ostaje s Megadethom do kraja turneje pa se vraća u Slayer
- 31. decembra Dave Mustaine postaje glavni vokal Megadetha
1984:
- Lee Rausch je zamijenjen Garom Samuelsonom
- Chris Poland dolazi kao bubnjar na prazno mjesto koje je ostavio Kerry King
- oktobar, Megadeth potpisuje za Combat Records
1985:
- maj, Megadeth izdaje prvi album: Killing Is My Buseniss … And Business Is Good!
1986:
- oktobar, izlazi drugi album: Peace Sells … but Who's Buying?
- Capitol Records kupuje prava za drugi album i Megadeth prelazi iz Combat Recordsa
- Overkill je predgrupa Megadethu na Wake Up Dead turneji
- Chris Poland i Gar Samuelson dobijaju otkaz nakon zadnjeg koncerta na Havajima
1987:
- Megadeth je predgrupa Aliceu Cooperu na njegovoj turneji Constrictor
- Megadeth kreće na turneju sa Mercyfull Fate
- Chuck Behler postaje novi bubnjar Megadetha
- kao gitarist dolazi Jeff Young
- Jay Reynolds iz banda Malice pomaže Megadethu dok ne nađu zamjenu za Chrisa Polanda
1988:
- Megadeth izdaje novi album: So Far, So Good … So What!
- postaju predgrupa bandu Dio na američkoj i kanadskoj turneji
- pojavljuju se u dokumentarcu Decline Of Western Civilization 2: The Metal Years
- avgust, na Castle Donningtonu sviraju sa Kiss-om i Iron Maidenom.
- otvaranje turneje Monsters of Rock
- turneja Megadetha po Australiji otkazana
- Dave Mustaine pomaže producirati novi album Sanctuary-a Refuge Denied
1989:
- Jeff Young i Chuck Behler su otpušteni
- Mustaine je uhapšen zbog neoprezne vožnje, prisilno ide na odvikavanje
- jul, Nick Menza dolazi kao bubnjar
1990:
- januar, Megadeth obrađuje No More Mr. NiceGuy Alicea Coopera za soundtrack filma Shocker Wesa Cravena, a to im je jedina pjesma koju su snimili kao tročlani band.
- februar, Marty Friedman dolazi kao lead gitarist
- novi album: Rust In Peace
- zajedno sa Slayerom, Suicidal Tendecies i Testamentom idu na turneju Clash of the Titans
1991:
- mart, otvaraju turneju za album Painkiller Judas Priesta
- april, Mustaine se ženi sa Pamelom Anne Casselberry
- april, izlazi video-kazeta Rusted Pieces
- Clash of the Titans - ove godine su tu Slayer, Anthrax, Alice in Chains i naravno Megadeth
1992:
- maj, njihova pjesma Breakpoint je iskorištena za soundtrack filma Super Mario Bros
- u julu izlazi novi album: Countdown To Extinction
- u oktobru izlazi novi video - Exposure of a Dream
- Megadeth ide na američku turneju sa Szone Temple Pilotsima
- rođen sin Dave Mustaina, Justis
1993:
- sviraju na Milton Keynes Bowlu sa Metallicom i Diamond Headom
- predgrupa Iron Maidenu na nekoliko koncerata po Europi
- Aerosmith ih izbacuje sa njihove američke Get a Grip turneje i zamjenjuju ih Jackylom
- na njihovoj Countdown To Extinction turneji kao predgrupa im svira Pantera
- jun, pjesma Angry Again dolazi na soundtrack filma The Last Action Hero
- oktobar, pjesma 99 Ways To Die iskorištna za soundtrack Beavis and Butthead Expirience
1994:
- na noć vještica izdaju Youthanasia i sviraju na MTV-u u sklopu programa The Night Of The Living Megadeth
- obrađuju Paranoid Black Sabbatha za Nativity In Black: A Tribute To Black Sabbath
1995:
- januar, pjesma Diadems dolazi na soundtrack Tales From The Crypt Presents: The Black Knight
- januar i februar, svjetska turneja sa Corrosion of Conformity - Youth
- izdana kompilacija Hidden Treasures
- maj, izdan video Evolver: The Making Of Youthanasia
- jul i avgust, turneja Reckoning Day sa Flotsam And Jetsam, Kornom i Fear Factoryem
1996:
- Dave Mustaine surađuje sa Lee Ving of Fear na MD.45, The Craving
- rođen sin Davida Ellefsona, Roman Alexander
1997:
- u julu Megadeth izdaje Cryptic Writings
1998:
- Dave Mustaine dobija kćerku, Electra
- Megadeth svira na Ozzfestu '98
- Nick Menza i Megadeth se razdvajaju
- u julu Jimmy DeGrasso dolazi kao novi bubnjar Megadetha
- kći Davida Eleffsona Athena se rođena
1999:
- dolaze u studio da bi snimili nastavak Cryptic Writingsa
- priključuju se Iron Maidenu na europskoj turneji
- pjesma Crush 'Em izlazi na soundtracku filma Universal Soldier 2
- 31.8 izlazi Risk
2000:
- Al Pitrelli zamjenjuje Martya Friedmana
- počinje rad na 10. albumu
- odlaze iz Capital Recordsa u Sanctuary Records
- izlazi Capitol Punishments: The Megadeth Years
2001:
- izdan je novi album: The World Needs A Hero
2002:
-: Killing Is My Business (Deluxe Edition), Rude Awakening, Still Alive...And Well?

CHILDEREN OF BODOM

Children of Bodom su iz mjesta Espoo u Finskoj, koje je udaljeno 10 km od Helsinkija. CoB su počeli raditi kada im je pred kraj 1997. izdat prvi album Something Wild. Prije toga su se zvali Inearthed. Osnovali su ih Aleski i Jaska 1993. Onda su se Alle, Henka i njihov bivši klavijaturist J. Pirisjoki pridružili grupi. Izdali su dva demoa, prvi se zvao Ubiquitos Absence Of Remission i bio je sastavljen od 4 pjesme. Snimljen je 1994. godine u Astia studios. Drugi se zvao Shining i takođe je imao 4 pjesme. Snimljen je 2 godine poslije. Zvuk na oba demoa je prilično dobar za demo iako Inearthed sviraju drugačiju vrstu metala od CoB. Inearthed svira čisti melodični death metal. Kad je Inearthed otpustio svog klavijaturista Janne se pridružio grupi. Prvo kao privremeni klavijaturist za snimanje Something Wild, a onda je postao stalni član. Inearthedov Something Wild je prvobitno bio
planiran da ga izda mala belgijska kuća, ali Sami Tenetzdao je taj demo u ruke vodećeg čovjeka kuće Spinefarm. On ih je jako zavolio pa su potpisali ugovor. Ugovor je sadržavao tri albuma.
Kada su Inearthed saznali da ne izdaju za dotičnu belgijsku kuću, promijenili su ime u Children of Bodom. Priča koja se krije iza ovog naziva je vrlo krvava. Bodom je malo jezero u Finskoj, 20km sjeverno udaljeno od Helsinkija. 5. juna 1960. godine, to jezero je bilo mjesto masakra. Naime, 4 tinejdžera, 2 petnaestogodišnjakinje i 2 osamnaestogodišnjaka kampovalii su na jezeru uživajući u svojoj ignoranciji, sve dok se nije pojavio gospodin koji im je uživanje prekinuo nožem. Jedini koji je preživio masakr je još zadržan u psihijatrijskoj ustanovi zbog psihičkih problema. 1970. godine, jedan tip se prijavio drotovima govoreći da je on ubica, ali policija nije vijerovala, tako da krvnik sa jezera Bodom nikad nije pronađen.
Malo nakon što je Something Wild izdan u Finskoj, potpisali su ugovor sa Nuclear Blastom. CoB je snimo jednu novu pjesmu Children of Bodom i izdao je kao singl koji je bio na prvom mjestu u Finskoj 8 sedmica.
Onda su se stvari počele brzo događati.
Prva turneja (februar 1998. zajedno sa Hypocrisy, Benediction i Covenant) bila je vrlo uspješna. Janne nije mogao na turneju jer je završavo zadnje ispite. Prijatelj grupe, Erna ga je zamijenio. Druga turneja je bila u septembru zajedno sa Gorgoroth, Dismember, Agathodaimon i Raise Hell. Opet bez Janna.
Ovaj put ga je zamijnila Kimberly Goss. U međuvremenu neke pijesme su bile snimljene
za album Hatebreeder. Malo prije nego što je album izdan, izašao je singl Downfall,
koji je sadržavao obradu grupe Stone, No Commands. Onda je Hatebreeder izdan 1999, i za njim kojim je slijedilo još više uspjeha. CoB su otišli u Japan i imali tri nastupa, jedan u Osaki i dva u Tokiju. Sljedeća turneja je bila u septembru sa In Flames, Dark Tranquility i Arch Enemy ali ovaj put sa Janneom. U maju 2000. godine izlazi novi singl Hate Me!. Singl je otišao na prvo mjesto u Finskoj.
30. oktobra izdan je novi album Follow the Reaper u Finskoj (inače, reaper tj. kosač se pojavljuje na svakom cover artu CoB albuma, u većini njihovih spotova, itd.. ukratko, Reaper kod Bodoma je nešto kao Eddie kod Maidena). Evropsko izdanje je izašlo u januaru, a u Americi u februaru. U prvoj sedmici prodan je u više od 50000 primjeraka. CoB kreću na turneju sa Primal Fear i Sacred Steel. Američka turneja je otkazana.
2002. godine izlazi novi singl You're Better Off Dead, a poslje njega izlazi album Hate Crew Deathroll.

IMMORTAL

Immortal - bend koji je u jedinstvenom zvuku spojio norveški black i američki speed metal su u početku činili Abbath (bas gitara i vokal), Demonaz (gitara), Jorg (gitara) i Armagedda (bubnjevi). Bend se prije 1990 zvao Amputation. Prije su često mijenjali bubnjare.Početkom 1991 izdaju prvi demo Suffocate, koji baš i nije najbolje prošao. Poslije ovog demoa Jorg je izbačen iz benda. Nedugo nakon njega izlazi drugi demo, The Northern Upins Death, koji je prošao puno bolje. Upravo zbog tog demoa francuski Listenable Records daje Immortalu priliku snimiti singl ploču. Tada počinju snimati pjesme kao Unholy Forces of Evil ili Cold Winds Of Funeral Frost, koja će se pod imenom Cold Winds of Funeral Dust pojaviti na prvom albumu. U ovom se periodu primjećuje koliko je Immortal i vizuelno i muzički bio inspirisan bendovima Bathory, Celtic Frost i Venom.Druga izdavačka kuća koja je u početku pokazala interes za Immortal je francuski Osmose productions, koji su im ponudili ugovor za dva albuma. Immortal je, naravno, prihvatio te kreću u Grieghallen studio u Bergenu da bi snimili prvi album. On se trebao zvati Battles in the North, ali članovi mijenjaju ime tog albuma u Diabolical Fullmoon Mysticism zbog mišljenja da takvo ime više odgovara njihovoj glazbi. Album je vrlo atmosferičan, te na njemu ima dosta dijelova koji su svirani akustičnom gitarom, gdje se vidi očit utjecaj Bathory-a.Kasnije iste godine Armagedda je zamoljen da ode iz benda, ne zbog bubnjanja, već zato što ih nije mentalno pratio. Zamijenio ga je Kolgrim, koji je kao bubnjar bio sranje. Nakon 6 mjeseci je otpušten zbog lijenosti. 1993. snimaju novi album - Pure Holocaust. Na tom albumu je sam Abbath bubnjao, ali za vrijeme miksanja novog albuma dolazi novi bubnjar, Erik. On se slikao za naslovnicu, ali nije svirao na snimanju tog albuma. U to vrijeme Immortal dobija puno pažnje zbog imena albuma i činjenice da su izjavili da sviraju "holocaust metal". Otada napuštaju taj naziv i preferiraju da ih se ne trpa u nikakav metal. 1994. pišu novi materijal i Immortal ponovo odlazi u Grieghallen studio, te Abbath opet uzima palice, jer je Erik mjesec dana ranije dobio otkaz. Razlog - Abbath i Demonaz žele napredovati u glazbi, a Erik nema mentalitet ni vještinu da bi ih pratio. Album se zvao Battles in the North.1995. je bila najbolja godina za Immortal, popularnost im raste nakon novog albuma, odlaze na prvu evropsku turneju sa Morbid Angel-om, a kao bubnjar im dolazi Hellhammer iz Mayhem-a. Izdan je i prvi službeni video sa dvjema pjesmama (Grim and Frostbitten Kingdoms i Blashyrkh (Mighty Ravendark)).1996. - već punih 6 godina Immortal ima problema sa bubnjarima. Ove se godine to mijenja. U proljeće 1996 bubnjar na dobrom glasu Horgh kontaktira Abbatha i Demonaza. Oni su čim su ga prvi put vidjeli u akciji znali da je Horgh pravi bubnjar za Immortal, a ipak im je trebalo šest godina da bi ga našli. Nekoliko mjeseci poslije prelaze iz Osmose Producions-a u Sigma Studios. Prelaze jer žele raditi na zvuku i istaknuti Demonazove solaže.
1997. izlazi novi album: Blizzard Beasts koji je potpuno različit od onih koji su izlazili dosad. Kasnije ove godine Demonaz ima užasnih problema s rukama. Jedno vrijeme nije mogao ni kosu oprati sam. To je bio problem, jer su trebali na turneju. Odgađali su je nekoliko mjeseci, a kad je više nisu mogli odgađati i Demonaz je, nažalost, odustao i izašao iz benda. Umjesto njega gitaru uzima Abbath. Naravno, bilo je puno odličnih gitarista, ali ovo je bilo pitanje stila.1998. godine kao basista im dolazi Ares, inače basist Aeternus-a. Napokon ponovno odlaze na turneju, a bivši gitarist Demonaz se brine o menadžmentu. Ares je bio zamoljen da pređe u Immortal, ali on se odlčuje za svoj pravi bend Aeternus. Kasnije te godine je snimljen novi album, At the Heart of Winter, ali ovog puta u Abyss Studios-u čiji je vlasnik Peter Tägtren. On je kasnije kontaktirao Osmose Productions sa željom da Immortal slijedeći album snimi u njegovoj izdavačkoj kući. Kako ni Immortal ni Osmose productions nisu imali ništa protiv Immortal prelazi u Abyss Studios.1999. u martu je izdan At The Heart of Winter i on dokazuje da dolazi nova era Immortal-a. Promjenjena je donekle muzika, način na koji se ona stvara, logo, i ovaj put na naslovnicu albuma ne stavljaju sliku benda, već apstraktnu umjetnost. Ipak, uprkos ovim promjenama Immortal ostaje vjeran svojim korijenima. Prije same turneje na prazno mjesto basista dolazi Iscariah. Bend se dokazuje kao hiperproduktivan i već za 4 mjeseca imaju tekstove i sav ostali materijal za novi album.2000. u februaru izlazi novi album, Damned in Black koji je brutalniji i teži od prošlog. Immortal u kratkom vremenu svoju muziku odvodi na viši nivo od svojih predaka. Ovo je njihov zadnji album u saradnji sa Osmose Productions. Nakon 9 godina saradnje Immortal u potpunosti prelazi u njemački Nuclear Blast. 2002. izdaju debi album u Nuclear Blast-u, Sons of Northern Darkness. Nuclear Blast je za taj album imao velika očekivanja - željeli su prodati 150 000 albuma o cijelome svijetu. Nakon toga albuma Iscariah odlazi iz benda, a zamjenjuje ga šveđanin Saroth. On i Horgh su zajedno svirali u bendu Pain.
2003. nominiovani su za Alarm i Spellmannsprisen (norveški Grammy), ali obje nagrade dobija Satyricon za album Vulcano.

HYPOCRISY

Glavna faca u opcepoznatom, opcepriznatom i opcehvaljenom svedskom death metal bendu Hypocrisy je genijalac i multitalent Peter Tagtgren. Bez njega ovaj bend definitivno ne bi postojao i bez njega ne bi bio ono sto je. A to je: jedan od najboljih, najpoznatijih i najutjecajnijih death metal bendova ikada. Medjutim, da bi Peter sa svom svojom djecom (grupama) postao to sto je, trebalo je proci trnoviti i tezak put koji zapocinje tamo negdje pred kraj osamdesetih kada se Peter iz rodne Svedske preselio u SAD...

Tijekom tri godine koje je proveo u SAD-u, preciznije, na Floridi (a gdje drugdje?), Peter se zapalio za floridski death metal te je svoje prve glazbene korake ostvario u bendu Meltdown. Vazna cinjenica u njegovu glazbenom zivotu bilo je prijateljstvo sa Philom Fascianom iz dobro poznatih veterana Malevolent Creation koji ga je pogurao da osnuje svoj vlastiti bend. 1990. Peter se odlucuje vratiti u Svedsku jer je smatrao da ce tamo imati bolje radne uvjete, te obecaje Philu da ce se vratiti u Ameriku sa vlastitom grupom.

Vrativsi se u Svedsku preciznije u grad Nyhammer, Peter se bacio na pisanje vlastitih pjesama, ali veliki problem je bio pronalazenje adekvatnih glazbenika. U tim najranijim stadijima vlastite grupe, bend se zvao Seditious i Peter je bio jedini clan grupe. Nakon sto je napisao par pjesama, Peter sam odlazi u studio gdje se snima prvi demo na kojem je odsvirao sve instrumente. Ali 'bend' kao takav nije mogao opstati i Peter pocinje traziti prikladne muzicare.

Prvi novi clan postave bio je pjevac Masse Broberg iz grupe Votary, dok za njim dolazi Mikael Hedlund na basu. U takvoj krnjoj, ali ipak kakvo-takvoj postavi, trojka koja se pocela zvati Hypocrisy (1991) snima drugi demo kojeg salju na razne adrese. Label koji je tada prepoznao talent mlade grupe bio je poznati Nuclear Blast koji je tada bio tek mlada diskografska kuca koja je rasla vecinom na death metal bendovima. Ipak, da bi grupa bila uspjesna i na polju nastupa uzivo, bilo je potrebno popuniti postavu: Lars Szoke na bubnjevima i Jonas Osterberg na gitari, obadva Svedjana dolaze iz grupe Epitaph koja je djelovala u SAD-u. Prvi live nastup grupe u ovakvoj pravoj postavi dogodio se 6.6.1992.

Vrijeme je polako dolazilo za prvi studijski album grupe. 1992. izlazi album "Penetralia". Pocetak devedesetih bilo je zlatno razdoblje europskog ali i svjetskog death metala i "Penetralia" nudi upravo sirovi death metal bez prevelikih inovacija koja karakteriziraju njihova kasnija izdanja. Buduci da je line-up dosta brzo skovan radi live aktivnosti, kemija izmedju clanova nije bila bas najbolja, sto rezultira odlaskom Jonasa Osterberga u nepoznatom smjeru (navodno zbog gubljenja zanimanja za metal). U lipnju 1993. Relapse Records za Ameriku distribuira mini album grupe nazvan "Pleasure of molestation" (cetiri pjesme sa nadolazeceg albuma), ali vise kao tesko nabavljiv raritet. Niti Nuclear Blast nije ljencario, vec u rujnu iste godine izdaje drugi dugosvirajuci album, sada cetvorke, nazvan "Osculum obscenum". Razlike izmedju prva dva albuma nisu bile velike, ali je "Osculum obscenum" ipak nesto tezi, kompliciraniji i zahtjevniji album. Grupa snima spot za stvar "Pleasure of molestation" na kojem jos uvijek izgledaju kao nabrijani, mi-smo-evil momci. Reakcija fanova na album je bila toliko dobra da Blast opet u lipnju 1994. izdaje EP "Inferior devoties" (pet pjesama, par novih) koji je bio simbolican i sa te strane sto bend prelazi u trojku (Peter, Mikael, Lars) kako i ostaju do dana danasnjeg. Masse Broberg napusta bend, dok se kasnije uspjesno vraca na scenu kao pjevac/basista grupe Dark Funeral (pod pseudonimom Emperor Magus Caligula). Peter preuzima i vokale, te u toj postavi grupa prasi kroz Europu sa bendom Brutality.
Istina je da kriticari i razni casopisi nisu previse drzali do grupe zbog svog tvrdoglavo-tradicionalnog pristupa death metalu. Medjutim, i to se pocinje mijenjati. Nakon transformiranja u trojku, grupa pocinje uvoditi nove zvukove u klasicni, standardni death metal zvuk sa starijih izdanja. Rezultat se najbolje vidi na trecem albumu "The fourth dimension", koji je puno melodicniji, sa vise atmosfere ali ipak je to death metal. Glavno je to da se bend uspio naci u necem svojem, tj. poceli su se razlikovati zvukom od x broja death metal grupa koje su slicile zvukom kao jaje jajetu. U tom razdoblju death metal pocinje posrtati, i ta promjena zvuka je zasigurno jedna od glavnih karakteristika koja je omogucila grupi da ostane dio scene i nakon njezina potpuna kolapsa. Nakon ovog albuma, i mediji (ako se tako mogu nazivati underground casopisi i labeli) pocinju vise cijeniti grupu.
Sve albume dosada producirao je sam Peter Tagtgren, ali na razlicitim lokacijama. Prva dva albuma snimljena su u Rockshop studiju, dok je "The fourth dimension" sprzen u Park studiju. Bas negdje nakon treceg albuma, Peter otkupljuje jedan studio (mozda je rijec o Park studiju, ne znam tocno, ali na tom mjestu je prije bila bolnica za mentalno poremecene) kojeg je prijasnji vlasnik htio zatvoriti. Nastaje famozni Abyss sudio, u kojem je Peter, uz sve slijedece Hypocrisy albume, producirao i mnoga izdanja drugih grupa. Svojim odlicnim produkcijama Peter stjece ugled u cijeloj metal zajednici. "The fourth dimension" je samo nagovijestio koliko daleko bend moze ici, ali nitko nije ocekivao album tipa "Abducted" koji izlazi 1996. i prvi je Hypocrisy album sluzbeno snimljen u Abyss studiju. Bend svoje glazbene vidike siri daleko izvan death metala, ali i metala uopce dok sa tekstualne strane Peter pokazuje svoje veliko zanimanje za zivot u svemiru, svemirce i te fore. Prvi pravi hit grupe postaje "Roswell 47" za koju je snimljen i spot, dok je ta pjesma i danas mozda njihova najpoznatija. Slijedi turneja sa Amorphisom. Relapse Records izdaje ekskluzivno za americko trziste 7''-EP "Carved up" (dvije pjesme) dok Nuclear Blast izbacuje shape CD "Maximum abduction", takodjer tesko nabavljiv.
Sada kad je imao svoj studio koji je bio itekako uspjesan, Peter, Lars i Mikael su mogli neograniceno eksperimentirati. Tako je i nastala grupa The Abyss. Bend nije nista drugo nego clanovi Hypocrisyja koji sviraju black metal ali na razlicitim instrumentima: Peter napusta vokale i sjeda za bubnjeve te preuzima bass, Mikael uzima mikrofon i gitaru u ruke, dok Lars svira drugu gitaru. Kao sto je receno, The Abyss je 'tribute to' istinskom black metalu. Prvi album izlazi 1995 pod nazivom "The other side" i uz vristece vokale i black riffove sadrzi puno melankolicnih i melodicnih prolaza. Ali, vazno je za naglasiti da je The Abyss je uvijek bio studijska grupa i nikada nije postao nesto vise (npr. live bend).

Nakon "Abducted" albuma pocele su kruziti razne price da je bend pred raspadom. Na kraju krajeva, ni sam Tagtgren nije krio tu cinjenicu navodeci kao uzroke svoju premorenost. Producirao je masu bendova i pomogao im da se probiju. Npr. Dimmu Borgir se uspio ustaliti na sceni kao jedan od black velikana upravo nakon svog "Enthrone darkness triumphant" albuma za ciju odlicnu produkciju je zasluzan Peter, ili Immortal koji izlazi iz lanaca undergrounda albumom "At the heart of winter" na kojem im je dosta pomogao sam Peter, nadalje grupe Amon Amarth, Destruction, Dark Funeral, posebno Marduk kojima je Peter pomagao na Germania turneji nastupajuci kao drugi gitarist noseci corpsepaint, dok je odlucio prosiriti studio 1999. zbog ogromne potraznje za svojim sposobnostima. Nadalje, prvenstveno je Peter pisao sve pjesme za Hypocrisy bez pomoci ostalih clanova, dok im diskografska kuca nije davala dovoljno potpore i promocije. Peti album simbolicno nazvan "The final chapter" (1997) smatrao se njihovim zadnjim izdanjem, i Peter se htio u potpunosti posvetiti svom projektu Pain.

Pain, projekt u kojem je u pocetku Peter sam djelovao, je medij kroz koji Tagtgren ispoljava svoj afinitet i prema drugim glazbenim pravcima. Uz metal, Pain se koncentrira prvenstveno na industrial, cak i techno, sto kasnije postaju osnovne odrednice ovog projekta. Prvo izdanje 'grupe' bio je debi "Pain" (96) kojim je Peter samo opipavao puls kako ce publika reagirati na to njegovo novo glazbeno lice. Buduci da je uocio da su grupi otvorena mnoga vrata, 1999. izdaje album "Rebirth" dok par pjesama izdanim kao singl u Svedskoj postaju ogroman hit jer je ovakva glazba bila puno prihvatljivija sirim masama. Video spotovi grupe neprestano se vrte na glazbenim programima. "Nothing remains the same", treci album koji upravo sada izlazi u Europi podigao je ogromnu prasinu u rodnoj Svedskoj (tamo je album izdan u sijecnju ove godine), te album slijece na fenomenalno 6. mjesto sluzbene svedske top ljestvice gdje se zadrzava koji mjesec. Interesantno je za spomenuti da ovaj album na mnogo mjesta granici sa popom (stvarno ne mogu zamisliti Petera kako pjeva neke pop stvari!). Album sadrzava i obradu Beatlesove pjesme "Eleanor Rigby" na kojem gostuje sesnaesteroclani orkestar. Inace postava je popunjena za live nastupe. Od poznatijih tu je Horgh (Immortalov bubnjar), dok je Pain-ov basist Sargoth sluzbeno novi clan Immortala.

Ali vratimo se Hypocrisyju. U godini smo 1995. i grupa je korak pred raspadom. Medjutim, razlog zasto se bend nije raspao je prvenstveno nastup na Milwukee Metal Festu, te par nastupa u Americi i prvenstveno Meksiku, gdje je bend slavljen kao nekakva velika rock zvijezda. Takodjer, "The final chapter" je primio fenomenalne reakcije od medija i predstavlja jedan od najboljih Hypocrisy albuma sa opet vise metal elemenata nego sto ih je bilo na "Abducted" albumu. Hypocrisy zivi i dalje.

Prije izlaska "The final chapter" albuma, The Abyss izdaje drugi i zadnji album "Summon the beast". Razlika u odnosu na "The other side" album je ta sto je "Summon the beast" black metal u svome najagresivnijem obliku: nevjerojatno brzo, sirovo ali ponekad preujednaceno i jednolicno. To je ujedno i zadnji studijski zapis ove grupe. Na upit zasto The Abyss vise ne djeluje, Peter odgovara da je tesko nadmasiti "Summon the beast" album i da su zato stvari ostavljene kakve jesu.

1998. Hypocrisy, izmedju ostaloga, nastupa i na rastucem Wacken Open Airu. Taj dogadjaj zabiljezen je tonom i slikom, te se izdaje pod nazivom "Hypocrisy destroys Wacken" kao CD (na kojem se nalazi i par novih studijskih stvari) i video. Kao drugi gitarist nastupa Mattias Kamijo ali nikada ne postaje sluzbeni clan grupe. Bilo je interesantno nakon toga vidjeti kako ce se grupa dalje razvijati. 1999 izlazi sesti album grupe nazvan "Hypocrisy" (iako je trebao biti nazvan "Cloned") i po mome misljenju predstavlja njihovo najbolje izdanje kojem puno vise vlastitih ideja doprinose i Lars i Mikael. Po tko zna koji put, i fanovi i mediji jednoglasno se slazu sa cinjenicom da je ovo izdanje remek-djelo i predstavlja mracan album na kojem se zadnji puta dodiruje NLO tematika. Sto se tice live nastupa, grupa nikada nije bila pretjerano aktivna iako je redovito nastupala na kratkim Nuclear Blast turnejama na kojima su nastupali zajedno sa bendovima Crematory, Kataklysm, Benediction, Covenant, Raise Hell, Children of Bodom, Destruction itd.

Vrijeme polako odmice i Peter ocito pocinje osjecati nostalgiju za starim vremenima. 2000. izdan album "Into the abyss" (Peter ocito ima veliku slabost prema rijeci 'abyss') opet predstavlja jedan novi, ali ipak stari korak. Grupa se vraca svojim death metal korijenima. Pjesme su opet brze, sa dosta dugo neupotrebljavanog blast beata ali ipak sa standardnim Hypocrisy klavijaturnim himnama. Iste godine izlazi i prvi Hypocrisy DVD pod nazivom "Live and clips" koji se sastoji od dva dijela: prvi dio je snimka sa Wackena iz '98. prebacena u DVD format, dok se drugi dio sastoji od svih njihovih video spotova sto ukljucuje rijetko dostupne "Left to rot", "Impotent god", "Pleasure of molestation", "Inferior devoties", "Roswell 47" i "The final chapter". Slijedece godine izlazi jos jedno izdanje upitne vrijednosti za Hypocrisy fanove, a to je Best of... pod nazivom "Ten years of chaos and confusion" sa njihovih 14 'hitova' od kojih su oni stariji ponovno snimljeni. Takodjer, fanovi su zvani da posalju svoje stare slike vezane uz Hypocrisy sa koncerata kako bi se stavile u booklet.

Uz nedavno izdani novi album "Catch 22" vezano je par iznenadjenja. Prvo, album je opet nesto novo sa glazbene strane: ponovno dolazi do odmaka od cistog death metala prezentiranog na "Into the abyss" albumu, dok se na izdanju nalazi par komercijalnijih pjesama. Vazna vijest je da Peter odlucuje zatvoriti Abyss studio te se malo odmoriti od produciranja (u svojoj producentskoj karijeri producirao je oko 100 albuma) i to aktivnijim live nastupima (upravo je zavrsena legendarna No Mercy turneja na kojoj su nastupali Hypocrisy, Immortal ,Vader, Malevolent Creation, Catastrophic, Destroyer 666, Disbelief i Obscenity, dok je bend treci mjesec ove godine proveo na turneji kroz Ameriku zajedno sa Soilworkom i Killswitch Engageom), dok ce u studiju raditi Peterov brat Tommy Tagtgren. Zadnji album kojeg je Peter producirao bio je novi album Susperie nazvan "Vindication".

Hypocrisy u buducnosti? To zaista nitko ne zna. Jedino je sigurno da Hypocrisy zasigurno nece nikada ponoviti put kojim su vec isli te da ce vrijeme pokazati svoje... Na kraju, jedan trac vezan uz nedavnu Hypocrisy turneju po Americi. Naime, prije koncerta koji se trebao odrzati u New Yorku, trojka je otisla u obliznji bar gdje je zapazila oglas kojim se iznajmljuju limuzine. I tako su njih trojica pametnjakovica u maniri velikih pop zvijezda iznajmila limuzinu i vozikala se po gradu, pila u autu i za zakljuciti je da show nije bas uspio jer su se momci nalili ko deve.....bez komentara.

Za kraj, jos par interesantnih informacija o svedskoj black metal postavi War u kojoj su, i sa glazbene i sa produkcijske strane, svoje prste imali clanovi Hypocrisy-ja (nisam htio tu pricu gore mijesati da se ne bi dodatno zbrkalo). Dakle, grupu War osnovali su dva poznata svedska black metal glazbenika Blackmoon (gitara, gradjansko ime David Parland koji je svirao u grupama Necrophobic i, puno poznatije, na remek-djelu Dark Funerala "The secrets of the black arts") i It (vokali, Tony Sarkka, grupe Opthalamia, Vondur) u pocetku kao side-projekt, koji je u medjuvremenu prerastao u pravu grupu ulaskom Petera Tagtgrena (zaboravih spomenut da je Peter pjevao na prvom albumu grupe LockUp u kojoj djeluju clanovi Napalm Deatha i Dimmu Borgira) na bubnjevima i Mikaela Hedlunda na basu. U toj postavi u Abyss studiju (a gdje drugdje) je snimljen '97. mini album "Total war" koji je brzi, jednostavni black metal u svojoj najokrutnijoj formi. Nakon toga, dolazi do promjena u postavi. Novi clanovi su All koji upada umjesto It-a, Lars Szoke koji mijenja Tagtgrena koji ne moze odraditi svoje dijelove zbog nedostatka vremena, dok na bas uskace Impious iz postave In Aeternum. Ta postava opet u Abyssu snima prvi dugosvirajuci album nazvan "We are war" i sada krecu problemi. Koliko sam ja skuzio, vrijedi slijedece: War je bio pod labelom Necropolis koji je platio sve studijske troskove. Album je snimljen i izdan pod vec spomenutim imenom. Medjutim, tada Blackmoon optuzuje Necropolis da snimka koja je stavljena na album nije prava, te da su to samo grube snimke a ne zavrsna, te poziva ljude da ne kupuju album. Necropolis to nijece. Istina je da je na nekim mjestima album malo cudan, tj. pjesme na nekim mjestima kao da su odsjecene i naglo zavrsavaju bez nekog smislenog kraja. Problem je na kraju rijesen, ali od onda se dugo nije culo za grupu. Na kraju, bend ponovno stupa na scenu pod novim imenom Total War (koliko zbrke s tim upotrebljavanjem rijeci War) i izdaje "We are...total war" koji je presjek mini i full-length albuma i predstavlja snimku "We are war" albuma za koji je Blackmoon tvrdio da je prava. Ako ste skuzili. Sve u svemu, nadam se novim izdanjima ove grupe, a do tada bacite pogled na recenzije njihovih izdanja.

SOULFLY

Priča o Sepulturi počinje 1984. u malom brazilskom gradiću Belo Horizonte kada su se braća Cavalera, tada još samo tinejdžeri, odlučila poigrati s teškim zvukom i uspjeti u svijetu rastuće metal-scene.
Njihov prvi album koji je izdan na svjetsko tržište Beneath the Remains naprosto je oduševio kritičare. Sepultura (portugalski: grobnica) je postala vrlo tražena metal-atrakcija, a Andreas Kisser (gitara), Max Cavalera (gitara, vokal), Paulo Jr. (bas) i Igor Cavalera još uvijek ne znaju ni riječ engleskog.
Prvi preokret u njihovoj karijeri desio se snimanjem albuma Chaos AD, kada su eksperimentirali s industrial zvukom, a težinu su prebacili na socijalne teme te se nisu toliko bavili morbidnim aspektima ljudske svijesti. Nakon toga, uslijedio je album Roots, na kojem su kombinirali vlastiti teški zvuk s glazbenim utjecajima raznih latinoameričkih plemena. Max Cavalera napustio je bend nakon snimanja albuma Roots i osnovao bend Soulfly, dok je ostatak Sepulture regrutirao novog pjevača - Derricka Greena. S njim su izdali već dva albuma - Against 1998. i, nedavno izašli, Roorback s kojim će i gostovati u Tvornici, u Zagrebu.

JUDAS PRIEST

1971. godine školski prijatelji K.K. Downing i Ian Hill odlučili su da naprave grupu. Našavši vokala Alana Atkinsa i bubnjara John Ellisa, osnivaju grupu koja se zove Judas Priest. K.K. Downing i Ian Hill svirali su prvi koncert Judas Priesta s originalnim pjevačem Alanom Atkinsom 16. marta 1971. u Esssingtonu, Engleskoj. Sljedeći koncerti bili su u krugu Midlandsa. Nije im išlo najbolje s fanovima. Priestov prvi bubnjar Joh Elis, odlazi iz benda u oktobru 1971. Zamjenjuje ga Alan Moore, koji je u bendu do kraja godine, a onda ga zamjenjuje Chris Campbell. Bend je počeo prve ozbiljne koncerte a 1972. ima i prvi koncert u Londonu. Kasnije se ti koncerti šire, pa Priest dolazi u Manchester, Liverpool… Nakon nekoliko financijskih problema Atkins i Campbell odlaze iz benda. Nakon što je Ian uvidio da će se bend raspasti, Ianova cura - buduća žena, Sue Halford, predlaže za pjevača svog brata Roba, koji doveo sa sobom bubnjara John Hincha. Te 1973. bend ima više koncerata, a i dobija zvuk koji više liči na metal. Nakon nekoliko mjeseci odmora, 1974. bend odlazi na koncerte po Njemačkoj, Norveškoj i Holandiji. Na jednom koncertu je bio prisutan menadžer Gull Recordsa, koji odvodi bend u studio na snimanje svog prvog albuma Rocka Rolla. Ugovor je potpisan 16. aprila 1974. Da bi poboljšajo svoj zvuk, bend je doveo drugog gitaristu Glenn Tiptona. Diskografska kuća je rekla da je četveročlani bend konvencionalan, a da bi peteročlani bend privukao više pozornosti. Bend je odsvirao nekoliko koncerata prije nego što je ušao u studio, a onda je proveo tri mjeseca u studiju.Prvi album Rocka Rolla izdan je u Velikoj Britaniji 06. septembra 1974. Bend nije bio baš sretan sa produkcijom, ali utvrdili su da je materijal jak. Nakon što je album izašao grupa nastavlja vježbati na osnovama. 1975. bend je otišao na evropsku turneju kako bi promovisao svoj prvi album, iako je bend totalno nezadovoljan albumom. Rob Halford je rekao za album: "zvuk na albumu je kao da smo svirali u kanti za smeće". Bend nastupa na Reading festival gdje sve zapanjaju svojom briljantnoąću i energijom. Nakon tog koncerta bubnjar John Hinch odlazi iz benda, a zamjenjuje ga stari bubnjar Alan Moore. Bend počinje pripreme za snimanje drugog albuma.1976. godine album Sad Wings of Destiny je izdan. Snimljen je za neku jadnu diskografsku kuću koja nije mogla priuštiti bendu da ide na turneju. Članovi su morali raditi poslove, da bi skupili za koncerte. Album je sniman u Londonovom Morgan studiu u decembru 1975, a izdan je u martu 1976. Išli su na turneju samo po Britaniji, jer nisu dobili nikakvu potporu od diskografske kuće.
Jedina nagrada koju su dobili zbog uloženog truda je bio ugovor sa svjetskom diskografskom kućom Columbia Records. Kako su potpisani za novu kuću, bend odlazi u studio snimiti svoj treći album Sin After Sin, sa Deep Purpleovim basistom Roger Gloverom kao producentom. Nakon što je izdan Sin After Sin u proljeće 1977. bend odlazi na američku turneju. Najpopularniji bend u Britaniji u to vrijeme je su bili Sex Pistolsi, pa uopšte nije bilo publike za heavy metal. Bend je bio bolje prihvaćen u Americi nego u Britaniji, što je bilo vrlo čudno. Priestov prvi koncert je bio u Amarillo, Texasu, 17. juna 1977. Bend nastupa pred 8000 gledatelja kao predgrupa REO Speedwagonu. "Jednio sranje koje bilo na turneji je hrana" - rekao je K.K. Priestova turneja završava sa Led Zeppelinom u Oakland Coloseumu, Oakland, Kalifornija.Komercijalni trenuci za bend se nastavljaju izlaskom albuma Stained Class, koji izlazi u februaru 1978. Bend svira nekoliko koncerata u Britaniji, a onda odlazi u martu na turneju po Americi, gdje sviraju sa grupom Foghat. Na toj turneji bend će dobiti neprocijenjivu slavu. U avgustu 1978. bend prvi put odlazi u Japan.Nakon Japana, grupa dovršava novi album sa producentom James Guthrieom. Album je nazvan Killing Machine u Engleskoj, a izdan je u oktobru 1978. Odmah nakon izlaska počinje i britanska turneja. Killing Machine dobiva drugačije ime u Americi. Tamo je nazvan Hell Bent for Leather i uključuje extra pjesmu the Green Manalishi. Turneja počinje u Americi 27. februara 1979. a traje do 06. maja iste godine. Također u Britaniji je izdan prvi bendov hit singl Take on the World, te time idu na prvu svjetsku turneju. Bend počinje snimati i dovršavati neke pjesme za buduću live album. Taj album snimaju u studiju Ringo Starra. Bubnjar Les Binks napušta grupu, a kao zamijena dolazi Dave Holland. Album Unleashed in the East izlazi u septembru 1979. dok je bend na turneji sa grupom Kiss. Nekoliko koncerata je odsvirano u Sjevernoj Americi. Turneja je završila u Evropi sa grupom AC/DC.1980. bend je počeo snimati svoj novi album British Steel, a izdan je u zadnjoj sedmici marta 1980, te ulazi na ljestvicu u Britaniji na mjesto 3. Album je u Americi dobio gold status. Kasnije bend svira u Donningtonu na Monsters of Rock festivalu. Na kraju 1980. bend odlazi na otok Ibiza da snimi svoj sljedeći album. Album Point of Entry izlazi u proljeće 1981. i ima različite omotnice u Britaniji i Americi. Ovaj album najviše ide prema progresive rocku, pa je to mnoge razočaralo. Ali još uvijek to je jedan od njihovih najuspješnijih albuma. Svjetska turneja počinje u februaru, a traje sve do novembra. Tokom kratkog ljetnog prekida bend nastavlja snimati pjesme za novi album. Kako je skoro cijela 1981. provedena na cesti, bend je ugrabio nekoliko mjeseci, te ponovno kreće na Ibizu da snimi novi album. Snimanje je završeno u Miamiju, a album Screaming for Vegance napokon izlazi u ljeto 1982. Bend kreće na devetomjesečnu turneju, od koje je 6 mjeseci provedeno u Americi. Turneja je počela 26. avgusta 1982. u Betlehemu, Pennsylvania. Težak posao se nagrađuje. Tako je ovaj album dobio platinasti tiraž i bend dobija mjesto koje je i zaslužio. Turneja je završila u proljeće 1983. Bend uzima nekoliko mjeseci slobodno kako bi mogao napisti nove pjesme za sljedeći album. Na Memorial Day festivalu bend nastupa pred 300 000 ljudi. Za ugovore benda se sada brine Bill Curbishley, a prodecent je Tom Allom.Sljedeći album izlazi 1984. a nazvan je Defenders of Faith. Bend nije dobio mnogo potpore od kritika i fanova ovim albumom, pa kreće na turneju sa Motley Cruom i Rattom, koji su imali uzore Prieste. Nakon što je zavrąio snimanje novog albuma u decembru, bend nastupa na heavy metal festivalu u Dortmundu, Njemačka. Nakon toga snimljen je spot za pjesmu Freewheel Burning u Londonu. Bend je u Evropi jar je izašao album. Nova turneja počinje na Nijagarinim vodopadima 16. marta. Turneja završava u Japanu u oktobru, a onda bend odlazi u Španiju na pisanje pjesama za novi album. 1985. je bila tiha godina za bend jer nije bilo novog albuma niti turneje. Bend je bio u studiu od februara do kraja proljeća, te je na albumu dodao neke nove efekte koji se na prošlim nisu pojavljivali.
1986. u martu izlazi novi album nazvan Turbo. Iako nije album popularan kao Screaming for Vengance, dobjva promjenjive kritike kao i album Point of Entry. Stariji fanovi su se rastužili kad su čuli da sviraju s nekim elektronskim efektima i sintisajzerima. Bend je dobio nove fanove, kako je ovaj album imao zvuk baš za metal osamdesetih. Album je dosegao 33 mjesto u Engleskoj i ostao samo 4 sedmice na ljestvici. U maju bend kreće na svjetsku turneju Turbo - Fuel for Life, posjećujući skoro sve države osim Britanije. Halford je postao ekscentričan pa je cijelu Njemačku proputovao vlakom. Turneja Fuel For Life zabilježena je na dvostrukom live albumu Priest...Live te na videu s istim nazivom. Album je došao na 47 mjesto u Britaniji, valjda zbog toga je bend nije tamo došao još od 1984, pa je publika zaboravila na njih, a okretala se sve više speed i thrash metalu. Kako su obradili klasiku Johny B Good za istoimeni film, britanska publika ih počinje ponovno slušati. Novi album je izašao 1988. Ram it Down je zasjeo na 24 mjesto u Britaniji i uključivao je Britaniju na turnejama. Nakon što je završena još jedna američka i britanska turneja, bubnjar Dave Holland, odlazi iz benda zbog problema u porodici. U međuvremenu u Los Angelesu se raspada grupa Racer X a iz nje dolazi u Prieste Scott Travis.Sljedeća decenija je počela, a Priest je počeo uvježbavanja novih pjesama sa novim bubnjarem za novi album. Cijeli album su pripremili u Španiji, a onda kad su sve uvježbali krenuli su u Holandiju da ga snime. Painkiller je trebao biti izdan još u ranoj 1990. ali je zbog nekih problema ostavljen za kasnije. Roditelji dva Priestova fana, James Vancea i Raymond Belknapa optužili su bend zbog samoubistava njihove djece. Oni su govorili da je poruka pjesme Better by You Better Than Me sa albuma Stained Class, da djeca trebaju počiniti suicid. Zbog toga su se Priesti morali suočiti na sudu s njima i otkazati svoju planiranu evropsku turneju. Roditelji su tužili bend za odštetu od 6.2 miliona dolara. Na kraju pobijedili su Priesti jer se ispostavilo da su dva mladića bila u depresivnom društvu, te da su obojica uzimali droge. Album Painkiller je izdan u septembru 1990. a bend je otišao na američku turneju iste godine u oktobru. Painkiller turneja premješta se na Evropu, a 1991. bend nastupa na festivalu Rock in Rio 2 gdje su pokazali da još uvijek mogu zapaliti publiku.
1992. je bila jedna od najgorih godina za bend. Vođa i pjevač benda Rob Halford objavljuje da više ne želi raditi sa bendom, te time šokira svoje fanove i svoj bend. Sa sobom vodi i bubnjara Scott Travisa. Halford osniva bend Fight. Grupa Fight 1993. izdaje album War of Worlds, a Priest izdaje kompilaciju Metal Works. Počinju kružiti glasine da će se bend raspasti. 1995. bend počinje objavljivati članke u magazinima za novog pjevača. Odgovor je ogroman: na hiljade pisama iz cijelog svijeta zanima se za zamijenu Halforda. Nakon ąto je bend sve preslušao, odabrano je 30 kandidata. Glenn i K.K počinju pisati pjesme za novi album. Scott Travis se vraća u Priest kada se grupa Fight raspala. Jednog dana u martu 1996. Scott Travis donosi kasetu u studio. Puste je, a onda su svi zapanjeni. Čovjek kojeg slušaju je Tim Owens, 28. godina star čovjek iz Ohia, dobiva posao kao pjevač u grupi Judas Priest. Bend počinje snimati novi album Jugulator. Glenn počinje snimati svoj samostalni album. 1997. izlazi Baptism of Fire, solo projekt Glenna te dobiva dobre kritike. Album Jugulator je planiran za maj, ali zbog usavršavanja ostavljen je za oktobar. Sedam godina ćutnje benda je razbijeno. Nakon njega 1998. izlazi nova kompilacija nazvana Meltdown. Album sadrži dva diska te sve hitove iz prijašnjih godina. 1999. bend kreće na sljedeću svjetsku turneju, a onda ide u studijo snimati novi album Demolition. Album izlazi 2001 godine. Zadnji album sa starom postavom je izašao 2003. a zove se Live in London. Album sadrži dva diska i uključuje sve hitove. Prije sedam dana došla je nova vijest koja je razveselila sve fanova Judas Priesta. Rob Halford vraća se u bend. 2004. godine bend kreće na novu svjetsku turneju, a iste godine trebao i izaći novi album...

DEF LEPPARD

Def Leppard su dugo godina bili hard rock bend 80-tih. Bilo je dosta bendova koji su postigli veći uspjeh od ovog peteročlanog benda iz Sheffielda, ali samo su neki uspjeli tako dobro uhvatiti duh tog vremena. Bend je nastao krajem 70-tih kao dio new wavea britanskog heavy metala iako se u njihovoj glazbi više osjećao utjecaj glam-rocka i metala s početka 70-tih. Njihov zvuk parirao je zvuku T.Rexa, Mott the Hooplea, Queena i Led Zeppelina. Korijeni Def Lepparda leže u bendu iz Sheffielda kojeg su 1977. osnovali Rick Savage (bas) i Pete Willis (gitara). Nekoliko mjeseci kasnije pridružio im se pjevač Joe Elliott, fanatični sljedbenik Mott the Hoople i T.Rex i tada je bend promijenio ime u Deaf Leopard. Još su malo dotjerali ime benda (u Def Leppard) i počeli svirati po pubovima u Sheffieldu. Bendu se u sljedećih godinu dana pridružio gitarist Steve Clark i novi bubnjar. Debi EP "Getcha Rocks Off" objavili su 1978. za vlastitu etiketu Bludgeon Riffola. Iako su članovi benda još bili tinejdžeri EP je postigao veliki uspjeh i često se mogao čuti na BBC-u. Nakon tog izdanja bendu se pridružio stalni bubnjar Rick Allen i Def Leppards su uskoro postali česta tema u britanskom glazbenom tisku. Uskoro su potpisali ugovor s menadžerom AC/DC Petterom Menschom koji im je osigurao ugovor s etiketom Mercury. Prvi veliki album "On Through the Night" koji je postao trenutni hit objavili su 1980. Album je u Americi dospio na 51. mjesto top ljestvice. Sljedećih su godina neprekidno svirali na turnejama, uključujući i nastupe s Ozzyjem Osbourneom, Sammyjem Hagarom i Judas Priest. Njihov sljedeći album "High N'Dry" uslijedio je 1981. i dostigao platinastu nakladu zahvaljujući pjesmi "Bringin' on the Heartbreak" koja se često puštala na MTV-u. Nakon što su 1983. snimili album "Phyromania" s producentom Muttom Langeom, gitarist Pete Willis dobio je izgon iz benda zbog problema s alkoholom. Zamijenio ga je bivši gitarist benda Girl Phil Collen. "Pyromania" je postao ogroman hit prvenstveno zahvaljujući MTV-u, na kojem su se neprestano mogle čuti pjesme "Photograph" i "Rock of Ages". Uz prodanih 10 milijuna primjeraka ovog albuma Def Leppard postali su jedan od najpopularnijih bendova na svijetu. Nakon velike svjetske turneje bend je ušao u studio kako bi snimio sljedeći album, ali producent Lange nije mogao surađivati s njima na ovom albumu pa su angažirali producenta Jima Steinmana (producirao album "Bat Out of Hell" Meat Loafa). Suradnja nije uspjela pa su se obratili Nigelu Greenu, bivšem tehničaru. Nakon što su snimali mjesec dana Rick Allen je u automobilskoj nesreći na staru godinu izgubio ruku. Radi komplikacija morao je amputirati ruku. Bez bubnjara budućnost benda nije bila nikakva, pa je tako u proljeće 1985. Allen počeo učiti svirati na električnom instrumentu. Uskoro su nastavili snimanje, a onda im se nakon nekoliko mjeseci pridružio Lange koji je preslušao snimljeni materijal i ocijenio ga lošim. Krenuli su snimati ispočetka. Snimanje su nastali tijekom 1986., a tog je ljeta bend nastupio na turneji European Monsters of Rock. Početkom 1987. završili su snimanje četvrtog albuma nazvanog "Hysteria" koji je objavljen tog proljeća. Kritika je bila ravnodušna smatrajući da su metal glazbu zamijenili sladunjavim popom. Prvi singl "Women" nije imao uspjeha, ali je zato drugi singl "Animal" dospio na britansku Top 40 ljestvicu i što je važnije, uslijedili su Top 20 singlovi u Americi "Hysteria", "Pour Some Sugar On Me", "Love Bites", "Armageddon It" i "Rocket". Bend je pune dvije godine ubirao plodove slave albuma "Hysteria". U te dvije godine Def Leppards bili su neizbježni-postali su kraljevi metala kojeg su svirali srednjoškolci, dominirali su top listama i na MTV-u, a tinejdžeri i bendovi su oponašali njihove frizure i stil odijevanja pa čak i kada su se 1988. pojavili Guns N'Roses. Bio je to vrhunac njihove slave. Početkom 90-tih započeli su snimanje novog materijala, a za vrijeme snimanja Steve Clark je umro od overdosea. Steve je još na prethodnom albumu imao problema s alkoholom i drogom tako da je Collen morao odsvirati većinu glavne gitare. Nakon njegove smrti Def Leppards su završili snimanje albuma kao četveročlani bend. U proljeće 1992. izašao je njihov album "Adrenalize" kojeg su dočekale podijeljene kritike. Unatoč tome što se album pojavio na prvom mjestu top ljestvice i što je imao nekoliko hitova ("Let's Get Rocked", "Have You Ever Needed Someone So Bad" i "Make Love Like a Man") doživio je komercijalni neuspjeh u usporedbi s prethodna dva albuma. Nakon izlaska albuma bendu se pridružila bivša gitaristica benda Whitesnake Vivian Campbell. 1993. Def Leppard su objavili zbirku rijetkih snimaka "Retro Active" na kojem se našao i novi singl "Miss You in a Heartbeat" koji se našao pri dnu Top 40 ljestvice. Dvije godine kasnije bend je objavio "greatest hits" "Vault" pripremajući se za šesti album "Slang" koji se pojavio u proljeće 1996. Album je dočekan ravnodušno što je samo potvrdilo da su njihova najbolja vremena iza njih. U lipnju 1999. Def Leppard su objavili album "Euphoria".

GUNS N` ROSES

Osnivači jednog od najkontroverznijih heavy rock bendova kasnih 80-tih bili su Axl Rose (anagram od Oral Sex), pravim imenom William Bailey, rođen 6. veljače 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD, i Izzy Stradlin, pravim imenom Jeffrey Isbell, rođen 8. travnja 1962. u Lafayettu u Indiani, SAD. Pjevač Rose započeo je pjevati u dobi od pet godina u crkvenom zboru. Gitaristu Stradlina upoznao je 1984. u Los Angelesu. Sa 17 godina promijenio je ime u Rose kada je saznao tko je bio njegov pravi otac. Axl dolazi od naziva benda s kojim je svirao u Indiani. Njih su dvojica zajedno s gitaristom Traciiem Guns i bubnjarem Robom Gardnerom osnovali bend kojeg su isprva nazvali Rose, a potom Hollywood Rose and L.A. Guns. Ubrzo nakon toga bend su napustili Guns i Gardner, a zamijenili su ih bivši članovi mjesnog benda Road Crew bubnjar Steven Adler (rođen 22. siječnja 1965. u Clevelendu, Ohio, SAD) i gitarist Slash (pravim imenom Saul Hudson, rođen 23. srpnja 1965. u Stoke-On-Trentu, Staffordshire, Engleska). Oni su zajedno s basistom Duffom McKagenom (pravim imenom Michael McKagen, rođen 5. veljače 1954. u Seattleu, Washington, SAD; bivši član bendova Fartz, Fastbacks, Ten Minute Warning i još oko 30 drugih bendova) bili članovi preimenovanog benda Guns 'n Roses. Poslije US Hell turneje 1985. Guns 'n Roses objavili su EP live "Like A Suicide" za nezavisnu etiketu Uzi/Suicide. Ovo izdanje privuklo je kritičare i diskografske kompanije, tako da je 1986. bend potpisao ugovor s etiketom Geffen Records koja je objavila reizdanje EP slijedeće godine. Tijekom 1987. intenzivno su svirali na turnejama, iako je njihova sklonost samouništenju došla do izražaja kada je Fred Coury iz benda Cindarella privremeno zamijenio Adlera, nakon što je ovaj u tučnjavi slomio ruku. U veljači 1988. dolazi do prvog unutarnjeg raskola, kada je Rose izbačen iz benda, a potom, za tri dana, primljen natrag. Njihov debi album "Appetite for Destruction" producirao je Mike Clint, a prodan je širom svijeta u više od 20 milijuna primjeraka. Godinu dana nakon objavljivanja dospio je u Americi na prvo mjesto. Pjesma "Welcome to the Jungle" bila je soundtrack za film Clinta Eastwooda "Dead Pool" i dospjela je na Top 30 ljestvicu u Velikoj Britaniji. Redoviti live nastupi u Europi i Americi bili su kontroverzni, posebno kada su 1988. dva obožavatelja umrla u gužvi koja je nastala na koncertu Monsters Of Rock u Doningtonu u Engleskoj. 1989. objavljen je album "Lies" s osam pjesama i postao je veliki hit s obje strane Atlantika, jednako kao i singlovi "Sweet Child O'Mine" (pjesma o Roseovoj ženi Erin Everly, kćeri Dona Everlyja) i "Paradise City' and Patience". Međutim, Roseovi stihovi za pjesmu "One In a Million" bili su jako kritizirani zbog homofobije. Iako su se Guns 'n Roses pojavili na Farm Aid IV dobrotvornom koncertu, njihovu su karijeru pratili incidenti s drogom, pijanstvom i ometanjem javnog reda i mira. U to vrijeme zbog svojih ispada izgledali su kao karikatura superbenda iz 60-tih s novinskim naslovima poput onoga o Stradlinovom mokrenju u avionu, Slashovom i McKaganovom psovanju uživo na TV-u dok su primali nagrade na American Music Awards i Roseovim prekidima s Everly. U rujnu 1990. Adlera je zamijenio Matt Sorum iz Culta (rođen 19. studenog 1960. u Mission Viejo, Kalifornija, SAD). Gunsima se pridružio Dizzy Reed (Darren Reed) na klavijaturama 1991. prije odlaska na svjetsku turneju na kojoj su svojim uzbudljivim i nepredvidljivim nastupima izazivali usporedbe s Rolling Stonesima u njihovim najboljim danima. U rujnu su objavili dva albuma «Use Your Illusion I and II» koji je bio prilično popraćen u medijima. Tim albumima prethodila je obrada «Knockin' On Heaven's Door» Boba Dylana koja je bila na soundtracku «Days of Thunder». Uslijedili su hit singlovi «You Could Be Mine» (korištena u filmu «Terminator II») i «Don't Cry». Illusion I i II zauzeli su prva dva mjesta na Billboardovoj top ljestvici albuma što je prvi takav slučaj od 1974. kada je to zadnji put uspjelo Jimu Croceu. Pritisak je bio prevelik za Izzyja Stradlina pa je krajem 1991. napustio bend i osnovao Ju Ju Hounds. Zamijenio ga je Gilby Clarke (bivši član benda Kill For Thrills). U međuvremenu, Slashova reputacija koja je sve više rasla, donijela mu je gostovanja na snimkama Michaela Jacksona i Dylana. Također je sudjelovao na albumima snimljenima u čast Muddy Watersa i Les Paula, a posljedica je bila osnivanje njegovog vlastitog benda Slash's Snakepit. Pojavljivanje Guns N' Rosesa 1992. na Fredy Mercury AIDS Benefit koncertu ubrzalo je reizdanje «Knockin' On Heaven's Door» i dok su Dylanovi fanovi gunđali u nevjerici, obožavatelji Guns N' Rosesa zadovoljno su promatrali svoje heroje kako se penju na top ljestvicama ubrzo nakon objavljivanja reizdanja. Njihova oba albuma su ostala na američkim top ljestvicama i dostigla su tiražu od 4 milijuna primjeraka, a do kraja 1993. nije se pojavio novi materijal. Konačno se pojavio «The Spaghetti Incident», hvaljena zbirka obrada na punk osnovici, koja je bila zamijećena i zato što je napunila džepove davno zaboravljenih zvijezda (UK Subs, Nazareth, Misfits, Fear itd.) i zato što se na njoj našla pjesma koju je napisao masovni ubojica Charles Manson. Istovremeno je Duff MyKagan objavio svoj debi solo album. Glasine o nesređenoj situaciji u bendu nastavile su se, a krajem 1994. bend je napustio Gilby Clarke. Zamijenio ga je Paul Huge, bivši Roseov sustanar iz Indiane. Hugeovo prvo snimanje s bendom bila je obrada pjesme Rolling Stonesa «Sympathy for the Devil» za snimanje soundtracka za film «Interview With The Vampire». Ipak, Huge je samo kratko ostao u bendu, kao i njegova zamjena Zakk Wylde (bivši član Ozzy Osbourne) koji nije s bendom snimio niti jednu notu prije nego se nepomirljivo posvađao s Roseom. U svibnju 1995. Izzy Stradlin je ponovno svirao drugu gitaru ali Rose i Slash su se ponovno svađali sve do kraja godine tako da nije snimljen novi album. U međuvremenu su se Sorum i McKagan udružili s gitaristom Steveom Jonesom i osnovali su novi bend Neurotic Outsiders. Slash je potvrdio Roseov odlazak iz benda u studenom 1996. U veljači 1997. Rose je navodno kupio prava na ime Guns N' Roses. Kasnije te iste godine to se naizgled potvrdilo dolaskom u bend Robina Fincka (bivši član Nine Inch Nails) koji je zamijenio Slasha.

EMPEROR

Bijahu jednom davno (preciznije, prije 12 godina) dva mlada i nadobudna Norvezanina iz grada Telemarka koji su se htjeli baviti glazbom. I to ne bilo kakvom glazbom, nego black metalom. Godine 1990. kada krece nasa prica vezana uz ovaj veliki black metal band, kontroverzna skandinavska black metal scena tek se pocela razvijati i Emperor je, htio to ili ne, postao aktivni dio nje ali prvenstveno u glazbenom smislu.
Kao sto to prilici black metal muzicarima, spomenuti dvojac nije upotrebljavao svoja prava imena, nego pseudonime. Jedan od njih uzeo je pseudonim Ihsahn (gradjansko ime Vegard Tveitan), a drugi Samoth (Tomas Haugen). Prvi band u kojem je dvojac djelovao, a koji je vrijedan spomena je grupa Thou Shalt Suffer. Ihsahn je pjevao, svirao gitaru i klavijature, Samoth je takodjer svirao gitaru, a sudjelovali su jos Ildjarn na bassu i Thorbjorn (kasnije vlasnik poznatog studija) koji je sjedio za bubnjevima. Grupa je svirala black/death metal te je kao svoj prvi znak postojanja izdala demo pod nazivom "Into the woods of Belial" 1990. godine. Demo privlaci pozornost male meksicke izdavacke kuce Distorted Harmony Records (koja vise ne postoji) za koju bend izdaje slijedece godine 7'' EP "Open the mysteries of your creation" limitiran na 1100 komada.
Jos uvijek se nalazimo u 1991. godini, kada na ljeto Samoth dolazi na ideju osnivanja jos jednog banda pod snaznim utjecajem kultnih postava Celtic Frost i Bathory. Ihsahnu se dopala ideja i njih dvojica zajedno pisu dvije pjesme. Samoth prelazi na bubnjeve. Medjutim, postava se trebala kompletirati sto je i ostvareno dolaskom bassiste Mortiisa (Haavard Elefsen) kojem su se svidjele pjesme. Jos je samo ime nedostajalo. To je rijeseno uzimanjem rijeci 'Emperor' iz Celtic Frostova albuma "The Emperor's return". Osnovan je Emperor. Prvi korak u promoviranju grupe bilo je snimanje dema. U proljece 1992. izlazi prva i jedina demo snimka Emperora pod nazivom "Wrath of the tyrant" koja se do dan danas vodi kao legendarna. Kao i vecina tadasnjih perspektivnih black metal bandova, i Emperor je zaokupio paznju diskografske kuce Deathlike Silence Productions, inace u vlasnistvu Euronymousa (Oystein Aarseth), gitariste i glave kultnog norveskog BM banda Mayhem, vlasnika malog glazbenog shopa Helvette i ideoloskog predvodnika kontroverzne teroristicke organizacije Crni krug. Buduci da se Samoth htio koncentrirati na svoj glavni instrument, gitaru, grupa trazi bubnjara i pronalazi ga u Faustu (Bard G. Eithun) koji dolazi iz grupe Stigma Diabolicum. Samoth prelazi na ritam gitaru.
Pred kraj 1992. godine, Emperor snima cetiri nove pjesme. Zajedno sa jos jednom mladom nadom norveskog black metala, grupom Enslaved, 1993. preko engleske kuce Candlelight Records izlazi Emperor/Enslaved split CD pod nazivom "Hordane's land". Odmah nakon izlaska mini albuma, Mortiis napusta band zbog nesuglasica s Faustom, seli se u Svedsku te zapocinje solo karijeru. 1993. godine band po prvi puta kao profesionalan band pocinje odrzavati koncerte. Prva (koliko je meni poznato) cetiri koncerta odrzana su sa dotada samo u undergroundu poznatom grupom Cradle of Filth. Iste godine grupa pocinje raditi na svom prvom dugosvirajucem albumu. Buduci da je band bio nezadovoljan radom Deathlike Silence kuce, Emperor donosi odluku ostati pod Candlelight Recordsom za koji izdaje svoj prvi album. Bas negdje u vrijeme kada je grupa zavrsavala miksanje albuma u Grieghallen studiju, ubijen je Euronymous od strane Varga Vikernesa, inace jedinog clana grupe Burzum, te Deathlike Silence prestaje postojati. Ti dogadjaji su na drugim mjestima detaljnije opisani.
Dakle, 1994. izlazi prvi Emperorov album nazvan "In the nightside eclipse" (sa Tchortom (Terje Vik Shei) na bassu) kojim postaju doslovno kultno popularni, i to vec prvim albumom. Stvara se baza lojalnih fanova koja slavi ovo istinsko black metal remek-djelo. Samo kao usputna informacija, ugledni njemacki metal casopis RockHard uvrstio je ovaj album u svoju listu 300 najboljih metal albuma ikada. U medjuvremenu, Samoth osniva vlastitu malu diskografsku kucu Nocturnal Art Productions preko koje Emperor iste godine izdaje 7'' EP "As the shadows rise", par pjesama koje su nastale u istom razdoblju kada su snimane pjesme za Emperor/Enslaved split album. Osim u svom maticnom bandu, Samoth je bio aktivan kao session clan i u drugim bandovima: za spomenutu 'grupu' Burzum snima bass dionice na mini albumu "Aske", kao i za Gorgorothov album "Pentagram" (1994), Satyriconov album "The shadowthrone" (1994), dok za grupu Arcturus svira gitaru na mini albumu "Constellation" (1995).
1995. godine Samoth pokrece side projekt pod imenom Zyklon-B preko kojeg otkriva svoj veliki afinitet prema death metalu. Uz Samotha na gitari, na klavijaturama prasi Ihsahn, na bubnjevima sjedi jos jedna black metal zvijezda Frost (iz Satyricona) dok glasnice dere Aldrahn (Dodheimsgard). Jedini tonski zapis ove cetvorke agresivnog imagea je mini album "Blood must be shed" (tri pjesme, 11 minuta) koji izlazi iste godine preko Malicious Recordsa. Dok smo u '95.-toj, spomenimo da je Ihsahn otpjevao par vokalnih linija na Ildjarn albumu "Det frysende nordariket" i odsvirao klavijature na Wongravenovu albumu "Fjelltrtonen".
Medjutim, problemi pocinju muciti Emperor. 1993. je bila godina u kojoj je tzv. black metal mafija bila najaktivnija i Samoth u jednoj akciji pali staru drvenu crkvu. 1995. Samoth je pritvoren i osudjen na 16 mjeseci zatvora. Da stvari budu jos gore, Faust ubija homoseksualca koji mu se nabacivao iza olimpijskog stadiona u Lillehammeru, te je za to djelo osudjen na 14 godina zatvora, kaznu koju sluzi do danas. Niti Tchort nije prosao puno bolje, te zavrsava u zatvoru na 6 mjeseci. Ihsahn je, dakle, ostao jedini clan Emperora na slobodi, pise novu glazbu i tekstove i baca se u potragu za novim glazbenicima...jedno vrijeme za bubnjevima je sjedio cak i Hellhammer iz grupe Mayhem, ali to se nije uklapalo kao niti sve druge opcije. Slijedi veliko zatisje u povijesti banda.....
Stvari se pomicu s mrtve tocke tek nakon sto je Samoth pusten na slobodu. Tchort je davno otisao iz banda (danas je aktivan u grupama Blood Red Throne i Green Carnation) i zamijenjen je Alverom (Jonas Alver) iz banda Dodheimsgard. Kao najvaznija prinova ubraja se Trym (Trym Torson) koji napusta svoj maticni band Enslaved i pridruzuje se Emperorima. 14.2.1997. napokon izlazi novi znak zivota u obliku "Reverence" EPa koji je osim dvije nove pjesme sadrzavao i efektan spot za pjesmu "The loss and curse of reverence". Iste godine izlazi i drugi sluzbeni album pod nazivom "Anthems to the welkin at dusk". Jednako kao sto je prvi album postavio nove granice black metala, tako i drugi album otvara potpuno nove poglede na black metal. I novinari i fanovi obozavaju ovaj album koji je u mnogim casopisima proglasen albumom godine. Neponovljivo remek-djelo. Buduci da band nije bio na turneji od 1993. godine, 1997. radi cak dvije manje turneje i to prvu sa Limbonic Artom i Aeternusom, a drugu sa Bal-Sagothom i Nocturnal Breedom. Kao session klavijaturista nastupa Charmand Grimloch iz grupe Tartaros. Iste godine (1997) Nocturnal Art Productions izdaje Thou Shalt Suffer izdanje naslovljeno jednako kao demo "Into the woods of Belial" (12 pjesama, 50 minuta trajanja), te sadrzi sve pjesme sa demo snimke, sve stvari sa spomenutog 7 incnog EPa i jos 4 nove pjesme.
1998. u Emperorovu kampu bilo je poprilicno mirno dok bi se kao jedina donekle relevantna cinjenica moglo spomenuti ponovno izdavanje prva dva albuma od strane Candlelight Recordsa sa novim coverom i dodatnim pjesmama. Tako su npr. na "In the nightside eclipse" slijepljene dvije Emperorove obrade grupa Mercyful Fate (pjesma "Gypsy" sa legendarnog "Don't break the oath albuma") i Bathory ("A fine day to die"). Alver iz osobnih razloga napusta grupu koja po tko zna koji puta ostaje bez bassiste. Tijekom godina grupa svira jos pokoju obradu: fenomenalni cover Darkthroneove "Cromlech" i obradu Mayhemove pjesme "Freezing moon".
Zato je '99. bila puna novih izdanja. Krenimo redom: preko Moonfog productions izlazi "Emperor vs. Thorns" izdanje. Inace, to izdanje ne sadrzi novi materijal nego je vrsta eksperimenta gdje Emperor svira par pjesama grupe Thorns, dok Thorns svira par pjesama grupe Emperor. Interesantna stvarcica. Krajnje je vrijeme da spomenemo jos jednu Ihsahnovu grupu na kojoj aktivno radi a naziva se Peccatum. Naime, za mikrofonom je Ihsahnova zena Ihriel, dok je kao treci clan ukljucen njen brat Lord Pz (iz grupe Source of Tide). Ihsahn je, osim sto svira u grupi sve instrumente, zasluzan i za cjelokupnu glazbu koja nema nikakve veze sa Emperorom, nego vise granici sa klasicnom glazbom i avangardom (sva tri clana Peccatuma su skolovani pjevaci). Njihov debi izlazi '99. pod nazivom "Strangling from within", takodjer za Candlelight Records. I, naravno, tu je treci Emperorov album naslovljen "IX Equilibrium". Na ovome albumu su se lomila koplja. Da, to je jos uvijek black metal, ali on uzima toliko elegantan i profinjen oblik da bi se komotno mogao zvati progresivni black metal. Ovim albumom Emperor zasigurno gubi odredjenu grupu odanih fanova, ali oni koji su ih pratili i dalje, postaju im zauvijek odani. Ugurale su se tu jos i dvije turneje: standardna No Mercy turneja kroz Europu na kojoj je uz Emperor nastupao Morbid Angel, Impaled Nazarene, The Crown, Limbonic Art i Peccatum, ali i Kings of Terror US tour sa postavama Borknagar, Witchery, Peccatum i Divine Empire. Bass je za vrijeme turneje u ruke uzeo do tada nepoznati glazbenik pod pseudonimom Tyr.
Buduci da je turneja bila fenomenalno uspjesna, band odlucuje izdati svoj jedini sluzbeni live album naslovljen "Emperial live ceremony", inace koncert koji je snimljen 14.4.1999. u londonskom klubu Astoria, koji takodjer izlazi u VHS, te nesto kasnije DVD obliku. Medjutim, Ihsahn nije zaboravio svoje korijene. Preciznije, 2000. godine izdaje drugi album grupe Thou Shalt Suffer "Somnium" koja se u medjuvremenu svela samo na Ihsahna. Oni koji su ocekivali black/death metal u stilu ranijih izdanja bili su debelo iznenadjeni kada su shvatili da se ovdje o klasicnoj glazbi odsviranoj na klavijaturama. Iste godine genijalac Ihsahn izdaje jos dva izdanja za Peccatum: mini album "Oh my regrets" i drugi full-length album "Amor fati", inace snimljenih u njegovu vlastitu studiju. Niti Samoth i Trym ne miruju, nego vec od '98. rade na novim materijalima za Samothovu novu grupu koja bi imala nesto agresivniji glazbeni pristup, te je 2000. sluzbeno osnovan grupa Zyklon sa clanovima grupe Myrkskog na ostalim instrumentima. Po prvi puta pocinju kruziti glasine o raspadu banda koje nisu potvrdjene.
Blizimo se polako kraju povijesti grupe Emperor...2001. godine izlazi prvijenac grupe Zyklon "World ov worms". Buduci da postoji velika slicnost izmedju naziva Zyklon i Zyklon-B, mnogi su pomislili da je Zyklon nastavak legendarne postave iz 1995. Medjutim, Samoth (koji se pocinje nazivati Zamoth, (strava razlika!)) nijece povezanost ta dva banda jer: prvo, glazba nije vise toliko death, nego prije agresivni black/death metal i drugo, na djelu je potpuno nova postava: Samoth ostaje na gitari, majstor svog instrumenta Trym na bubnjevima, te Daemon (ne onaj Daemon sa Cmar-neta! ha ha) na vokalima iz Limbonic Arta i Destruchtor iz Myrkskoga takodjer na gitari. Interesantno je da je za album tekstove napisao Faust, koji u ovo vrijeme jos uvijek lezi u zatvoru.
Ihsahn i sluzbeno objavljuje da ce slijedeci, cetvrti po redu album Emperora biti ujedno i zadnji u njihovoj ostavstini. Kao razloge navodi cinjenicu da je band postigao sve sto se moglo postici u black metalu i da su dosegnuli svoje granice. Ihsahn pise sve tekstove i glazbu za novi album naslovljen "Prometheus - the discipline of fire & demise" i sklapa ga u svom studiju. Rezultat je jos jednom iznad svih ocekivanja - jako kompleksan album koji na trenutka sadrzi feeling njihova, za neke nikad prezaljenog, debija. Definitivno jedan od najboljih albuma koji sam ikada cuo u svom zivotu i jos uvijek ne znam zasto mu nisam dao desetku. Oprostajne turneje nema. Ihsahn se u potpunosti okrece grupi Peccatum, a Samoth i Trym Zyklonu (s kojim su vec bili na turneji sa Morbid Angelom). Zadnja informacija vezana uz band je da je Ihsahn gost vokal na novom Arcturus albumu "The sham mirrors". I sam Ihsahn je rekao: "Najsladje je odustati dok si na vrhu". To u potpunosti stoji, ali nadam se da to nisu zadnje rijeci za mene najboljeg black metal banda ikada bez kojega black metal ne bi dosegnuo status kakav danas ima........

GAMMA RAY

Da li ste se ikad zapitali na sto bi licio danas, ako bi uopce postojao, power metal da nije bilo lika i djela individue poznate pod imenom Kai Hansen? Kai je svoju karijeru zapoceo u bandu Gentry, kojeg je osnovao sa Piet Sielckom 1978. Band postoji koje dvije godine, nakon cega se iz njega radja band Second Hell/Iron Fist u kojemu se vec naziru poceci kasnije legendarnog banda Helloween. Piet Sielck uskoro odlazi iz banda i osniva novi band, Iron Savior, kojemu ce se kasnije Kai Hansen pridruziti kao side projektu. U bandu su vec bili prisutni Ingo Schwichtenberg i Markus Grosskopf, a ubrzo im se pridruzuje guitarist Michael Weikath. I tako se radja novi band - Helloween. Upravo Kai Hansen donosi slavu Helloweenu svojim pjesmama ("I want out", "Future world", "Save us", "Halloween"...). Nakon cetiri godine, zbog mnogih nesuglasica sa Michael Weikathom i zbog lose atmosfere u bandu Kai odlazi u solo karijeru.
Prvi projekt je bio sa pjevacem Ralphom Scheepersom, ali posto je snimanje proslo vrlo glatko i u dobroj atmosferi, Kai odlucuje, umjesto solo karijere, osnovati novi band pod nazivom Gamma Ray. I tako album "Heading For Tomorrow", izdan 1990., postaje zvanicno prvi album jos jednog novog banda Gamma Ray. S njim su postigli velik uspjeh u Njemackoj i naravno, u Zemlji izlazeceg sunca, Japanu. Na albumu Kai je nastavio stvarati brzi i melodicni power metal, muziku koja je proslavila Helloweene, dok su oni krenuli drugim smjerom s albumima "Chameleon" i "Pink bubbles go ape". Ubrzo po zavrsetku snimanja prvog albuma, Gamma Ray su morali malo odgoditi svoje pojavljivanje u power metal svijetu zbog odlaska bubnjara, Mathiasa Burchardta, koji je odlucio da mu je fakultet vazniji od banda. Uskoro su nasli novog bubnjara koji je bio nitko drugi nego Uli Kusch, donedavni bubnjar Helloweena. Sad je band bio napokon spreman, i to u slijedecoj postavi: Ralph Scheepers (vokal), Dirk Schlächter (gitara), Uwe Wessel (bass), Uli Kusch (bubnjevi), i naravno, mozak banda, Kai Hansen (gitara i vokal). S pocetkom turneje u prodavaonice je dosao i single "Heaven Can Wait", s ponovno nasnimljenom naslovnom stvari, jednom novom i tri stvari koje su ostale sa snimanja "Heading For Tomorrow". Turneja je prosla izvrsno i Gamma Ray su odlicno primljeni od publike, pogotovo u Japanu. Tako je vec 1991. izasla video kazeta "Heading For East", snimljena tokom koncerta u Tokyu.
Slijedeci album, "Sigh no more" snimaju iste godine. Stil se dosta razlikuje od prvog albuma, a tekstovi su jako depresivni jer su radjeni na temu Zaljevskog rata koji se istodobno odvijao. 1992. band napusta ritam sekcija (Uli i Uwe), a zamijenjeni su s dvojicom mladih glazbenika iz njemackog demo banda "Anesthesia". Usto, Gamma Ray pocinju graditi svoj studio, tako da slijedeci album pocinju snimati tek 1993. Kai ocito uci na greskama, posto "Sigh No More" nije bio bas dobro prihvacen, i albumom "Insanity & Genious", Gamma Ray se vraca na pravi power metal (u ono doba poznat kao melodic speed metal), a album svoju promociju dobija na "Melodic Metal Strikes Back" festivalima. Odrzana su cetiri koncerta pod tim nazivom, a snagu melodic metala predstavljaju Gamma Ray, Hellicon, Rage i Conception.
Cijeli nastup u Hamburgu se snima i Gamma Ray izdaje video "Lust for live", koji je izdan i na CD-u "The power of Metal" koji dijele s ostalim bandovima koji su nastupali na "Melodic Metal Strikes Back".
Taman uoci snimanja novog albuma, javljaju se novi problemi. Ralph Scheepers je izbacen iz banda. Sto se tice razloga izbacivanja, njih je bilo napretek. Ralph je zivio 500 milja od Hamburga i dolazio je na probe vikendom, a odbijao je preseliti se blize. U to vrijeme Rob Halford odlazi iz Judas Priesta, i Ralphova vjecna zelja da bude njihov pjevac je postala moguca, tako da nije bilo sigurno hoce li Ralph uopce nastaviti s pjevanjem u Gamma Ray ili ne. Ralph nije dobio mjesto vokala u Judas Priestu, ali je zato nakon izbacivanja iz Gamma Ray osnovao svoj band Primal Fear, u kojem, za divno cudo, radi muziku u Priest stilu.
Zbog tih komplikacija, slijedeci album je svijetlo dana ugledao tek 1995., pod nazivom "Land Of The Free", gdje se Kai vraca mikrofonu. Nisu svi bili odusevljeni tim potezom jer su svi culi "Walls Of Jericho" od Helloweena gdje je Kai imao glavnu ulogu za mikrofonom. Nakon izlaska albuma sve sumnje su bile uklonjene, i svi su se mogli uvjeriti u golemi i osvjezavajuci napredak Hansenovog vokala. Na albumu se pojavljuje i Michael Kiske pjevajuci na "Time to break free". Unatoc ponudama da ostane u Gamma Rayu, Kiske zeli imati solo karijeru, koja vise nema bas previse dodirnih tocaka sa heavy metalom.
Band uskoro odlazi na veliku europsku turneju, s koje se vracaju sa materijalom za novi live album, "Alive 95", koji stize u prodavaonice 1996-te. Krajem iste godine, Gamma Ray krece u Spanjolsku. Taman prije pocetka te turneje, Jan (bass) i Thomas (bubnjevi) odlucuju izaci iz banda. Thomas ipak ostaje odraditi Spanjolsku turneju, a na Janovo mjesto privremeno dolazi Henjo Richter, multitalentirani glazbenik koji je svirao klavijature u cover bandu Uriah Heepa, nazvanog po njihovoj stvari Easy Livin`. Takodjer, Dirk Schlachter preuzima bass gitaru. Nakon Spanjolske, Gamma Ray su prisiljeni potraziti novog bubnjara i gitaristu. Uskoro ga i nalaze u liku Daniel Zimmermanna, koji se pokazao kao najbolji, a bome i najbrzi bubnjar koji je svirao u Gamma Rayu.
Sto se tice gitarista, nije bilo problema u pronalazenju. Henjo Richter, nakon sto se je pokazao na Spanjolskoj turneji, i kad je prezentirao bandu dvije svoje stvari, pozicija gitariste mu je bila zagarantirana.
Tu pocinje drugi dio burne povijesti Gamma Raya, koji od tada i nije vise toliko buran, jer je band od tad ostao u istoj postavi i mogao se neometano posvetiti stvaranju muzike.
Slijedece 1996-te, Gamma Ray sudjeluje na oba "Tribute To Judas Priest" albuma sa dvije pjesme. Za taj tribute se bandu kratko vraca Ralph Scheepers i pomaze svojim halfordovskim vokalom u snimanju pjesme "Exciter". Usprkos odlicnoj suradnji Ralph se ne vraca u band i nastavlja s radom u Primal Fearu.
Snimanje slijedeceg albuma, petog po redu, zapocinje u ozujku 1997., i u svibnju izlazi EP "Valley Of The Kings", na kojemu se nalazi i jedna pjesma Iron Saviora. Odmah po zavrsetku snimanja albuma, band odlazi na prvu Juznoamericku turneju, gdje im se u pjevanju "Future World" na koncertu u Sao Paolu pridruzuje Andre Matos (Angra).
Novi album uskoro dolazi u prodavaonice pod nazivom "Somewhere Out In Space" (prvotno nazvan "Man, Martians & Machines"). Album je konceptualnog sadrzaja, inspiriran filmom "Odiseja 2001", i po mnogima drzan najboljim Gamma Ray albumom do danas. Takodjer, to je i najbrzi i najmelodicniji album koji su Gamma Ray napravili dotad. Album se prezentira europskom turnejom, na kojoj ih prate kao predgrupe Hammerfall i Jag Panzer. Takodjer, uskoro krece i turneja po Japanu, zemlji koja je postala nezaobilazna sto se tice metal koncerata. Taman prije turneje, zbog velike zainteresiranosti japanskih fanova, izlazi CD "Karaoke Show" koji sadrzi hitove bez vokala. Pobjednik karaoka koje su organizirali Japanci, je mogao otpjevati jednu stvar s Gamma Ray na tonskoj probi.
1998. u prodavaonice stize CD nazvan "Hansen Worx" i govori da je genij Kai Hansena vec dobro primjecen. Na albumu se nalaze Hansenovi hitovi koji su proslavili Helloween i Gamma Ray, a sadrzi i pjesme drugih bandova u kojima se Hansen pojavljivao kao gost.
Iste godine, posto Gamma Ray nisu imali neki burni raspored, i clanovi su imali vremena, Daniel Zimmermann odlucuje odmor iskoristiti za novi projekt. Kako je vec neko vrijeme svirao u cover bandovima s Chris Bayom, dosli su na ideju da osnuju autorski band. Ubrzo su skupili ostatak banda, i Freedom Call je postao novi obecavajuci band za power metal. Da i njihova muzika vrijedi, pokazuje i cinjenica da su upravo izdali svoj treci full length album.
Slijedeci album Gamma Raya je zavrsen 1999., i svjetlo dana je ugledao pod nazivom "Powerplant". Album je ponovno konceptualan, inspiriran je svemirom i zavrsetkom jednog tisucljeca, a i znakovito zavrsava pjesmom "Armageddon". Ovaj put za crtez na coveru je bio zasluzan nitko drugi nego Derek Riggs, koji se proslavio coverima za Iron Maiden i njihovom maskotom Eddijem. Na albumu se nalazi i obrada, ovaj put od nitijednog heavy metal banda, vec "It's a Sin" od Pet Shop Boysa. Naravno, power metal verzija, koja se odlicno uklopila u album.
Posto je prelazak u novo tisucljece prosao bez dolaska vanzemaljaca i bez armageddona, 2000.-te se Gamma Ray odlucuju za best of album. Umjesto da lupaju glavom koje stvari staviti na taj album, rijec daju fanovima glasanjem preko interneta. Best of albumi za bandove inace znace odmor, jos jedno izdanje ali bez ulaska u studio, ili sluze rijesavanju dugova prema diskografskoj kuci. Ali to ne vrijedi i za Gamma Ray. Momci odlaze u studio i radije nego da remasteriraju, ponovno snimaju sve pjesme prije "Somewhere Out In Space" albuma koje se pojavljuju na best of-u. Album se na kraju sastoji od dva CDa, gotovo CD i pol sacinjavaju ponovne snimke starih stvari, i daje mu se naziv "Blast From The Past". Svima koji nisu upoznati s radom Gamma Raya, toplo preporucam ovaj best of, jer daje jedan lijepi presjek rada ovog banda, od samih pocetaka do danas.
I evo nas polako pri kraju povijesti ovog velikog banda. Prosle godine (2001.) su izdali album "No World Order!" s kojime slijede vec tradiciju konceptualnih albuma, tako da na ovom albumu progovaraju o tajnom redu Illuminati (nesto kao masoni). Za pjesmu "Eagle" je snimljen i spot. I eto nas, od sada vec davne 1978.-me smo dosli u sadasnjost, gdje su se Gamma Ray nedavno vratili s turneje nazvane "The Skeletons In The Closet Tour 2002", i trenutno se spremaju za svoju prvu turneju po USA i Kanadi. Kako je vec podosta proslo od zadnjeg live albuma, u pripremi je novi koji ce se sastojati od dijelova koncerata iz Barcelone i Strasbourga sa "The Skeletons In The Closet Tour 2002". Tko je propustio ovu turneju, ako imaju dublji djep, imat ce ih prilike vidjeti na "Wacken Open Air 2003" festivalu, jer su vec potvrdjeni i svirati ce oko 90-tak minuta.

INTERVJU SA NOVINAROM ZIDA:
Kako to da ste odlučili upravo sada snimiti live album?

Pa, ideja o ovom live albumu rodila se iz "Skeletons" turneje. Prvo smo isplanirali tu turneju, a zatim, kada smo počeli sa probama, postalo nam je jasno da se radi o nečemu posebnom zbog svih tih starih pjesama koje već dugo nismo svirali uživo. Tada smo rekli - "Ovo je nešto što se neće ponoviti, nije baš da ćemo opet imati ovakvu set listu", a osim toga ova je postava na okupu već osam godina i nikada nismo snimili live album u tom sastavu, pa dakle, zašto ne bismo dokumentirali ovaj događaj, da nam ostane snimljen zauvijek.

Ako se ne varam, sve pjesme koje ste svirali na "Skeletons" turneji odabrali su vaši fanovi...

Napravili smo neke sitne izmjene u odnosu na ono što su fanovi tražili. Na primjer, "Lust For Life" je jedna od pjesama koje su bile izglasane, ali je cijeli bend bio protiv toga da je sviramo. Ni ja ne volim pjevati tu stvar, jer mislim da ne odgovara mom glasu. S obzirom da nitko nije bio presretan tom pjesmom, preskočili smo je, ha ha.

Čija je ideja bila da fanovi sastave set listu?

Pa, vrlo brzo smo se složili oko toga, jer na kraju krajeva, ta turneja je bila posvećena samo i isključivo fanovima. Ranije, na svim turnejama, fanovi su nam dolazili i govorili:"O, zašto ne svirate ovu ili onu pjesmu? Ta-da-da-da-da!", znaš već, i onda smo mi rekli - "Ok, ako ljudi žele čuti druge pjesme, a mi uvijek sviramo naše 'hitove' ili kako ih već želiš zvati, onda bi oni sami trebali odabrati set listu i olakšati nam. To bi bilo fer prema fanovima, a onda se neće moći ni žaliti, ha ha.

Kako se tebi svidio izbor fanova? Ima li neka pjesma koja te iznenadila kada si vidio završne rezultate izbora?

Ne, ne baš. Mislim, velik broj tih pjesama je ionako bio na našoj "tajnoj" listi. Možda... Nisam očekivao "No Return". Ili "Rich And Famous". To nisam očekivao. Hm, dakle, nije bilo velikih iznenađenja, samo nekoliko manjih.

Mene osobno je začudila "Victims Of Fate".

Yeah, rekli smo da ćemo svirati jednu pjesmu Helloweena. To smo napisali i na Internetu - da ljudi smiju odabrati jednu stvar od Helloweena, osim "Ride The Sky", "Future World" i "I Want Out", ha ha. "Victims Of Fate" je osvojila prvo mjesto možda i zato što sam ranije običavao govoriti da bih je želio svirati uživo. Na drugom mjestu bila je "March Of Time", a treća... ne sjećam se.

Da, "Victims Of Fate" bolje paše tvom glasu nego što bi to bilo sa "March Of Time" koju je u originalu pjevao Michael Kiske.

Da, istina.

Odakle naslov "Skeletons In The Closet"?

Tražili smo naslov koji bi označavao "zapostavljene" CD-e. Ili tako nešto, nešto što je dugo bilo sakriveno. Poigravali smo se nazivima kao što je "Bodies In The Basement", jer postoji njemačka izreka koja glasi: "Tijela su u podrumu"... a to znači da ljudi nešto sakrivaju. Zatim smo se raspitali koja je engleska fraza za to. Rekli su nam da bi odgovarajući izraz bio "Skeletons In The Closet". Baš to nam je trebalo, jer sve pjesme odabrane za ovu turneju bile su kao kosturi koji leže uokolo, negdje gdje ih nitko ne dira.

Je li za tebe već izazov snimati live ili studijski album?

Na neki način, veći izazov je studijski album jer zahtjeva mnogo više kreativnog rada. S druge strane, i live je izazov jer uvijek ovisi o tome koliko si spreman i u kakvim uvjetima nastupaš - ponekad je zvuk na stage-u jako loš, ali svejedno moraš prebroditi takve nedaće, tako da je i to izazov.

Je li ti se događalo da koncert ispadne grozan zbog loših uvjeta u dvorani?

Oh, bilo je i više od nekoliko takvih. Sjećam se Wackena, ne ove godine, nego ranije... Svirali smo kasno i nije bilo uopće zabavno. Stage je bio sjajan, ali bilo je hladno i glas mi se smrzao, tako da sam se borio da uspijem otpjevati nešto, a ostatak benda je stajao predaleko od mene jer je pozornica bila prevelika u odnosu na loše ozvučenje... Koncert je bio ok, ali ja se nisam osjećao dobro. Bilo je još takvih nastupa, uglavnom na festivalima jer tamo nemaš sound-check. Ekipa postavi instrumente i da sve od sebe, ali to nikada nije garancija dok se sam ne uvjeriš da je sve ok. Eto, i to je život, ha ha.

Gdje pronalaziš motivaciju kada stvari pođu naopako i nezadovoljan si koncertom kojeg tek trebaš odsvirati do kraja?

Pa, na kraju, ako i nismo zadovoljni, ne smijemo dopustiti da ljudi to shvate, barem ne u potpunosti. Ponekad se osjetim sjebano, poželim razbiti gitaru i otići sa pozornice. To je, naravno, jako loše. Ali uvijek moraš imati na umu da su tamo ljudi koji čekaju da im isporučiš nešto dobro, nešto što će ih zabaviti. Uvijek pokušam... znaš, nadići loše osjećaje i reći sam sebi: "Daj, čovječe, daj sve od sebe i pokušaj biti dobar koliko god možeš u datim okolnostima, neka se ljudi zabave". Ponekad to upali.

Jesi li zadovoljan kako pjesme sa vašeg zadnjeg albuma, "No World Order", zvuče uživo?

Da, apsolutno. Otkrili smo da mnoge pjesme sa "No World Order" uživo zvuče bolje nego one sa "Land Of The Free". Razlog tome je što su te pjesme su jednostavnije i imaju više riffova, a osim toga nisu toliko brze što, naravno, pomaže kod live nastupa jer uživo bolje zvuče one stvari koje nisu toliko brze, nego su više groovy i daju nam "prostora za disanje".

Slušajući vaše albume, stječe se dojam da imate dva osnovna stila pisanja. Na primjer, neki albumi, kao "Land Of The Free", su kompleksniji i zahtjevniji, dok drugi, kao "Somewhere Out In Space", teže izravnijem metal zvuku.

Yeah.

Odlučuješ li unaprijed koji od tih pristupa ćeš primijeniti kod stvaranja nekog albuma, ili to dolazi samo po sebi?

Ne, to se jednostavno dogodi ovisno o tome kako se osjećamo dok pišemo pjesme. Osim toga, to se uvijek može izmijeniti. Ne želimo se ponavljati, ali s druge strane ne želimo niti previše promijeniti svoj stil, tako da je sve otvoreno između te dvije granice. Sve ovisi o osobnom ukusu, osjećaju koji imamo dok pišemo ili produciramo album.

Sjećaš li se još uvijek svojih početaka u Iron Fistu?

O, apsolutno. Da. Sjećam se jako dobro.

Možeš li nam predočiti ta vremena? Kakvi su bili tvoji heavy metal počeci?

Pa, znaš, ja sam stvarno bio totalni metalac, jurio sam uokolo obučen u kožu, sa šiljcima i svim tim stvarima, ha ha. Osjećao sam se slobodan i moćan... A kada smo počeli svirati u Iron Fistu to je bilo kao san, jer naravno, tada još nismo bilo baš dobri, tek smo se učili, ali je bilo zabavno i svirali smo male koncerte, na primjer u omladinskim centrima i takvim mjestima. Bilo je strašno zabavno, često sam bježao iz škole, preskakao satove, da bih išao ne probe i svirao gitaru ili pisao pjesme sa Pietom (Piet Sielck, danas lider Iron Savioura, op.a.)... bilo je jako cool.

Kako je Iron Fist evoluirao u Helloween? Je li to bio isti bend sa novim imenom, ili nešto potpuno novo?

Pa, to se dogodilo ovako - u Iron Fistu je bio Ingo na bubnjevima, Markus na basu, a ja i Piet smo dijelili vokale i gitare. No, došao je trenutak kada se Piet odlučio povući jer nije više želio svirati u omladinskim centrima. Promijenio se i razvio je drugačiji glazbeni ukus, pa više nismo htjeli nastaviti. Tako se cijeli bend raspao jer je Piet bio vlasnik prostorije u kojoj smo imali probe, ha ha ha. Zatim se neko vrijeme ništa nije događalo i ja sam samo svirao ponešto kući. A onda, što je bilo onda...? Mislim da smo tada našli prostoriju u podrumu jedne crkve - ja, Ingo i Marcus... Ali i od tamo su nas izbacili... jer u tom podrumu nije bilo wc-a, pa kad bi nam zagustilo išli smo u jedan kutak prostorije, ha ha ha ha...

Ha ha ha!

I, znaš, otkrili su nas, ha ha ha... I onda su nas izbacili, ha ha ha...

Pa, moram priznati da ih razumijem, ha ha ha.

Da, i ja, ha ha ha. Yeah, problem je bio što smo za nuždu koristili boce, ha ha ha. Ali, what the hell... Izbacili su nas i opet nismo mogli svirati. Tako, nakon nekog vremena u kući jednog mog prijatelja bio je party i tamo sam upoznao Weikija. Počeli smo razgovarati, onako u stilu "Ah, i ti sviraš gitaru?", "Yeah", "Kakvu muziku voliš?", itd. itd. Tada je rekao da on ima bend i da bi želio da probaju sa dvije gitare, pa neka svratimo. Našli smo se i imali nekoliko proba, ali pokazalo se da ja i Weiki imamo drugačije glazbene ambicije od ostalih članova, pa je naš idući korak bio da pozovemo Ingoa i Markusa i pitamo ih bi li sa nama pokrenuli novi bend. Da opet sviramo zajedno. I tako se rodio Helloween. Tada smo se još nazivali Iron Fist, ali promijenili smo ime u Helloween prije snimanja "Death Metal" samplera.

Na prvom albumu si bio lead pjevač, ali kasnije si se povukao i držao se samo gitare. Je li ti se bilo teško odreći pjevanja?

Hm, ne baš, samo djelomično, jer kada pišem pjesme onda u glavi čujem vokalne linije koje se uvijek vezuju uz određeni tip glasa, a u početku, kada je Michael tek počeo pjevati sa nama, i kada je pjevao stare stvari sa "Walls Of Jericho" ja sam pomislio... "Arrrgh!"... Nisam bio baš sretan, pjevao je mnogo drugačije od mene... Ja sam više podizao agresivnost i takve stvari... Ali kada smo počeli raditi nove stvari za "Keepera", sve se promijenilo. Mogao sam pisati pjesme posebno za njegov glas, melodijske linije i to. Tada je sve bilo ok.

U stvari, rekao si točno ono što sam te želio pitati... Kada si ti prestao spjevati, Helloween je postao manje agresivan, pa čak i sporiji. Je li se to dogodilo samo zbog promijene vokala?

Mmm, ne bih rekao. Mislim da je to bio dio prirodnog procesa. Naravno, to je imalo mnogo veze i sa našim producentima na "Keeperu", jer mi smo bili bend koji je sve svirao prebrzo i predivlje. A oni su nas usporili. Pomogli su nam da zvučimo zrelije i odraslije, što je s jedne strane dobro. Ali, s druge strane možda smo tu nešto i izgubili, možda smo izgubili naivnost i onu jednostavnu "jen',dva, tri, ajmo" mladenačku agresivnost. Znaš, postali smo više muzičari, a manje heavy metal bend.

Što se dogodilo nakon "Keepera II"? Zašto si otišao?

Oh, bilo je toliko razloga... Svakako je utjecala i činjenica da je bilo previše menadžmenta oko nas, ljudi koji su nas gurali uokolo i postavljali se previše tutorski, a istovremeno bend se raspadao, nije bilo više jedinstva. Postojalo je nešto kao dvije stranke u bendu, svaka sa svojim, različitim mišljenjima o glazbenom usmjerenju... Više smo razgovarali i svađali se o muzici nego što smo je svirali. A rekao bih i da je bilo nekih problema sa egom... Tako da nam se sve nakupilo i više nije bilo pravog feelinga, više nije bilo dobro, tako da sam ja rekao ostalima što treba promijeniti, i ako se to promijeniti ne može, onda ću ja napraviti svoju promjenu. Budući da se ništa nije mijenjalo, nije postajalo bolje, više nismo bili jedinstveni pa nismo ni mogli iznositi neke zajedničke namjere menadžmentu. Ispadalo je da mi radimo za njih, a ne oni za nas što bi bilo ispravno, stvarno bi. Od prve pomisli o odlasku, u koju ni sam nisam vjerovao, prošlo je godinu dana... Govorio sam sebi: "O čemu to razmišljaš? Helloween... to je tvoja beba, tvoje sve...", ali morao sam shvatiti da čak i kada nešto voliš, ako to više nije dobro, bolje je stati i napraviti promjenu... ponekad ovisiš sam o sebi.

Kako ti se sviđaju albumi koje je Helloween snimio nakon tvog odlaska?

Naravno, bio sam vrlo zainterensiran i slušao ih, ali kada napustiš neki bend on ti, jasno, postaje konkurencija, pa im tražiš slabe točke... Ha ha ha ha!

Ha ha ha ha!

Mislim da je to normalno za muzičara... Ali mislim da su snimili neke dobre stvari i nakon što sam otišao. Naravno, ne sviđa mi se baš svaka pjesma i svaki nastup, to je normalno, ali mislim da su neke od njihovih pjesama stvarno dobre.

Kako si se osjećao po odlasku iz Helloweena? Je li ti bilo teško početi iznova?

Pa, u početku je bilo super, bio sam slobodan, "all right!"... Stvarno cool. S druge strane, izgubio sam svu sigurnost, veliko ime Helloween je ostalo iza mene, a ja sam bio sam sa sobom. I kasnije, nepoznati bend Gamma Ray, sa nepoznatim ljudima u njemu. Dobro, osim Ralfa možda. Morali smo dokazati da na nas treba računati, da smo bend a ne samo "one shot" projekt, ili tako nešto... I nije nam bilo lako, naravno. Kao što vidiš, kroz godine imali smo promijena u postavi da bismo pronašli konstantnu postavu, ljude koji mogu ostati zajedno i zajedno svirati muziku. Pa, sve u svemu, bila je to svojevrsna bitka, ali kada pogledam unatrag i kada vidim gdje smo dospjeli, to je sjajan osjećaj, jer mislim da se ne događa često da netko otiđe iz poznatog benda pa osnuje novi i opet postigne uspjeh.

Kako si odlučio ponovo pjevati lead vokale?

Pa, znaš, imali smo tu situaciju sa Ralfom... Htjeli smo da on doseli u Hamburg, jer je bio jedini koji nije tu živio. On je živio 700 km daleko od nas ostalih, pa je dolazio na probe, ali kod snimanja "Land Of The Free"rekli smo mu: "Moraš biti stalno sa nama jer trebamo zajedno pisati pjesme, i ti trebaš sam napisati svoje vokalne melodije". Ali, nije došao. On je uvijek više volio pjevati ono što ja napišem, a to je za pjevača vrlo nezgodno. Istina, Ralf je to sjajno radio, ali ja još uvijek mislim da je za dobru izvedbu potrebno da čovjek pjeva iz svog srca. Dakle, htjeli smo da doseli ovamo, a on se premišljao. Osim toga, postojala je mogućnost da se pridruži Judas Priestu. Zato, rekao je - "Ajmo nastaviti ovako, a ja ću dolaziti na probe". Tada smo ga pitali: "Ali, što ako snimimo album sa tobom a Judas Priest te pozove da budeš njihov pjevač? Bi li ostao u Gamma Ray, ili bi otišao?" Premišljao se i nije nam dao konkretan odgovor. Zato smo odlučili da je bolje da nastavimo bez njega. Jer, ta situacija nije bila baš obećavajuća. Nakon toga razmišljali smo tko bi mogao zamijeniti Ralfa, i tada sam rekao da bih se ja usudio pokušati.Bend me podržao. Ionako su bili navikli da ja pjevam na probama i na demo snimkama. Osim toga, imao sam osjećaj da sam napredovao i da bih mogao to obaviti dobro. Na kraju krajeva, nije bilo nekog pjevača oko kojeg smo se svi složili da bi bio dobra zamjena za Ralfa.

Na "Land Of The Free" jednu pjesmu ("Time To Break Free") je otpjevao Michael Kiske. Jeste li ga razmatrali kao novog pjevača za Gammu Ray, ili je to bila samo mala suradnja?

Yeah, to je bila samo mala suradnja, koja je, naravno, izazvala mnoga šuškanja da će se Kiske pridružiti Gamma Rayu. Radi se samo o tome da takve pjesme sjajno odgovaraju njegovom glasu... Ne bih ga odbio da se želio pridružiti bendu, ali on se toliko udaljio od heavy metala, njegov se glazbeni ukus promijenio, i to bi uzrokovalo mnoge probleme. Mi smo sa Gamma Ray željeli nastaviti svirati ovakvu muziku, a Michael nije bio raspoložen za tako nešto. Kao mala suradnja to je bilo ok, ali mislim da ne bi upalilo na duže staze.

Tokom godina snimili ste i nekoliko obrada... Koji su bendovi najviše utjecali na tebe?

O, čovječe... Toliko ih je! Mislim, sve je počelo sa glam rock scenom - Kiss, Slade, Sweet i T. Rex, taj tip muzike, a onda sam kasnije volio stvari kao što je Deep Purple. Jedno vrijeme sam bio ufuran u punk, Sex Pistols, Ramones i taj đir... Pa Scorpions i AC/DC. Bio sam na koncertu AC/DC-ja, a kao predgrupa svirali su Judas Priest. To me rasturilo... Obožavam te dečke od kad su počeli, tako da je i New Wave Of British Heavy Metal postao jak utjecaj za mene, to je bila muzika kakvu sam oduvijek tražio. Slušao sam i Slayer i Venom... Što još...? Sve što je tada bilo u điru. A to traje i danas, naravno.

Nedavno si surađivao sa bendom Stormwarrior…

Da, znam te dečke sa hamburške scene… Oni sviraju već neko vrijeme i Lars, njihov lider, uvijek mi je govorio: "Znaš, ti si jedan od mojih najvećih utjecaja, još od 'Walls Of Jericho' albuma..." I rekao mi je: "Želim snimiti album kojeg ćeš ti producirati". Dvije godine držao sam ih na čekanju, jer nisu bili dovoljno dobri. Govorio sam im: "Morate više svirati, imati više proba, još jednom razmotriti svoje pjesme" i tako to... Kada su konačno bili spremni, rekao sam: "dobro, to je to" i onda su našli malu diskografsku kuću, tako da sam obavio to. Uglavnom, temeljna ideja albuma je bila "Walls Of Jericho II", ha ha ha...

Ha ha ha, meni se album baš i nije svidio jer ima previše sličnosti sa "Walls Of Jericho" i Gamma Ray.

Naravno, ha ha ha... Ali, to je bilo namjerno. Mislim, dečki su baš to i željeli, a ja sam uživao. Bio je to revival svih starih trademarkova koje sam imao u Helloweenu.

Planirate li uskoro novi Gamma Ray album?

Trenutno svi u bendu radimo na pjesmama i zajedničkim idejama, a rad na novom albumu početi ćemo iduće godine. Mislim da će sve to skupa potrajati, tako da bi album mogao izaći otprilike na jesen iduće godine.

A sada nekoliko "wicked" pitanja... Koji je tvoj omiljeni obrok?

Omiljeni obrok? Ahm… Zeleni curry.

Kojih 5 CD-a bi ponio na pusti otok?

Deep Purple: "Made In Japan"
UFO: "Strangers In The Night"
Rainbow: "On Stage"
Judas Priest: "Unleashed In The East"
AC/DC: "If You Want Blood…"

Koja je najzgodnija žena svih vremena, ne računajući one sa kojima si hodao?

O, moj Bože… Ha-ha-ha… Hmmmm… Da razmislim… Hmm… He-he… (poduža pauza)… Wow… Morat će biti Lara Croft…He-he-he… Ali ne ona iz filma - ne Angelina Jolie, nego animirana Lara. He-he…

Ako je ovo pitanje bilo teško, evo jednog još težeg: da si se rodio kao žena, tko bi volio biti?

O-o! Sranje… Ooo… Daj da razmislim…Ouh… To je teško… Ahm… Moram razmisliti… (dugačka - ali stvarno dugačka - pauza)… Vjerojatno Morgana La Fey.

Da, bilo bi zanimljivo vidjeti nju kako pjeva u Gamma Ray.

Ha-ha-ha-ha-ha, da, ha-ha-ha…

Tvoja završna poruka fanovima?

Pa, yeah... Hvala na podršci, nadam se da ste uživali u "Skeletons In The Closet" albumu. Ako vam nije problem, molim vas da posjetite naš sajt i ostavite komentar na našem Guestbook-u, to bi bilo jako lijepo... I, budite strpljivi, definitivno moramo doći svirati u Hrvatsku... i hoćemo, ne brinite!

SLIPKNOT

Mješavina post Korn alternativne metal glazbe, neo-shock rock glazbe nalik na Marilyna Mansona i rap-metal glazbe pomogla im je da postanu jedan od najpopularnijih bendova takozvane nu metal eksplozije kraja 90-tih. Tome je pridonio teatralan izgled kojim su plijenili pažnju: uvijek su nastupali u industrijskim postrojenjima noseći ručno izrađene maske za noć vještica. Kada se tome pridoda misteriozna anonimnost, stihovi prepuni nihilizma i tamne strane života, uspjeh im je bio zagarantiran. Slipknot su osnovani krajem 1995. u gradiću Des Moinesu u Iowi. Nakon nekih manjih previranja u početnoj postavi bend se napokon zaustavio na devet članova: DJ Sid Wilson, bubnjar Joey Jordison, basist Paul grey, perkusionist Chris Fehn, gitarist James Root, sempler/promamer Craig Jones, perkusionist Shawn «Clown» Crahan, gitarist Mick Thompson i pjevač Corey Taylor. Na noć vještica 1996. Slipknot su samostalno objavili album «Mate. Feed.Kill.Repeat». 1997. potpisali su ugovor s etiketom Roadrunner Records. U suradnji s producentom Rossom Robinsonom Slipknot su 1999. objavili svoj debi album pod nazivom «Slipknot». Postepeno su pridobivali publiku svirajući na turnejama, između ostalih i na Ozzfest ljetnoj turneji. Na live nastupima svirali su s takvom žestinom da je Crahan dva puta razbio glavu na vlastitim instrumentima. Pjesme «Wait and Bleed» i «Spit It Out» mogle su se često čuti na radio postajama. U proljeće 2000. Slipknot su dostigli platinastu nakladu sa svojim albumom. 2001. uslijedio je album «Iowa», nakon kojeg su krenuli na turneju Ozzfest. Poslije turneje Slipknot su uzeli manju stanku jer su članovi benda radili na nekim drugim projektima sa strane. Bend je pokrenuo i vlastitu etiketu Maggot Recordings. U međuvremenu se Wilson angažirao kao DJ pod imenom DJ Starscream, a Root i Thompson su radili na solo karijerama. Bubnjar Jordison svirao je bubnjeve u bendu Rejects, a Taylor je započeo suradnju s bendom Superego i surađivao na soundtracku blockbustera «Spider-Man» iz 2002.

IOWA-Iowa je vjerovatno najpoznatija kao "središte ničega". Većina ljudi koji nisu njeni stanovnici smatraju zemlju-kukuruza-i-svinja geografskom crnom rupom. Međutim, devet luđaka iz Des Moinesa sa ludim idejama i maskama (koje su sami izradili) kreću u pohod na svjetsku muzičku scenu. Jesi li ikad pomislio kako bi zvučio hardcore metal band iz "središta ničega"??? Ultra žestoko ga samo počinje opisivati... Upoznaj 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8 (Dj Sid, Joey Jordison, Paul Gray, Chris Fehn, James Root, Craig Jones, Shawn Crahan, Mick Thomson i vokal Corey Taylor). Svaki od njih dolazi opremljen ne samo zastrašujućim imidžem već i s talentom za instrument koji svira. Slipknot je osnovan 1995. godine i prošao je kroz neke nužne promjene da bi došao do stanja kojeg oni nazivaju "obiteljska zajednica". Od kada su izdali album Slipknot postali su poznati i rado slušani po cijelom svijetu.

ZANIMLJIVOSTI:
-Corey Taylor ima na svojoj masci prave dreadlockse. Pošto ih je morao svaki put provlačiti kroz rupe na masci jednog dana mu je bilo dosta i jednostavno ih je prerezao i sašio na masku.
-Prije izvođenja pjesme Surfacing cjeli stadion se mora derati "fu** Fred!!!" zbog toga što je Fred Durst uvrijedio Slipknot i njegove fanove.
-Pjesma Purity koja je cenzurirana se temelji na događaju koji NIJE istinit već ga je izmislio crimescene.com
-Dj Sid je na jednom koncertu slučajno pao na neku djevojku i kad je to shvatio, prema rjecima novinara, zagrlio ju je i poceo plakati dok joj se je ispricavao. Neki su fanovi osudili te suze dok je ozlijeđena djevojka ka izjavila da je to i ocekivala od njezinih "ljubimaca".

INTERVJU:

Skupina Slipknot održala je u Wiesenu kod Beča posljednji koncert uopće na svojoj Iowa turneji. Turneji koja je trajala nešto više od godinu dana i u sklopu koje su obišli cijeli svijet, uključujući i 3 dolaska u Europu. S basistom Paulom razgovarali smo nekoliko sati prije njihovog nastupa, koji se pokazao kao jedan od boljih na cjelokupnoj turneji, što su momci i sami rekli pri silasku sa stagea. Paul se pokazao kao drag momak, pričljiv i skroman, kao i nekolicina ostalih Slipknotovaca koji su prolazili back stageom i ubacivali se u intervju.
ZOMBI
Pozdrav Paul i dobrodošao. Ovo je posljednji datum na ovoj mini turneji i posljednji na Iowa turneji uopće. Dosadašnje impresije?
- Ova mini turneja je bila odlična, 7 nastupa na sedam velikih festivala. Ovo večeras nam je zadnji gig i nakon toga idemo doma.

Planovi za bližu budućnost?
- Pa kako za koga. Corey i Joey imaju solo albume koji izlaze ovih dana (Stone Sour i Murderdolls), pa će ih promovirati na kratkim turnejama po SAD-u. Ostatak benda će se odmarati ili isto raditi na nekim svojim solo zajebancijama. Krajem godine bi se trebali naći i početi raditi na novom albumu. Ako sve bude po planu, album bi trebao izaći sljedeće ljeto, otprilike dvije godine nakon Iowe, što mi se čini kao dobar razmak među albumima.

Nekakve Internet glasine govorile su o novom albumu već za Helloween ove godine?
- A ne, ne. Ne tako brzo. Mislim da bend poput nas treba minimum dvije godine između albuma. Da se obavi taj cijeli proces koji uključuje izdavanje, turneju, odmor pa onda tek pisanje sljedeće ploče. Za Helloween nam izlazi DVD koji će donijeti dokumentiran naš nastup u Londonu, cjelokupni show, plus brdo ludih dodataka. Joey radi na tome, izgleda jebeno dobro.

Vidio sam da su Murderdolls imali koncert 18. 8. , a vi ste već 20. otvorili ovu mini Euro turneju, što me je zbilja iznenadilo, jer kada vježbate, odnosno kada ste se uopće našli svi zajedno, na sam dan koncerta ili?!
- Ma navježbani smo mi (smijeh). Našli smo se prije par tjedana i ubili se od probi nekoliko dana. Mada opet, kada si godinu dana na turneji i onda uzmeš odmor od par tjedana, zbilja ti ne trebaju ponovno nikakve probe. Naštiman si kao sat i ono, ready to fuckin go! Tako da nam i nije bila neka frka, više moramo paziti kako će sve to izgledati na stageu i prilagoditi se uvjetima svake dvorane, odnosno svakog festivala.

NAPALM DEATH

Napalm Death su začetnici žanra grindcore s kojim su pomaknuli granice metal glazbe odbijajući svaku melodioznost i zvučno napastujući uz gotovo zastrašujuću nemilosrdnu brutalnost. Bend je nastao u Ipswichu u Engleskoj 1982., a karijeru je započeo u uobičajenoj heavy metal maniri. Sredinom 80-tih počeli su širiti svoje glazbene granice unoseći u svoju glazbu elemente hardcorea i trasha. Na kraju je njihov glazbeni eksperiment završio kao mutacija metal glazbe koju su oni nazvali grindcore, a što je zapravo bila vrsta ekstremnog "noise attack"-a kojega karakteriziraju kratke pjesme, demonski vokali i socio-politički lirski komentari. Napalm Death su 1987. objavili za etiketu Earache debi album "Scum" čije su se dvije strane razlikovale zbog izmjena u postavi benda. Na prvoj strani su svirali gitarist Justin Broadrick i pjevač i basist Nick Bullen, dok je na drugoj strani pjevao Lee Dorrian, gitarist Bill Steer i basist Jim Whitely. Bubnjar Mick Harris svirao je na obje strane albuma. "Scum" je imao uspjeha među poklonicima metal glazbe. DJ John Peel s BBC Radio One postaje bio je jedan od njihovih javnih obožavatelja koji je često puštao pjesmu "You Suffer" prije nego je pozvao bend da snimi legendarni Peel Session 1987. kada je s njima nastupio i basist Shane Embury. Albumom "From Enslavement to Obliteration" bend je postao još ekstremniji. Na albumu su se našle 54 pjesme od kojih su neke bile duge samo nekoliko sekundi. Na njihovoj kompilaciji "Grind Crusher" nalazi se i "bonus split single" s bendom Electro Hippies u trajanju od jedne sekunde što je najkraći singl ikad snimljen. Uslijedile su izmjene u bendu kada je Dorrian napustio bend kako bi osnovao bend Cathedral, a Steer-kako bi osnovao bend Carcass. Uz pjevača Marka "Barney" Greenwaya (ranije u bendu Benediciton) i gitariste Jessea Pintada (ranije u bendu Terrorizer) i Mitcha Harrisa (bivši član benda Righteous Pigs) Naplam Death su se 1990. pojavili s albumom "Harmony Corruption". Struktura pjesama na ovom albumu bila je konvencionalnija, a zvuk- manje nasilan. Vjerojatno nezadovoljan rezultatom ovog albuma, bend je sljedeće godine objavio EP "Mass-Appeal Madness" u grindcore maniri. Preostali član prve postave, Mick Harris, napustio je bend 1992. kako bi se posvetio projektu Scorn. Na albumu "Utopia Banished" zamijenio ga je bubnjar Danny Herrera. Uslijedila je singl obrada pjesme "Nazi Punks Fucks Off" benda Dead Kennedys. Album "Fear, Emptiness, Despair" objavljen je 1994. i dobio je najbolje kritike od svih njihovih izdanja, a na iznenađenje mnogih album se našao na Top Ten pop ljestvici albuma u Americi i to ponajviše zahvaljujući filmu "Mortal Kombat" na čijem se soundtracku nalazi i taj singl. Mini album "Greed Killing" objavljen je 1995., a album "Diatribes"-1996. Greenway je u studenom 1996. izbačen iz benda, a zamijenio ga je Phil Vane iz benda Extreme Noise Terror. Međutim, nakon zajedničkog EP-a s bendom Coalesce, Greenway se vratio u Napalm Death. Album "Inside the Torn Apart" objavljen je 1997., a live izdanje "Bootlegged in Japan"-1998. Uslijedio je njihov zadnji album za etiketu Earache pod nazivom "Words From the Exit Wound". U ljeto 2000. bend je objavio EP s obradama "Leaders Not Followers", a početkom 2001. Napalm Death su se vratili svojim ranim grindcore korijenima na albumu "Enemy of the Music Business

IRON MAIDEN

Priča o Iron Maidenu počinje 1971. godine kada je petnaestogodišnji Steve Harris , inspiriran grupama kao što su Wishbone Ashes, Jethro Tull i možda ranim Genesisom, kupio kopiju telecastera basa. Steve je za svoju budućnost planirao da će igrati za West Ham i iako je bio potpisan za njih, onda je bilo malo talentiranih nogometaša, tako da su samo neke uzimali. Nastavljanje treniranja značilo je da se mladi Harris ne može pridružiti svojim vršnjacima u opijanju, slušanju glazbe i potražnjom za curama. Nakon teškog i dugačkog razmišljanja odbacio je nogomet i razvio veliko znanje o rock'n'rollu.
Razmišljao je kako bi mogao svirati svoje omiljene pjesme i skakati sa prijateljima. Ovo je dovelo do osnivanja benda Influence, koji su kasnije promijenili ime u Gypsy's Kiss. Oni su napravili svoj debi kad su nastupali šest puta u jednom danu. Steve se bio zakačio sa bendom Smilar. Ostali članovi benda bili su nekoliko godina stariji od njega. Steve je pokupio još nešto iskustva, ali još se osjećao nezadovoljno. Međutim, likovima iz ovog benda je trebao basista a ne tekstopisac i mozak benda u tom basisti.
Stoga je Steve napokon uočio da je jedini način da radi što želi, da osnuje svoj bend i na kraju 1975. godine čelična djevica je rođena. Steve je ime Iron Maiden zapazio u filmu The Man in The Iron Mask. To je bio metalni lijes (kovčeg, op. webmastera) sa bodljama unutra i žrtve su bile stavljene u njega - šta se dalje dešavalo sa njima, možete i pretpostaviti. U proljeće 1976. godine, bend je dobio mjesto za stanovanje u kafiću the Cart and Horses u Stratfordu, istočnom dijelu Londona. Prvih nekoliko koncerata dobro je prošlo, ali Steve je opet osjećao da nešto fali. Vokalist Paul Day je bio zamijenjen sa Denis Wilcock (ex - Smilar) i on je za gitaristu predložio mladog talentiranog Dave Murraya. Ovo je dovelo do pomoći gitarista Terry Rancea i Paul Sullivana. Bob Sawyer koji je koristio ime Bob D'Angelo je bio drugi gitarist, a Ron Rebel je bio bubnjar. To je bila prva postava Iron Maidena. Bend je svirao u The Cart and Horses i dobivao ponude za sviranje po istočnom Londonu. Nakon šest mjeseci postava se opet promijenila. Bob je otišao iz benda zato što je bio mnogo lošiji od Davea. Onda, nakon svirke u Bridgehousu Dennis je otpustio Davea koji se pridružio grupi Urchin, koju je vodio njegov stari prijatelj Adrian Smith. Sa svom ljutnjom bend je morao da odbaci dvije gitare i uzeo novog solo gitaristu Terry Waprama i novog klavijaturistu Tony Moorea. Ron Rebel je otišao jer nije mogao podnjeti pritisak i zamijenjen je Barry Purkisom, koji će se kasnije zvati Thunderstick. Nova postava je odsvirala jedan koncert u Bridgehouseu i bilo je sigurno da klavijature nisu odgovor na probleme. Izlazak Moorea je rezultirao izlaskom Waprama koji je rekao da ne može bez klavijatura. Steve jo otišao na koncert Urchina i zamolio Davea da se vrati u bend. Dennis je otišao iz benda prije koncerta u južnom Londonu, a kad je i Thunderstick otišao stvari su izgledale jadno i klimavo. Steve je uzeo Doug Sampsona za bubnjara (ex - Smilar) i dok se porodično stablo raširivalo, Steve je tragao za pjevačem. To je bio na preporuku Stevea Paul Di'Anno. Paul je prošao audiciju i postava je opet bila na nogama. Stvari su bile drugačije u 1977. godini, kada je glavni bio Punk/New wave pokret i teško je bilo dobiti nastup u nekom od klubova. Isto je bilo i sa izdavačkim kućama. Bend je dobio ponude da ošišaju kosu i da postanu punkeri. Harris je naravno to odbio. U kasnoj 1978, situacija se promijenila i bend je opet počeo da svira. Zaključili da treba izdati demo pa su tako na novu godinu bili u Spaceward studios blizu Cambridgea te snimili Prowler, Strange World, Invasion i Iron Maiden.
Zbog male količine novca koju su posjedovali, nisu mogli da naprave vrhunsku kazetu. Kad su otišli natrag za nekoliko tjedana kazeta je bila izbrisana, ostavljajući ih sa neizmixsanim trakama. Dave je dao svoju kopiju DJu koji je je imao strastvenu ljubav za rokom i imao je regularne noći puštanja rock glazbe u Soundhauseu, te ih je prebacio u Bandwagon u sjevernom Londonu. Bend je sada dobivao više ponuda za sviranje i dobio mjesto za sviranje u Ruskin armsu u Manor parku. Neal je ubacio jednom traku u jednoj od svojih noći i bio je zapanjen reakcijama. Bila je to najtraženija kazeta i Maideni su počeli svirati. Kazetu je zapazio i Rod Smallwood, koji je radio sa Steveom, koji je nakon što je poslušao kazetu i bend kako svira ponudio da im bude menadžer. Rod je organizirao koncerte po cijeloj državi kako bi proslavio bend i organizirao je svirke za diskografske kuće. Jedan takav koncert je bio u Marqueeu 13. oktobra. John Darnley je došao iz EMI da vidi da Maideni imaju sporazum sa vlasnikom Marqueea da će se dvorana rasprodati do sedam sati. Maideni su pobijedi i bili potpisani za EMI sljedeći mijesec. Na ljeto su gostovali u časopisu Sounds. To je značilo u budućnosti da će Geoff Barton naći Kerrang! i napraviti veliki naslov novog talas britanskog metala. Maideni su se još jednom predstavili na Music Machineu u Camdenu kao specijalni gosti Motorheadu koji su se tada zvali Iron Fist and Hordes from Hell. Prije nego što se godina završila bend je još dvaput nastupo u Music Machineu - ali ovoga puta kao glavna grupa. U međuvremenu bend je bio zatrpan molbama da se napravi još demo kazeta pa su momci odlučili da naprave svoju Rock Hard kuću. Sedmoinčni EP je bio nazvan the Soundhouse Tapes i bio je prodavan samo na koncertima i putem pošte. 6000 kopija bilo je prodano i tako je to postalo najvrijedniji demo IMa. Neke su kuće tražile da izdaju svoj prvi album, ali oni su htjeli da to bude iznenađenje za fanove. Između koncerata grupa je otišla u EMIjev Manchester Square Studios da snime pjesme Santcuary i Wrathchild, za kompilaciju koja se zove Methal for muthas. Takođe su snimili četiri pjesme za Radio jedan i njihov show Friday rock. Gitarist Tony Parsons došao je kao drugi gitarist kako bi bend opet bio petočlan. Tijekom božićnog razdoblja došlo je do još nekoliko promjena postave. Doug Sampson je morao da ode zbog zdrastvenih problema i Parson je otišao jer mu je bilo dosadno svirati. Clive Burr i Dennis Stratton su došli na bubnjeve odnosno gitaru. Bend je otišao na prvo snimanje albuma sa Will Maloneom u producerskoj stolici. U februaru 1980. godine, bend je otišao na turneju Methal for muthas da promovira kompilaciju, i njihov prvi singl Running Free je izdan. Totalno je iznenadio diskografsku kuću uletivši na 44. mjesto i pojavljivanje na emisiji Top of the Pops.14. aprila bend izdaje svoj prvi album nazvan Iron Maiden koji je uletio na 4. mjesto top liste.. Maideni koji su bili na turneji Methal for muthas, gostovali su na turneji Judas Priesta - British Steel, zatim su počeli sami svoju turneju svirajući 40 koncerata u 2 mjeseca. Ponovo su se pojavili u Marqueeu, uključujući 4 zaredom rasprodane noći. U avgustu bend je pozvan od strane američkog popularnog benda Kiss da idu zajedno na europsku turneju i da budu na Reading to Saturday kao specijalni gosti grupi UFO, davajući Steveu priliku da svira na istom mjestu gdje i UFOov Pete Way, jedan od njegovih najvećih heroja. Sa KISS-om njihova popularnost je narasla preko cijelog kontinenta. Maideni nisu svirali neke engleske turneje jer su se odmarali u Italiji. Kad su se vratili sa Kiss-ove turneje Dennis je izašao iz benda zbog neslaganja u pravcima glazbe . Maideni nisu dugo tražili zamjenu, brzo je uskočio Adrian Smith. Mala engleska turneja je napravljena da bi se Adrian uveo u stroj.
Onda su počeli raditi na novom albumu sa Martinom Birchom kao producerom. Otišli su sa snimanja kako bi nastupili na Chrismas koncertu u londonskom Rainbow kazalištu, koji je snimljen za budući izlazak. Brdo publike bilo je dar za Božić kad je drugi dio koncerta bio ometen zbog tehničkih problema. Niko nije otišao ranije! Album Killers je izašao u februaru 1981. godine, i bend je otišao na prvu svjetsku turneju, ne znajući vjerovatno da će njihove turneje kasnije uglavnom i biti samo svjetske jer su postali cijenjeni širom svijeta sa kasnijim albumima. Album je ušao na 12. mjesto i bend je dobio gold diskove u nekoliko zemalja. Kao Europa, turnejom su prvi put posijećeni SAD, Kanada i Japan. EP uživo snimljen u Japanu a nazvan je Maiden Japan. U martu izašao je video koncert iz Rainbow kazališta. Kako se turneja Killers približavala kraju, tako su se i Paul Di'Annu dani odbrojavali. On je živio puni Rock'n'Roll život odbijajući upozorenja od benda, Roda i doktora - oštećivao je svoj glas i zdravlje. Također se i udaljavao od Maiden stila sviranja i više vukao na Whitesnake stil. Još jedna zamijena je napravljena... vjerovatno zamjena koja će učiniti da IM postane najcjenjeniji metal bend u istoriji..
Bruce Bruce iz engleskog benda Samson je htio svirati neku vrstu muzike kakvu su imali Maideni i tako se prijavio na audiciju, vrativši svoje prezime Dickinson. Nekoliko turneja je napravljeno u Italiji za zagrijavanje, a glavni je nastup bio u kazalištu Rainbow gdje je bend dobio priliku da svira i neke nove pjesme. Brucea su fanovi prozvali the air ride siren zbog njegovih jakih, neobičnih za heavy metal glasova. Godina je završila povratkom Maidena u Ruskin arms pod maskotom alter ega Gengis-khana za Dave Murrayev rođendan.
Ako je 1981 bila popularna za Maidene, onda je 1982 ispunila sve njihove želje. Bend je već rasprodao turneju Beast on the Road kad je singl s novog albuma - Run to the Hills zauzeo 7. mjesto top-liste. Novi album pod imenom The Number of the Beast razneo je konkurenciju i uletio na 1. mjesto liste u Ujedinjenom Kraljevstvu, a otišao je i među prvih 10 u većini država. Turneja je bila uspješna što dokazuje da je bend napravio 180 koncerata u 8 mjeseci!!! Bend je po prvi put nastupio u Australiji i na Novom Zelandu i svirali su prvi rasprodani koncert u Americi u New York Palladium. U osmom mjesecu završili su sa američkom turnejom i vratili se u Englesku kako bi nastupili na Reading festival pred 35.000 gledatelja! Vjerovatno nisu ni pretpostavljali da će ih ovakva i veća posjećenosti koncerata pratiti dok sviraju. Na kraju turneje Clive Burr je izašao iz benda.
Nekoliko osobnih problema i poremećenih datuma koncerata navelo je bend da ode u Nassau da snimi album sa Nicko McBrainom za bubnjevima. Bend je upoznao Nicka za vrijeme Killers turneje kada je svirao sa francuskim rokerima Trust koji su podržavali Maidene tijekom turneje. U Americi bend je proglašen za sotoniste i mali bend sa retardiranim članovima koji su totalno promašili bit sviranja - klasična američka priča, stoga nisu ni zaslužili bolje od Limp Bizkita danas. To je naravno bio netočno pa je bend dobio više pozornosti. Novi bubnjar, Nicko dokazao se kao vrsan bubnjar na novom albumu Piece of Mind. Bend je otišao na mali odmor da snimi promo video za prvi singl Flight of Icarus, a scenario je govorio o čovjeku koji je obučen u plavi ogrtač. U maju album je upao na 3. mjesto i bend je počeo World Piece Tour u Hull City hall.Turneja je ponovo bila rasprodana, a bend je potvrdio svoj status u svijetu. U Americi su svirali na sve većim i većim koncertima i prodavali onoliko albuma koliko se zapravo moglo proizvesti u tako kratkom vremenskom periodu. Turneja se završila u centru Europe pred TV publikom u Dortmundu. Kao vrhunac showa bend je napao svoju maskotu, hodajućeg Eddia. Bend je razmišljao o tome da makne Eddia sa omotnica, ali zahtijevi fanova bili su veliki pa je on vraćen na sljedeći album. Potom su ušli u novu godinu sa standardnom postavom spremajući se za svoju najzauzetiju godinu.Orvelovske 1984. godine, Maideni imaju tri sedmice da se odmore prije rada na novom albumu. Napravljen je u Jersiju i opet sniman u Nassau. Za to vrijeme Powerslave je izašao na ulice u septembru mjesecu, a bend je već bio tri tjedna na World Slavery Touru. Turneja je otvorena u Poljskoj - prvi put da je bend počeo u kaubojskom izdanju. Prvi put su posjetili Mađarsku i Jugoslaviju. Probijajuća turneja Iron Maiden Behind the Iron Curtain izazvala je zaintersiranost svjetskih medija. Ta turneja je bila pravi hit tako da je zabilježena i na videu. Iz istočne Europe kroz Italiju bend se vratio u Englesku gdje je Powerslave dosegao 2. mjesto po prodaji albuma. Album je sadržavao dosad neviđene artove i crteže i masivni nastupi su izgledali kao albumska umjetnost. Maideni su svirali 4 noći zaredom u Hammersmith Odeonu, uključujući jednu noć sa rockerima Bad News za besplatno. Eddie je bio sada 20 metara visok i pojavio se na kraju pijesme Iron Maiden. Turneja je bila vrlo uspješna, bend je bio na vrhuncu slave, a produkti grupe bili su rasprodani.Bend je prvi put posjetio južnu Ameriku kada su pred 200.000 gledatelja nastupili na Rock in Rio festivalu. Vrhunac američke turneje je bio nastup u Long Beach areni u kojoj su Maideni postali prvi bend koji je rasprodao 4 noći zaredom na kojoj je bio ukupno 52.000 gledatelja. Taj show je snimljen za budući video koncert i za novi budući live album. Turneja je došla do iscrpljujućeg kraja u julu 1985. Sa dvostrukim live albumom i live video kazetom koji su trebali izaći na jesen, bend je dobio nakon 5 godina pravi i zasluženi odmor. Live album i video koji su se zvali Live After Death izašli su u desetom mjesecu, album je ušao na drugo mjesto, a video je mjesecima bio među vodećim.Novi album Somewhere in Time snimljen je u Nassau i Minchenu i izašao je u septembru 1986. godine. Uletio je na 3. mjesto i postao gold ili platinum u svakoj većoj zemlji. Da bi promovirao album, bend je otišao na Somewhere on Tour turneju. Imidž benda se promijenio na nekim pijesmama u kojima se koristio sintisajzer. Bilo kako bilo, svaki fan koji je mislio da će to promijeniti stil Maidena, trebao je samo da posluša pjesme Heaven Can Wait i Alexander the Great i uvjerio bi se da je pogrešno mislio. Turneja je još jednom počela posjetom Behind the Curtain dolazeći u Beograd i za 8 mjeseci je bila završena u Osaki. Show je još jednom bio spektakularan, Eddie je bio pretvoren u golemog robota i cijeli bend je bio podignut u zrak kada se pojavila Eddijeva ruka. Bend je bio također usnimljen i intervjuiran za video dokumentarac koji je izašao kasnije 1987. godine, a nazvan je Twelve Wasted Years - bendova kronologija od početka do uspijeha uključujući i nepoznate snimke i intervjue sa glavnim ljudima koji su umiješani u uspijeh Maidena. Kada je turneja završila bilo je vrijeme da se misli na novi album.
Seventh Son of a Seventh Son je prvi i jedini od Maidena sa drugačijom zamisli. To i nije bila prava zamisao, ali dok je bend snimao i pisao pijesme, činilo se da su one uvijek bile nekako povezane tj. da su njihovi albumi bili priče. Omotnica je isto pokazala novi dizajn, mnogo bolja i čudnija nego prije. Seventh tour of a Seventh Tour turneja je takođe imala onu Maiden-tradiciju počinjući u Americi sa kombinacijom koncerata u dvoranama i na festivalima. Glavno središte turneje je bilo u avgustu kada su Maideni bili glavna grupa na legendarnom Monsters of Rock Festivalu u Doningtonu. Sve legende su bile na jednom mijestu (Kiss, David Lee Roth, Megadeth, Guns'n'Roses, Helloween). Bend je svirao pred 102,000 ljudi!112 Maideni su imali super koncert i pozornica je bila fantastična sa veličanstvenim vatrometom. Bend je onda poveo Monster ? u Europu, a prije nego što su završili turneju došli su u Englesku i imali nekoliko dvoranskih koncerata - prvi put da je bend svirao velike koncerte u dvoranama. Dvije noći u Birminghamovom NEC-u - najbolji show sa turneje koji nije bio na nekom festivalu bio je snimljen za novi uživo video koji će biti direktiran od strane Steve Harrisa. Turneja je završila 12. decmbra natrag u Hammersmithu - scena sa puno Maidenovih predstava. Nijedan album nije izašao 1989. godine, bend je dobio vremena da misli o novom albumu, da napuni baterije i da provede vremena sa obitelji. EMI i Sanctuary napravili su zabavu za Englesku, dvorana je bila ispunjena sa Union jacks i sa predstavnicima svijetskih medija koji su jeli ribu i chips i pili pivo, dok je bend bio slikan i intervjuisan. Maiden England je još jednom bio jedan od najboljih videa. U januaru 1990. godine, bend je otišao do Stevea da počnu raditi na novom albumu No Prayer for the Dying.Rad je počeo, kad je nakon sedam godina došlo do promijene postave. Adrian svijež sa svojeg solo albuma, nije bio siguran da će moći još uvijek sve svirati od Maidena, pa je zato otišao. Nažalost još jednom je došlo do stanke. Janick Gers koji je bio dobro poznat bendu, jer je svirao sa Gillianom i radio je sa Bruceom na solo albumu, pozvan je da svira sa bendom. Snimanje albuma se nastavilo. Po prvi put još od Beast ere, bend je snimao album kod kuće u Steveovom studiju. Sadržaj albuma postajao je sve više i više ozbiljan, dok su tekstovi imali za temu raspravu o stvarnosti. Naslovnica albuma i njezin sadržaj bili su užasan prizor za civile. Album je izdan 1. oktobra 1990., i uskočio je na drugo mjesto na britanskoj ljestvici. Nakon što nisu dvije godine išli nigdje, bend je opet odlučio vratiti se na stare staze i krenuo na turneju. No Prayer on the Road turneja počela je tajnim koncertom u Milton Keynesu 19. septembra 1990. godine. Nakon goleme prošle turneje, krenuli su ponovo sve ispočetka sa minimalnom rasvjetom i pozornicom. Maideni su time dokazali da nemoraju imati velike pozornice i vatromete da bi im koncert uspio. Janick je isto napravio veliku promjenu u njihovim nastupima, njegova velika energija i razne akrobacije sa gitarom zapanjile su sve, osobito Davea. Band i fanovi su opet bili sretni zato što su zajedno. Turneja je završila u Salt Lake Cityu, marta 1991. godine. U planu je bilo da budu posjećeni Japan i Australija, ali su ti koncerti otkazani zbog raznih problema. Kad je došlo vrijeme da se misli na novi album, bend i menadžerstvo su zaključili da Eddie treba novi izgled za 'devedesete. Umjesto kao junak horor stripa, odlučeno je da bi Eddie trebao izgledati još strašnije i zbog toga su Derek Riggs (jedan od najpoznatijih umjetnika za cover artove.. proslavio se sa Eddiem i coverima za albume IMa) i još nekoliko o autora pozvani da nacrtaju novog Eddiea i rad Melvyn Granta je bio izabran.Novi album Fear of the Dark je izdan u maju 1992, kada je bend otvorio turneju u Skandinaviji. Album im je dao njihov treći broj jedan na ljestvici. Iron Maiden su još jednom pitani da sviraju u Doningtonu u avgustu. Bend je svirao još jači show nego onaj iz '88. Znali su šta će biti ovaj put pa su bili manje nervozni zbog jednog tako velikog događaja. Cijeli show je snimljen za izlazak live videa koji bi trebao izaći sljedeće godine. Nekoliko koncerata su snimljeni za budući live album. Show na sceni je bio savršen, ali ništa više nego onaj u '88, osim što se Eddie pojavio kao golemo drvo kao i na omotnici albuma, uostalom. Turneja se završila četvrtog novembra kada su se vratili iz Japana.Bruce je počeo razmišljati kako bi bilo bolje da napusti Maidene na neko vrijeme. On je uvijek bio ovisan o radu, htio je da obavi neke projekte i da ostane sa obitelji. Imao je neki osjećaj da je bio previše u bendu. Zaključeno je da će izdati dupli live album kao što je bio Live after Death samo što će albumi biti odvojeni. Prvi će imati materijal iz razdoblja poslije Live after Deatha, a drugi prije njega. Fanovi su onda dobili mogućnost biranja kupnje: da li će uzeti oba dva ili samo onaj iz jedne ere. Zbog prvog live albuma A Real Live One bend je odlučio otići na novu turneju Real Live Tour tražeći zamijenu za Brucea "vrištećeg". U međuvremenu bend je posjetio i Moskvu gdje je bio nevjerovatno prihvaćen od strane uspaljenih Rusa.Kada je turneja bila gotova bilo je vrijeme da se nađe novi pjevač. Na kraju je ispostavljeno da će novi pijevač biti Blaze Bayley iz Wolfsbana. Wolfsban je podržavao Iron Maiden tijekom turneje u '90. Blaze je bio omiljen od početka i kad je bend poslušao sve pjesme i držanja audicija bilo je jasno da je Blaze pravi izbor za Maidene. Kada je Blaze privikao na novo okruženje, bend je počeo svirati probe kako bi mogao početi raditi na novom albumu. Ne samo da je bend imao novog pjevača nego je i imao novog producera. Po prvi put nakon 1980. godine Maidenov album neće biti produciran od strane Martin Bircha. Od sredine osamdesetih Martin se počeo polako odmarati i prestajati raditi za maidene. Novi producer je bio Nigel Green. Nigel je bio samo snimač kazeta na Killers i na the Number of the Beast albumima, a sada je postao pravi producer. Dok su završili novi album, trebalo im je više od godinu dana. Značaj ovog albuma je bio ogroman, pa se sve usavršavalo do najsitnijih detalja.Novi album je nazvan The X Factor. Napokon je izašao u oktobru 1995. Turneja za ovaj album je počela u Izraelu i južnoj Africi - to je bio prvi posjet tim zemljama. Trebali su i svirati u Bejrutu ali Libijski političari nisu to dopustili. Bend se vratio u Europu da snimi MTV show Most wanted. Onda su otišli u Rumunjsku iza Iron Curtaina kako bi prvi puta posijetili zemlje istočne Europe (osim bivše SFRJ). Sve sumnje u vezi Blazeovih sposobnosti bile su tada otklonjene. Bend se još jednom vratio u Englesku i napravio veliki show u Brixtonu. U susret Božiću bend je odsvirao još neke koncerte u zapadnoj Europi prije nego što su otišli u Ameriku, Kanadu i Japan. Na ljeto su počeli sa koncertima u zapadnoevropskim zemljama a potom su otišli u južnu Ameriku gdje su predvodili Monsters of Rock fest u Sao Paulu pred 50,000 gledatelja. Bend zatim kreće na veliki odmor i izdaje prvu kompilaciju najvećih hitova Best of the Beast koja je imala novu stvar Virus. Bend počinje raditi na novom albumu i izdaje drugi album sa Blazeom koji se zove Virtual XI. Nakon njega iz benda izlazi Blaze jer bendu popularnost jako pada. Dolaze ponovo dobra vremena jer se u bend vraćaju dvije izgubljene duše: Bruce i Adrian. U međuvremenu je Bruce Dickinson imao poprilično uspješnu solo karijeru, koja je djelimično izgrađena i na slavi koju je stekao sa Maidenima. Njegovim povratkom u bend postalo je jasno da Iron Maiden bez Brucea nije ono što bi trebao da bude. Slava ostalim vokalima IMa, ali Bruce je zaista nešto posebno..
Počinje rad na novom albumu koji izlazi 2000. i na njemu bend ima tri gitare: Dave, Adrian i Janick. Album je nazvan Brave New World, i to po uzoru na istoimeni roman engleskog utopiste Aldousa Huxleya. Potom počinje ogromna svjetska turneja u koju je između ostalih bila uključena i Slovenija, ali i veliki festival Rock in Rio gdje je bend svirao pred 250,000 gledatelja. Taj koncert je snimljen i kasnije izdan kao live DVD i kao live album. U 2002. godini izašao je zadnji best album Edward the Great, a sada se očekuje novi studijski album, kao i početak turneje koja se zove GIVE ME ED... TIL I'M DEAD! Budući da im je ovo vjerovatno zadnja turneja, i da je u nju uključen i Zagreb.Nakraju turneje napravili su jos jedan novi album malo drukciji od ostalih Dance of Death.Pritom sjedila jos jedna turneja po svijetu.I sad je iza novi live album Death On The Road kojega morate kupiti!

MORBID ANGEL

Bendovi poput Venom, Mercyful Fate su početkom 80-tih pokrenuli death metal, ali je tek krajem tog desetljeća bend Morbid Angel pomaknuo granice tog glazbenog žanra kako u glazbenom tako i u lirskom smislu. Bend je osnovan na Floridi 1984., a od samog osnutka vođa benda je bio gitarist i skladatelj Trey Azagthoth. Na njihovim prvim izdanjima ("Altars of Madness" 1989., "Blessed Are the Sick" 1991.) u postavi benda su bili Azagthoth, pjevač i basist David Vincent, gitarist Richard Brunelle i bubnjar Pete Sandoval. Brunelle je ubrzo napustio bend, a umjesto njega je došao Erik Rutan. U toj su postavi ostali na sljedećim izdanjima: "Abominations of Desolation" 1996., "Covenant" 1993., "Domination" 1995 i "Entangled in Chaos" 1996. Nakon toga je ponovno došlo do promjene u postavi kada je Vincenta zamijenio Steve Tucker. Uslijedila su izdanja "Formulas Fatal to the Flesh" 1997. i ""Gateways to Annihilation" 2000. nakon kojih je Tuckera zamijenio bivši pjevač i basist benda Hate Eternal Jared Anderson. Ljeto 2001. Morbid Angel su proveli svirajući na turneji diljem SAD zajedno s bendovima Pantera i Slayer kao dio multi benda Extreme Steel Tour.

ELECTRIC SIX

Evo vam jednih Legendi!!
Ranije poznat pod imenom Wildbunch, detroitski šesteročlani bend Electric Six u svojoj glazbi miješa garažni zvuk, disco, punk, new wave i metal. Pjevač Dick Valentine, gitaristi Rock and Roll Indian i Surge Joebot, basist Disco i bubnjar M osnovali su 1996. bend Wildbunch (klavijaturist Tait Nucleus pridružio se bendu nešto kasnije). Iste su godine za etiketu Uchu Cult Records objavili debi singl "I Lost Control (Of My Rock&Roll)" i EP s osam pjesama "An Evening With the Many Moods of the Wildbunch's Greatest Hits…Tonight!". Bend je 1997. za etiketu Flying Bomb objavio singlove "The Ballade of MC Sucka DJ", "Flying Bomb Surprise Package Vol. 1", a 2001. za istu su etiketu objavili singl "Danger! High Voltage" koji je postao undergroound hit u Velikoj Britaniji. Godinu dana kasnije bend je reizdao isti singl uz dodatak pratećeg vokala Jacka Whitea iz White Stripes. Nakon reizdanja "Danger" High Voltage" 2003. Electric Six su tog proljeća objavili svoj debi album "Fire". Nekoliko tjedana nakon objavljivanja albuma bend su napustili Disco, Rock and Roll Indian i Surge Joebot, a zamijenili su ih Frank Lloyd Bonaventure, The Colonel i Johnny Nashinal.

SCORPIONS

Najpoznatiji po svojoj himni iz 1984. "Rock You Like a Hurricane" i baladi iz 1990. "Wind of Change", njemački rokeri Scorpions prodali su više od 22 milijuna ploča, što ih čini jednim od najuspješnijih rock bandova iz kontinentalnog dijela Europe.
Band je 1969. godine osnovao Rudolf Schenker, a originalna se postava sastojala od Schenkera na ritam gitari koji je i pjevač, Karl-Heinza Follmera na lead-gitari, Lothara Heimberga na basu i Wolfganga Dzionyja na bubnjevima. Godine 1971. Schenkerov mlađi brat Michael ulazi u band da svira vodeću gitaru, a dobar prijatelj Klaus Meine postaje novi pjevač. Grupa je 1972. snimila Lonesome Crow, koji je poslužio kao soundtrack za njemački film Das Kalte Paradies. Iako su prošli dosta nezapaženo, uočio ih je sastav UFO i angažirao Michaela Schenkera da im svira na gitari. On stoga 1973. napušta band, a na njegovo mjesto dolazi Uli Jon Roth. Grupa s njim objavljuje četiri albuma za RCA: Fly to the Rainbow (1974.), In Trance (1975.), Virgin Killer (1976.) i Taken by Force (1977.). Ti su albumi postigli priličnu popularnost u Japanu. Godine 1978. grupa snima dvostruki živi album Tokyo Tapes. Roth odlazi iz banda, a vraća se Michael Schenker. Grupa 1979. potpisuje za Mercury Records i objavljuje Lovedrive. Album je zabranjen u SAD zbog seksualno eksplicitnog omota. Zbog čestih problema s drogom i alkoholom Michaela u bandu zamjenjuje Matthias Jabs.
Godine 1980. grupa objavljuje album Animal Magnetism te kreće na drugu svjetsku turneju. Taj album u SAD postaje zlatan. Dvije godine poslije objavljuju Blackout koji se samo u SAD prodaje u više od milijun primjeraka. No u zvjezdanu orbitu ih izbacuje njihov sljedeći album, Love at First Sting (1984.). S tog je albuma i MTV singl "Rock You Like a Hurricane", a album vrlo brzo postaje dvostruko platinast.
Po objavljivanju albuma World Wide Live (1985.) grupa se povlači na dvije godine. Njihov deseti studijski album, Savage Amusement, objavljen je 1988., a na njemu se nalazi i hit-balada "Rhythm of Love". Album Crazy World iz 1990. postaje njihov najprodavaniji album zahvaljujući baladi "Wind of Change".
Kada 1993. objavljuju album Face the Heat, njihovi obožavatelji gube interes zbog buma alternative početkom 90-ih. Album je ipak postao zlatan, a 1995. Scorpionsi objavljuju još jedan live album Live Bites. S basistom Ralphom Rieckermannom i bubnjarom Jamesom Kottakom 1996. objavljuju Pure Instinct. Mercury Records kompiliraju Deadly String: The Mercury Years, dvostruki album s najvećim hitovima, objavljen 1997. godine. U ljeto 1999. izlazi album Eye II Eye u kojem eksperimentiraju s pop-tehno melodijama. U jesen 2000. snimaju Moment of Glory s Berlinskim filharmoničarima.

DREAM THEATER

Dream Theater je kvintet s mjestom boravka na Long Islandu, a poznat je po svojim visoko energetskim koncertnim nastupima. Iako su objavili nekoliko live albuma ("Live At The Marquee" snimljen u klubu London, "Live in Tokyo" snimljen 1993. za vrijeme Music in Progress Tour te trostruki CD i DVD "Metropolis 2000") Dream Theater su ostali jedan od najjačih bootleg heavy metal bendova. Bend je nastao tako što je grupa studenata na Berkley College of Music osnovala bend pod nazivom Mirage. Bili su to gitarist John Petrucci, basist John Myung i bubnjar Mike Portnoy. Uskoro su se bendu pridružili klavijaturist Kevin Moore i pjevač Chris Collins. Demo snimku s osam pjesama "Majesty Demos" prodali su u tisuću primjeraka u roku od šest mjeseci. Nakon što je Collins krajem 1986. svojim odlaskom ostavio Dream Theater bez pjevača, njegovo je mjesto nakon dužeg vremena ( u studenom 1987.) popunio Charlie Dominici. Kako bi izbjegli zbrku zbog benda sličnog imena (Mirage Hotel-Casino iz Las Vegasa) dečki su promijenili ime u Dream Theater i potpisali ugovor s etiketom Mechanic Records nakon čega su počeli raditi na svom prvom albumu. Nezadovoljni suradnjom s etiketom bend je raskinuo ugovor, a nakon otkazivanja suradnje pjevaču Dominiciju nekoliko su godina proveli tražeći pjevača. Ta se potraga završila krajem 1991. kada su primili demo snimku kanadskog pjevača Kevina Jamesa La Briea koji je ranije pjevao u bendu Winter Rose. Nakon što su s etiketom Atco Atlantic (sada poznatija kao East West) potpisali ugovor objavili su 1992. svoj drugi album "Images And World" s kojeg je video spot za pjesmu "Pull Me Under" postao MTV hit. Svoj treći album "Awake" snimili su u srpnju 1994. Prije nego su završili miksanje tog albuma klavijaturist Kevin Moore napustio je bend kako bi nastavio solo karijeru. Isprva privremeni član Derek Sherinian, angažiran radi turneje "Waking Up the World Tour", uskoro je postao stalni član benda. Nakon mini turneje "Fix For '96" članovi Dream Theater benda su se razišli na nekoliko mjeseci kako bi radili na različitim projektima. Od njih je Petrucci imao najviše posla. Osim što je surađivao s Portnoyem i klavijaturistom Jordanom Rudessom u bendu Liquid Tension Experiment (bend u kojem je svirao utjecajni basist Tony Levin), Petrucci je svirao gitaru u bendu Explorer Club Trenta Gardnera i gostovao je na albumu "Tyranny" benda Shadow Gallery. Myung i Sherinian su surađivali s pjevačem Tyem Tyborom u bendu Platypus, a Le Brie je radio u bendu Mull Muzzler kojeg su osnovali Matt Guillory i Mike Mangini. Najveću promjenu bend Dream Theater je doživio kada je Rudess zamijenio Sheriniana koji je otišao iz benda 1999. Sherinian je otišao kako bi nastavio solo karijeru i svirao s progresivnim jazz bendom Planet X. Petrucci je 2003. objavio solo album na kojem je ostvario suradnju s Daveom la Rueom iz benda Dixie Dregs i bostonskim bubnjarom Daveom DeCensom

STRATOVARIUS

Pitanje je da li je ikoji metal band koji dolazi iz finske uspio sakupiti takav following kakav je uspio Stratovarius. Toliko veliki broj klonova u metalnom glazbenom svijetu mogu "prouzrokovati" samo najveci, a Strat spada (ma koliko neki to mozda ne priznavali) upravo u tu klasu. Sa svojim najboljim albumima su utabali pravce melodicnom power metalu i svugdje se spominju uz Helloween, Blind Guardian, Gamma Ray, Running Wild te ostale velikane powera.

Korijeni ovog najpopularnijeg finskog metal banda sezu u pocetke osamdesetih godina prethodnog stoljeca i banda Black Water. U tom bandu su svirali bubnjar i pjevac Tuomo Lassila, bassist John Vihervä i gitarist Staffan Strĺhlman. Njih troje su 1984. odlucili osnovati Stratovarius, band koji je svirao pod velikim utjecajem tada sveprisutnih Sabbatha i Ozzya Osbournea. Iste godine je bassist Vihervä odlucio napustiti band te ga je zamijenio Jyrki Lentonen iz banda Road Block (gdje je svirao sa buducim clanom Stratovariusa - Timom Tolkkiem).

1985. je godina kada Staffan odlucuje napustiti band, a Tuomo Lassila povlaci mozda najkljucniji potez u stvaranju banda kakvog ga znamo danas, nazvao je Timoa Tolkkia (Road Block , Antidote) i upitao da li zeli svirati u bandu. Tolkki je to shvatio kao veliku priliku te je objerucke prihvatio poziv. Kako je Tuomo imao dosta ogranicen raspon glasa Timo je uz gitaristicke preuzeo i pjevacke duznosti te se krenulo stvarati melodicni, brzi metal sa tendencijama prema klasici u kojoj Tolkki i ostatak banda i dan danas imaju jedno od vecih uporista. Ipak, to ce se u pravome svjetlu pokazati tek za vise godina...

Prvi rezultat njihovog truda je izasao tek 1987. u vidu demo snimke na kojoj su se nalazile pjesme: "Future Shock", "Fright Night" i "Night Screamer". Tada dolaze do zakljucka da su klavijature obavezne ako zele svirati melodicni, power, metal. Potraga za klavijaturistom je zavrsila kada u band stupa Antti Ikonen. Sljedece, 1988. je uslijedio prvi singl "Future Shock/Witch Hunt" , a 1989. izlazi drugi singl "Black Night/Night Screamer" . U svibnju iste godine na trzistu se pojavljuje debi album, nazvan "Fright Night" i to za izdavaca CBS Finland. Napokon je marljiv rad ovoga banda nagradjen izlaskom njihovog prvog albuma, ali unatoc tom velikom uspjehu Jyrki napusta Stratovarius.

1990. je snimljen materijal za sljedeci album na kojemu je Tolkki odsvirao sve gitaristicke te bass dionice, a bogme i pjevao! I iako se na knjizici nalazi slika Jaria Behma kao bassista istina je da je on nedugo nakon sto pridruzio bandu zamoljen da ga i napusti posto im nije odgovarao njegov stil sviranja. To je jedna od naznaka Tolkkijevog "preuzimanja banda pod svoje", a za uspjeh njegove vrlo jasne ideje zvuka i glazbe Stratovariusa potrebni su mu bili "sposobni" glazbenici, ali o tome nesto kasnije.

Sada smo vec u 1992. i izasao je "Stratovarius II" no vec nakon nekoliko mjeseci album dobiva novi cover i naziv - "Twilight Time" . Tim albumom je zapoceo strelovit uspon Stratovariusa na japanskom trzistu koje je zbog svoje masivnosti i zaludjenosti svime sto je brzo i melodicno te nadasve dobro mnogim bandovima "prvo" trziste. Band nastavlja marljivo raditi te nastaju nove pjesme, radi se velika promocija (prvenstveno u Japanu), a redaju se i koncerti. Sve se to nastavlja i 1993. kada u band stupa josh jedan clan koji se zadrzao do danas, tj. bassist Jari Kainulainen (moze ga se cuti kao gosta i na prvom albumu grupe Warmen ). "Najtisi" clan Stratovariusa je cista primjena poslovice "tiha voda brege dere" jer njega bash necete vidjeti i cuti u prvom planu, a opet zvuk ovog banda nikako ne bi bio potpun bez njega (pogotovo brzhi dijelovi). Kako sve ne bi bilo "savrseno" Tuomo Lassila je zbog ozljeda na obje ruke morao odmarati od bubnjanja dva mjeseca te je na snimanju materijala za sljedeci album priskocio u pomoc Sami Kuoppamäki (bubnjar banda Kingston Wall ).

Sljedece, 1994. je uslijedio treci album nazvan "Dreamspace" i prva turneja po Japanu. Prenatrpanu devedeset cetvrtu je vidio i prvi Tolkkijev solo album "Classical Variations And Themes" koji je upravo kako i samo ime govori, ispunjen pjesmama klasicne podloge, a odsvirane na melodican nacin ovog virtuoza na gitari. I iako nikada zapravo nije izasao iz Malmsteenove sjene Tolkki je uvijek smatran jednim od najboljih gitarista na planeti. To je dokazao i brojnim gostovanjima na albumima mnostva glazbenika (Edguy , Avantasia itd.). Kako im slucajno ne bi bilo dosadno decki su to ljeto potrosili na sredjivanje posljednjih poslova vezanih uz cetvrti album.

A onda genijalan potez! U band dolazi Timo Kotipelto koji je doduse odbijen negdje godinu i pol prije tog datuma kada je upitao da li Stratovarius mozda treba pjevaca. Ovog puta je Tolkki shvatio da band treba pravog pjevaca kako bi se zvuk Strata razvio do svojih maksimalnih mogucnosti, a pri tome su njegove obje ruke, oci i mozak trebale biti fokusirane samo na gitaru. Uz Kotipelta pocinje era prepoznatljivog zvuka banda koja traje josh i danas, uz male odmake. Kotipelto je kao i ostatak ovog dream-teama od banda pozivan na gostovanja na raznoraznim albumima (Ayreon , Warmen), ali je nedavno zapoceo i solo karijeru (Kotipelto).

I tako je 1995. josh jedna prekretnica za ovaj band, objavljen je "Fourth Dimension" , prodaja albuma se udvostrucila, a sam zvuk Stratovariusa je postao mnogo blizi onome koji prevladava posljednjih godina. Daleko da se sve promijenilo, no polako je zaboravljen nesto vise rockerski prizvuk prethodnih albuma te se prionulo poweru koji ce svoje vrhunce kod ovog banda dostici na nekoliko sljedecih albuma.

Tolkkijeve roshade sa line-upom banda po svojem nahodjenju nastavile su se nakon velike turneje po Europi i Japanu kada je shvatio da Tuomo Lassila i Antti Ikonen imaju dosta drugacija poimanja zvuka i glazbe Stratovariusa od njega samoga. I iako on nije bio jedan od zacetnika banda, tijekom godina je preuzeo sve konce u svoje ruke. Tocno je vidio gdje ovaj band ide i gdje treba doci. Na zalost, Tuomo i Antti nisu bili toliko "odani" metalu te ih je Timo zamolio da napuste band, sto su oni na kraju i napravili.

Poslije uspjeha koji je uslijedio sa "Fourth Dimension" u band dolaze dva prekaljena glazbenika te tako Timo Tolkki uspjeva u svojem naumu, sto ce postati evidentno od tog trenutka nadalje. Da ne spominjemo da se ovaj line-up odrzao do danas. Prvi je Svedjanin, virtuoz na klavijaturama koji je svirao u mnogim bandovima - Jens Johansson, a drugi je Njemac, kojemu doduse zamjeraju jednostavnost s kojom bubnja, ali svejedno ritam masinom najviseg ranga - Jörg Michael.

Sada cemo se malo pozabaviti karijerom ovog radisnog dvojca. No da se ovaj tekst ne bi pretvorio u dvadeset stranica nabrajanja svih djela i opisa istih na kojemu su oni svirali, pjevali i pruzali potporu svakojake vrste, samo najnuznije informacije slijede. Jörg je svirao u: Rage (bio od pocetka u bandu tj. 1984., a napustio ga je 1987.), Mekong Delta (od pocetka i u ovom bandu tj. 1987., a nastupao je pod pseudonimom Gordon Perkins, napustio je band 1991.), Axel Rudi Pell (i ovdje od poceka u bandu, tj. 1989., a napusta ga zbog posvecivanja Stratovariusu 1998.), Running Wild (bubnja u dva navrata tj. tijekom 1990. te u periodu od 1993. do 1998.), Grave Digger (bunja u periodu od 1993. do 1994.), U.P. sto stoji za Unleashed Power (u njemu bubnja od 1997., a namjerava i dalje), Avenger , Blizzard, Book Of Sin, Glenmore, Headhunter (band je postojao od 1990. do 1994. te su izasla tri albuma), House Of Spirits (bubnja od pocetka tj. 1994., a sada je band u stanju "mirovanja"), Laos , Paganini , Raymen , Der Riss, X-mas Project . Lista izdanja na kojima je bubnjao u nekim od ovih nabrojanih bandova se nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Jens je takodjer JAKO aktivan glazbenik pa je njegova lista sljedeca: Blackmore's Night (gostuje na "Under A Violet Moon"), Yngwie Malmsteen (od pocetka je u bandu tj. 1984., a napusta ga pet godina poslije iliti 1989.), Dio (svirao u periodu od 1989. do 1991.), Mastermind (u ovom bandu svira, usporedo sa Stratovariusom, od 1998. pa sve do danas), Silver Mountain , Snake Charmer , Star One (sudjelovao kao gost na albumu "Space Metal"), Erik Borelius, Deadline, Steve Ross, Ginger Baker, Tony MacAlpine, RAF, Shining Path, Bulldog, Jonas Hellborg Group, Robert Blennerhed, Itä-Saksa, Benny Jansson, Andy West, Jonathan Mover, Sonata Arctica (svirao na "Winterheart's Guild") , Roland Grapow (pridruzio se ex-Helloween gitaristi na "Kaleidoscope") , Hammerfall (odsvirao solo na bonus pjesmi za "Crimson Thunder"). Te mnostvo solo izdanja ili projekata sa bratom Andersom ( Jens Johansson, The Johansson Brothers, Johansson, Anders Johansson ). Takodjer se iznimno bogata lista izdanja na kojima je svirao u nekim od ovih bandova nalazi pri kraju teksta, u diskografiji.

Dakle, kada su i oni stigli (vidljivo je iz njihove biografije kolike kredencije stoje iza njih) svi preduvjeti za stvaranje neceg novoga, neceg jako brzog i uz to melodicnog su bili tu i rezultat broj jedan je album iz 1996., "Episode" . Kako bi sve imalo dasak simfonicnoga, koristene su po prvi put usluge zbora od cetrdeset pjevaca i zicanog orkestra sastavljenog od dvadeset sviraca. Kasnije se to razvilo u pravi trademark banda i na svakome sljedecem albumu se koriste usluge orkestra i zborova. Tesko je vise i zamisliti neko izdanje Strata gdje se ne cuje ispreplitanje mnogobrojnih komponenti orkestra i samoga nukleusa banda, tj. petero clanova, a o zborovima ne treba ni pricati.

1997. izlazi "Visions" . Nezaobilazno djelo u karijeri ovoga banda, ali vjerojatno i jedan od deset najboljih albuma power metala ikada izdanih. Skoro svaka pjesma na albumu je svojevrsno remek-djelo, ali izdvojit cu (pomalo nepravedno) samo "Black Diamond". Taj album utire put mnogim bandovima u finskoj i cijelome metal svijetu. Pa tako danas na sceni imamo Sonatu Arcticu, Nostradaemus i kosh i josh power bandova koji navode upravo Stratovarius kao njihov uzor, a to se u njihovoj glazbi i vise nego osjeti. Da ne bi samo pricali o poweru i mnogi bandovi drugacijeg usmjerenja navode Strat kao inspiraciju, samo da spomenemo Nightwish.

Kako bi popratili taj album band odlucuje otici na turneju po Europi, Japanu i Juznoj Americi i kao rezultat toga 1998. izlazi dupli live album "Visions Of Europe" . Iste godine, ali nesto kasnije svjetlo dana je ugledao i njihov sedmi album "Destiny" sa singlom "SOS" koji su pobrali mnostvo hvale i nagrada po cijelom svijetu, a u finskoj skoro sve sto su mogli. Mora se priznati da ovaj album nije nadishao svog prethodnika, ali ostaje zapamcen po nekim od najboljih pjesama koje je ovaj band ikada napravio ("Anthem Of The World", "SOS", "Destiny").

1999. kao posljedicu toga sto je band presao na njemacki Nuclear Blast dugogodisnji izdavac Noise Records izdaje best of u vidu "The Chosen Ones" . Nista posebno, best of kao best of, ali ima stvarno sjajan cover.

Ocekivanja za sljedeci album su bila astronomska, ali su misljenja podijeljena u tome da li ih je band uspio dostici. Bilo kako bilo, 2000. je godina albuma "Infinite" pri izradi cijeg covera je zaposlen bio nitko drugi do Derek Riggs te se ta suradnja nastavila do danasnjih dana., a rezultat je jedan od najboljih covera koje je taj covjek ikada napravio. Posljedica svega toga je da band uzima dupina, uz karakteristicni ljiljan, kao jedan od zastitnih znakova banda. Uslijedila je josh jedna ogromna turneja, a po zavrsetku iste band najavljuje da ce uzeti stanku, koliko dugu nisu precizirali. Kao ispomoc u cekanju novog materijala 2000. izlazi njihov prvi VHS/DVD "Infinite Visions", a 2001. "Intermission" , disk prepun rariteta, obrada, bonus pjesama pokupljenih sa raznih singlova koji su izasli tokom godina i cetiri nove pjesme. Uslijedili su i solo projekti oba Tima. Tolkki izdaje "Hymn To Life" , a Kotipelto "Waiting For The Dawn" na kojemu mu se pridruzuje Jari.

Nakon te pauze, band odlazi u studio u ljeto 2002. i snima materijala za dva full-length izdanja od kojih prvo, nazvano "Elements Pt.1" , izlazi pocetkom 2003, a drugo "Elements Pt.2" krajem iste godine.

Dakle, proslo je skoro dvadeset godina od pocetaka ovog legendarnog banda, put koji su utrli mnogi slijede, a pomicanje granica je uvijek bilo u opisu ovoga banda. Mogu vam se ne svidjati, mozete ih cak i mrziti no nikako im se ne mogu osporiti zasluge za doprinos pri razvoju power metala, ali i metala uopce. Ako nista drugo, uvijek cemo imati Visions.

AC/DC

Divlja rika snažnih akorda AC/DC-a postala je jedan od najutjecajnijih hard rock zvukova sedamdesetih godina. S obzirom na Bon Scottovo legendarno drapanje glasnica, grupa je tijekom sljedeća dva desetljeća stekla bezbrojne fanove.
AC/DC osnovao je 1973. u Australiji gitarist Malcom Young nakon raspada svog prijašnjeg benda "The Velvet Underground". S Agnusom, svojim mlađim bratom, kao gitaristom, bend je nastupao uglavnom po lokalnim klubovima. Budući da je Agnus tada imao samo 15 godina, sestra im je predložila da on nastupa u svojoj školskoj uniformi, a upravo je to kasnije postalo njihov zaštitni znak. U toj fazi bend je izdao single "Can I Sit Next to You" bivšim članom Easybeats-a Harryem Vandom i najstarijim bratom Georgeom Yungom kao producentom.
Sljedeće se godine bend preselio u Melbourne gdje su im se pridružili bubnjar Phil Rudd i Mark Evans. Nakon što je tadašnji pjevač Dave Evans odbio javno nastupati, novi je vokalist postao dotadašnji vozač benda Bon Scott, koji je prije toga bio bubnjar australskih pop skupina "Fraternity" i "The Valentines". No, Scott je imao problema sa zakonom, naime optužen je za nekoliko manjih kaznenih djela i odbijen od strane australske vojske zbog "društvene neprilagođenosti", pa je tako na neki način učvrstio image AC/DC-a kao skupine neukroćenih i brutalnih dečki. Tijekom svoje karijere često su poticali nasilje i okrutnost začinjene vragolastim smislom za humor.Grupa je izdala dva albuma : "High Voltage" i "TNT", 1974. i 1975. u Australiji. Materijal s oba albuma izišao je 1976. pod zajedničkim nazivom "High Voltage" i tu počinje njihov plasman na tržište USA-a i UK-a te promotivne turneje u obje zemlje. Već krajem iste godine plasiran je i novi album pod nazivom "Dirty Deeds Done Dirt Cheap". Ubrzo je iz grupe otišao i dotadašnji basist na čije je mjesto došao Cliff Williams. U jesen 1977. pušten je u prodaju i album "Let There Be Rock", njihov prvi pravi proboj na američko tržište.Izlaskom sljedećeg albuma "Powerage" 1978., broj njihovih obožavatelja još se više povećao zahvaljujući brojnim dinamičnim live nastupima, no veliki prodor na svjetsku glazbenu scenu ostvarili su tek sljedeće godine kada se "Highway To Hell" uspeo do 17. mjesta na američke i 8. mjesta britanske ljestvice, čime je ujedno postao i prvi album AC/DC-a prodan u milijunskoj nakladi. Kao što to obično biva, nakon velikog uspjeha dolazi tragedija - 1980 godine Bon Scotta je umro od trovanja alkoholom. Scottovo je mjesto zauzeo Brian Johnson, a već sljedećeg mjeseca grupa je snimila "Back in Black" koji je postao njihov najprofitabilniji album prodan u više od deset milijuna primjeraka samo u SAD-u. Narednih nekoliko godina, bili su jedna od najvažnijih rock grupa na svijetu, posebice s hitom "For Those About to Rock We Salute You" koji je zauzeo vodeća mjesta svih ljestvica u SAD-u. 1982. Rudd napušta bend, no ubrzo ga zamjenjuje Simon Wright.Nakon "Flick of the Switch", iz 1983., bend je imao nekoliko godina glazbene stagnacije, sve do 1990. kada su objavili album "The Razor`s Edge" ˝koji je pratio hit "Thunderstruck".Iako više nisu bili u punoj snazi kao 70-ih i ranih 80-ih, još su 90-ih zadržali status izvođača koji privlače najveći broj posjetitelja na internacionalnim koncertima. Na jesen 1995. izdan je i njihov 16. album "Ballbraker" s Rickom rubinom kao producentom. Upravo je taj album dobio neke od najboljih kritika upućenih AC/DC-ovcima tijekom čitave karijere. Nezaustavljivi AC/DC izdao je svoj zadnji album 2000. pod nazivom "Stiff Upper Lip".